Obraćanje člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića na prezentaciji projekta „Genocid nad Bošnjacima 1992-1995.“ , Sarajevo 12.1.2017.

13. Jan 2017. | 19:49 | NV
Izetbegović obraćanje NPS 12.1.2017. - 1

Cijenjeni branioci Bosne i Hercegovine, cijenjeni reisul-ulema Kavazoviću, cijenjeni predstavnici crkava i vjerskih zajednica u BiH, cijenjeni parlamentarci, premijeri, ministri, načelnici i gradonačelnici, dame i gospodo

 

Es-selamu alejkum i dobra vam večer.

Hvala vam što ste došli – nije se lako nanovo suočavati sa slikama užasa koji je poharao naš narod tokom posljednje agresije na Bosnu i Hercegovinu. Posebnu zahvalnost upućujem herojima prisutnim večeras u ovoj sali, kao i porodicama heroja koji nisu noćas sa nama.  Oni su vlastite živote rizikovali, i  gubili braneći pravo na život i opstanak svog nedužnog  i nenaoružanog naroda. Da nije bilo njih, zlo bi pobijedilo. Da tada nije bilo njih, danas ne bi bilo  ni nas, ni Bosne i Hercegovine. Genocid bi bio dovršen. Naš narod bi nestao.

Ideja da se napiše knjiga koja bi sadržavala sveobuhvatnu evidenciju  zločina počinjenih nad Bošnjacima tokom posljednjeg rata potekla je od rahmetli Alije Izetbegovića. Krajem 1996. godine on je takvu ideju iznio Amoru Mašoviću i predložio mu da on predvodi tim autora ovakve knjige, ali je Mašović procijenio da je još uvijek rano, da bitan dio dokaznih materijala i dokumentacije još uvijek nedostaje. Dvadeset godina poslije, u jesen 2016. ponovo sam razgovarao sa Amorom Mašovićem i predstavnicima Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, i ovaj put je ideja prihvaćena.

Cilj projekta je formirati bazu podataka koja će na jednom mjestu, do posljednjeg detalja, sveobuhvatno i stručno evidentirati svaki zločin, svaku žrtvu, svakog zločinca, sve presude, sva svjedočenja i sjećanja. Sačiniti istiniti, na činjenicama, svjedočenjima i dokumentima sazdan, crni i krvavi mozaik genocida počinjenog kako bi se jedan narod iskorijenio sa teritorija koje je nastanjivao odvajkada. Sačuvati ga od zaborava, manipulacije i iskrivljavanja. Sačuvati sjećanje na žrtve, na njihova lica, njihove životne priče. Napraviti multimedijalnu audio-vizuelnu prezentaciju  koja će biti lako dostupna i pristupačna svima, i koja će služiti kao sjećanje i opomena sadašnjim i budućim generacijama.

Brojevi su važni. Oni govore mnogo. Ali ne govore dovoljno. Jer ljudi nisu brojevi. Svaki je čovjek  svijet za sebe. I sa smrću svakog čovjeka umire  i čitav ljudski rod.

Brojka od 8372 strijeljanih Srebreničana će dobiti pravu dimenziju i značenje tek kad noćas ponovo pogledamo scene likvidacije srebreničkih dječaka od strane «Škorpiona». I kada pokušamo pojmiti da je takvu sudbinu i patnju dočekalo svih  8372 muškaraca i dječaka,  koji su bili  zarobljeni. Svi do zadnjeg.

Od ranog djetinjstva sam bio prisiljen da slušam i razmišljam o ratnim zločinima. Obojica mojih daidža su ubijena u konc-logoru Jasenovac. Moja majka nikad nije prestala da ih spominje. Sa užasima zločina izvršenih nad civilima, etničkim čišćenjima  i genocidom ponovo sam se susreo kao sredovječan čovjek. Saznavao sam užasne vijesti sa užasnim detaljima. Pokušavao sam dokučiti razloge za zločine. Nikada nisam uspio naći odgovor na pitanje – kako je moguće da se ljudi masovno upuste u mučenje i ubijanje nevinih civila, žena, djece.

