Tema broja>>

Obnova Trebevićke žičare i dalje neizvjesna

Trebevićka žičara, objekt višestrukog značaja za grad Sarajevo, ali i za cijelu Bosnu i Hercegovinu, godinama čeka svoju obnovu ili novu izgradnju. Konkretniji radovi počeli su 2011. godine. No, zahtjevni su i odvijaju se sporo

16. Apr 2014. | 09:16 | Amina Zeherović
21164

Obnova, rekonstrukcija i izgradnja Trebevićke žičare, jednog od simbola grada Sarajeva, tema je o kojoj se posljednjih nekoliko godina mnogo govorilo, a ozbiljnije aktivnosti oko obnove ove žičare Grad Sarajevo počeo je još 2008. godine. To je podrazumijevalo izradu idejnih projekata, studije izvodljivosti, memoranduma o razumijevanju i saglasnosti te mnoštvo tehničkih priprema za pristup realiziranju ovog projekta.

Trebevićka žičara prvi je put puštena u pogon 1959. godine i trajala je trideset godina, odnosno do rata (1992-1995) kad je u potpunosti uništena. Objekt Trebevićke žičare sačinjavali su objekt donje i gornje stanice i trasa žice s gondolama. Smješten je na administrativnoj teritoriji Općine Stari Grad i to na njenim sjevernim padinama. Polazna stanica žičare bila je u ulici Hrvatin u naselju Bistrik, dok se dolazna stanica nalazila u zaštićenom području dijela Šuma-park “Trebević”, tačnije na lokaciji Vidikovac. Ove dvije stanice povezivala je žica žičare u dužini oko 2.100 metara. Stara se žičara kretala trasom na osam stubova, sa 41 kabinom i brzinom od 2,84 m/s, zapravo, vrijeme vožnje od polazne do gornje stanice je trajalo 12 minuta.


Značaj Trebevićke žičare

Trebevička žičara je bila – a kad se obnovi bit će opet – višenamjenski objekt. Prije svega, nesumnjivo je da je to objekt od velike važnosti za promociju turizma i može se smatrati turističkom destinacijom za sebe, ali svakako i sastavnim dijelom turističke destinacije Trebevića i grada Sarajeva. Osim toga, značajna je njena simbolička i edukativno-vaspitna uloga. Naime, ona je simbol Sarajeva i objekt s kojeg se grad doživljavana poseban način i posmatra u posebnoj perspektivi. U tom smislu, Trebevićka žičara jedan je od značajnih elemenata identiteta Sarajeva kao ekonomskog, kulturnog, turističkog i političkog centra Bosne i Hercegovine. U tridesetogodišnjem periodu postojanja (1959-1992) žičara je postala svojina svih njenih građana i omiljena destinacija turista.

Bila je atrakcija za sebe i javno transportno sredstvo za odlazak na Trebević – izvor posebnih emocija za građane Sarajeva, koji u njemu vide izuzetnu prirodnu vrijednost nadomak velikoga grada, vrijednost koju treba očuvati za nove generacije. A mnogi od njih će reći da je Trebević “živio” dok je žičara radila, jer različite rekreativne aktivnosti kakve su brdski biciklizam, paraglajding, skijanje, šetnja, lov, planinarenje i sl., koje nudi Trebević, bile su dostupne upravo zahvaljujući Trebevićkoj žičari. Poseban značaj žičare i Trebevića jeste u edukaciji mladih i u razvijanju njihove ljubavi i odgovornosti prema prirodi, kao i u razvoju socijaliziranja ličnosti mladih ljudi te odnosa prema druženju, prirodi, sportu i rekreaciji.


Trenutno stanje žičare

Usljed ratnih dešavanja i dugogodišnjeg neodržavanja, predratno stanje sistema žičare znatno je promijenjeno i to nagore. U pripremi izrade idejnog projekta za rekonstrukciju Trebevićke žičare koju je vršila firma “Geodet” iz Sarajeva, izvršen je detaljan pregled objekta žičare i na osnovu tih nalaza došlo se do zaključaka o stanju u kojem se žičara trenutno nalazi. Naime, gornja stanica, zbog stepena oštećenja, nema elemenata za rekonstrukciju i sanaciju, pa su njezino uklanjanje, novo projektiranje i izgradnja jedino rješenje. Od 1959. godine do danas tehnologija projektiranja i izgradnje žičare je napredovala. Također, usvojeni su mnogi standardi i norme s ciljem poboljšanja sigurnosti i održavanja, pa je, s obzirom na to i na činjenicu da od stare žičare nije ostalo ništa osim temelja stupova, potrebno novo projektiranje i izrada svih mehaničkih i elektrokomponenti ovog objekta.

Donja polazna stanica, koja bi se uz veća ulaganja mogla sanirati, bila bi nefunkcionalna zbog prilaza kabinama uskim dvokrakim stepeništem. S obzirom na to da je potrebno prvo izvršiti ispitivanje i snimanje statičke kontrole nosive konstrukcije te izvesti značajne sanacione radove na postojećoj konstrukciji donje polazne stanice, a usljed starosti objekta i nepostojanja njegove historijske vrijednosti, predlaže se da se projektira nova polazna stanica prilagođena novoprojektiranoj savremenoj žičari.