Dio tog odgovora je sadržan u Završnoj riječi tužioca Alena Tigera na suđenju Ratku Mladiću. Drugi dio odgovora se nalazi u mračnim ponorima duša zlikovaca.  Tužilac Tiger iznosi bezdušne, ali racionalne razloge za genocid nad Bošnjacima Prijedora. On kaže da je «… genocid bio dio općeg cilja, organizirano nastojanje da se Bosna demografski preoblikuje….  a bilo je jasno da se etničko razdvajanje bosanskog izmiješanog stanovništva neće desiti nekim čudom, nego da će za to biti potrebni teški zločini…. Genocid je postao sredstvo da bi se postiglo trajno odstranjivanje ne-Srba sa željenih teritorija… ovaj cilj je zahtijevao da vojska stvori novo faktičko stanje koje će međunarodna zajednica i muslimani biti prisiljeni da prihvate… jer, kada u mjestu poput Prijedora, u kratkom vremenu bude ubijeno 1.500 ljudi, hiljade njih izgladnjivano, ponižavano, zlostavljano, mučeno u užasnim zatočeničkim objektima, gdje su polako umirali ili bili brutalno ubijani, kada su im domovi uništavani, džamije razarane, i kada su raštrkani na prosjačkom štapu u bijedi egzila…. Prava riječ za te zločine, sa takvom namjerom, jeste genocid…»

Tiger posebno ističe ubistva istaknutih pojedinaca, lidera u narodu, te zločin masovnog silovanja  kao metodu razbijanja samopouzdanja napadnutog naroda sa ciljem izazivanja talasa etničkog čišćenja. Citiram: «…. Grupa nije samo fizički, ili biološki entitet; ona postoji na temelju veza među njenim članovima, faktorima sklada koji joj omogućavaju da egzistira kao grupa… seksualno nasilje ima destruktivan učinak ne samo na direktne žrtve, već i na njihove familije, zajednice, i na  grupu kao cjelinu…. Taj širi destruktivni učinak nije stvar samo fizičkog uništenja pojedinih članova grupe, cilj je rasturanje i disfunkcionalnost porodičnih i društvenih veza koja nastaje seksualnim nasiljem…»

Teško je i mukotrpno čuvati kolektivno sjećanje na stravično zlo koje je Bošnjake poharalo u nedavnoj prošlosti. Ali morat ćemo se sjećati. Jer oni koji zaboravljaju rizikuju da im se zlo ponovi. Možemo praštati. Ali nećemo nikada zaboraviti. I nikada više nećemo biti slabi. Jer slabost priziva silnike.

Trebamo i hoćemo predano i strpljivo raditi na pomirenju. Nipošto i nikada nećemo težiti osveti. Odgovarati trebaju, i kažnjeni moraju biti samo zločinci.

Bošnjaci i Srbi, u Bosni i Hercegovini, i u Srbiji,  žive izmiješani vjekovima, i nastavit će da žive zajedno u vjekovima koji nastupaju. Taj zajednički život ne smije biti zatrovan mržnjom i osvetom. Ali, on mora biti utemeljen na istini, na prihvatanju istine – ma kako gorka i teška ona bila. Taj zajednički život i mir bit će postojani i trajni jedino ako se grade i izgrade na čvrstim temeljima istine i pravde.

Tako sam nedavno odgovorio i diplomati jedne prijateljske zemlje koji je izrazio zabrinutost da bi ovaj večerašnji događaj mogao biti shvaćen kao provokacija prema srpskoj strani. Rekao sam mu da istina nikada, i ni prema kome, ne može biti provokacija.

Zato ću  završiti citirajući riječi Posljednjeg Božijeg poslanika koje govore o Istini – «U istini je spas, i kada vam se čini da je u njoj propast; a u laži je propast, i kada vam se čini da je u njoj spas».

 

Hvala vam!

 

 

NV

Na vrh