Novoprojektirana žičara

Grad Sarajevo je tokom 2008. godine započeo s aktivnostima obnove Trebevićke žičare te je s KJKP “Gras” potpisao sporazum, kojim je definirano da Grad, odnosno Gradska uprava preuzima liderstvo u aktivnostima na obnovi žičare, naglašavajući da je riječ o kapitalnom projektu, s ciljem poboljšanja turističke ponude grada, a koristit će svim građanima Sarajeva. Izrada idejnog projekta “Trebevićka žičara” povjerena je Agenciji za geodetske poslove “Geodet”. Projektom se predviđa da polazna i završna stanica žičare zadrže postojeće lokacije te da se, umjesto rekonstrukcije starih, naprave dva nova moderna objekta – polazne i dolazne stanice, i tako uspostavi žičana veza s novim nosivim stupovima. Kad je riječ o trasi žičare, novoprojektirana trasa se u osnovi podudara s postojećom, s tim da se novoprojektirane lokacije novih stupova i temelja, kojih bi prema novom projektu trebalo biti trinaest, ne podudaraju s postojećim temeljima stupova kojih sad ima osam. Planirana je izgradnja i postavljanje pet novih stupova na trasi žičare. A za finalnu obradu fasade planirana je maksimalna upotreba stakla s elementima drveta, dok bi u enterijeru dominiralo drvo s elementima od inoksa.


Dokle smo?

Iako se 2008. godine počelo s aktivnostima na obnovi Trebevićke žičare, do 2011. godine sve te priče bile su više teorijske nego praktične prirode. Ni Grad Sarajevo niti bilo ko drugi nije imao dovoljno sredstava, volje i želje da se upusti u ovaj smion, ali i prilično složen projekt. Ipak, konkretnije promjene na ovom planu počele su se krajem 2011. godine kad je Općina Grӓchen iz Švicarske donirala Sarajevu kabinsku žičaru. Ovaj poklon nas je mnogo obradovao i ulio mnogo nade u brži oporavak naše žičare. No, nismo se dugo radovali, jer je ubrzo ustvrđeno nekoliko znatnih nedostataka darovane žičare. Naime, nakon dopremanja donirane žičare u SFOR-ovu bazu u sarajevsko naselje Butmir, gdje se i danas nalazi, ustvrđeno je da ne posjeduje alternativnu pogonsku jedinicu, da joj sistem vješanja kabina ne zadovoljava sigurnosne standarde Evropske unije te da su donatori “zaboravili” poslati i njen glavni dio, elektronsku upravljačku jedinicu koja košta oko 600 hiljada švicarskih franaka.

Tako smo se, nakratko obradovani i duboko zahvalni darežljivim Švicarcima, ipak morali pouzdati u vlastite snage. Prvo što je trebalo uraditi jeste upotpuniti i završiti idejni projekt za novu žičaru koji je sad obuhvatio i prilagođavanje donirane opreme trebevićkoj trasi i sigurnosnim standardima EU. Ovaj dio posla obavila je italijanska projektantska kuća “Studio Corona”, a finansirala ga je delegacija Evropske unije u Bosni i Hercegovini.

Iz Gradske uprave grada Sarajeva kažu da trenutno razmatraju sve mogućnosti koje su u vezi s provedbom ovog značajnog projekta, uključujući i mogućnost nabavke nove žičare. “Naime, nakon dostavljanja ponude za nabavku nove žičare koja bi podrazumijevala izgradnju, odnosno obnovu na istoj lokaciji putem stare i nove trase, pristupit će se odabiru najoptimalnijeg, odnosno naracionalnijeg rješenja za obnovu Trebevićke žičare”, rekli su iz Gradske uprave za naš list.

Donirana žičara nametnula je novo pitanje za razmatranje predvoditeljima (Gradska uprava grada Sarajeva) projekta obnove Trebevićke žičare: da li (pokušati) iskoristiti što se može od poklonjene žičare, ili žičaru graditi u sasvim novom ruhu? Ovo je, štaviše, trenutno, ključno i prioritetno pitanje na koje Gradska uprava nastoji pronaći najbolji i najracionalniji odgovor.

“Predstoje nam brojne aktivnosti koje je potrebno provesti u realiziranju ovog projekta. Međutim, primarno opredjeljenje za odabir najracionalnijeg rješenja za obnovu Trebevićke žičare jeste da li koristiti doniranu opremu, nabaviti novu žičaru, ili je izgraditi na novoj ili na staroj trasi. Također, problem su nedostajuća finansijska sredstva. Koristeći doniranu opremu, potrebna sredstva za izgradnju i nabavku nedostajuće opreme te za instalaciju žičare veoma su visoka i procjenjuju se na oko sedam miliona eura. Grad Sarajevo razmatra sve moguće modele realiziranja ovog projekta i mogućnosti finansiranja kakve su apliciranje fondovima Evropske unije, javno privatno partnerstvo, koncesije ili kreditno zaduženje”, stoji u dopisu Gradske uprave Grada Sarajeva za Novo vrijeme.

To racionalno rješenje podrazumijeva, prije svega, donošenje odluke o tome treba li se restauraciji Trebevićke žičare pristupiti doniranom, korištenom žičarom, ili se planira kupovina potpuno nove žičare. A s obzirom na to da dosadašnji ekonomski proračuni ne pokazuju značajnu finansijsku razliku između osposobljavanja donirane i kupovine nove žičare, veće su mogućnosti da će se Gradska uprava odlučiti za racionalnije rješenje, odnosno za kupovinu nove žičare.

Iako je prvobitno predviđen rok za završetak radova na obnovi Trebevićke žičare bila 2014/15. godina, prema postojećem stanju, taj rok neće biti ispoštovan. Ovaj projekt je, po svim materijalnim pokazateljima, prilično zahtjevan, tako da nije ni realno očekivati njegovu potpunu realizaciju u rekordnom vremenu. Rješavanje administrativnog dijela radova još traje, ali je u obećavajućoj fazi i, premda je projekt obnove Trebevićke žičare složen i zahtjevan, od njega se ipak ne odustaje.

Na vrh