Opstati ili ne: Printani mediji će nestati do 2040. godine?

Prijelaz iz 20. u 21. stoljeće donio je mnoštvo promjena. Jedna od najznačajnijih se odnosi na promjene na polju kompjuterske tehnologije. Mnogi smatraju da mediji masovne komunikacije, pred naletom novih tehnologija i elektronskih informativnih medija neće nestati, ali će se svakako morati promijeniti

24. Sep 2014. | 09:46 | Alem Dedić
28669

Nakon pojave radija, a zatim i televizije, profesorice s Beogradskog univerziteta Vesna Milenković i Slađana Stamenković kažu kako se smatralo da će novine nestati. Međutim, one i danas opstaju usprkos revolucionarnim otkrićima i napretku interneta.

Iako je potisnuta pojavom novih medija, štampa je ponovno spremno dočekala konkurenciju – odmah se počela mijenjati i prilagođavati. Zato se vjeruje da će štampa kao jedan od medija s dugom tradicijom opstati, ali da neće imati istu moć nad publikom koju je nekad posjedovala.

U izveštaju “World Press Trendsa” na Svjetskom uredničkom forumu u Beču kaže se da je globalna prodaja novina pala za devet miliona u 2010. godini. Pad tiraža zabilježen 2009. godine iznosio je 0,8 posto, a istraživanje u 69 zemalja koje čine 90 posto novinskog tržišta 2011. pokazalo je da pad iznosi dva posto. Ovakav bilans nadoknađen je porastom broja čitatelja digitalnih izdanja novina. Ipak, globalno posmatrano, štampa je i dalje popularnija od interneta – 2,3 milijarde ljudi čita novine, dok ih je 1,9 milijarda online. Po mišljenju Francisa Gurija, predsjednika UN-ove agencije za intelektualno vlasništvo (WIPO), novine će do 2040. biti zamjenjene digitalnim medijima, navode u svom istraživanju Milenković i Stamenković.


Profesionalnost internetskih medija

“Tradicionalni mediji su skupi, komplicirani i zahtijevaju više sredstava, ulaganja i vremena. Također, mnogi moraju poštovati određene zakonske okvire i normative koje portali ne moraju poštovati.

Još jedna prednost portala jeste jednostavnost u korištenju i kreiranju sadržaja, ali i vrlo mali troškovi održavanja jednog portala u usporedbi s jednim dnevnim novinama ili pak radiostanicom”, kaže za Novo vrijeme Šejn Husejnefendić, magistar komunikoloških nauka i viši asistent na Odsjeku za žurnalistiku Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.

S obzirom na to da su internetski mediji i njihov rad gotovo nikako regulirani zakonom i teže potpadaju pod stručnu kontrolu, nameće se pitanje koliko su oni zaista profesionalni u svom radu. Mnogi kritičari internetskih medija kao poraznu činjenicu navode postojanje mnoštva informativnih portala, “krađu” vijesti, nestručnost, želju za popularnim lajkovima i sl.

“Grozno je šta lajkovi i broj posjeta čine ne samo portalima već i nama samima. Imali smo nedavno primjer maloljetnice iz Srbije koja se takmičila s drugaricama iz razreda koja će više lajkova prikupiti na svojim fotografijama/statusima te na kraju nudila seksualne usluge uz svoje golišave fotke. Ukoliko su lajkovi bitniji od sadržaja, utoliko možemo reći da to već graniči sa socijalnom patologijom”, smatra Husejnefendić.


Copy+paste sadržaji

Profesionalizam je već u krizi i rijetko gdje ga ima, preovladava soft-news, crna hronika i članci povezani sa seksom ili njegovim snimkama “Grozno je to šta lajkovi i broj posjeta čine ne samo portalima nego i nama samima. Imali smo nedavno primjer maloljetnice iz Srbije koja se takmičila s drugaricama iz razreda koja će više lajkova prikupiti na svojim fotografijama/statusima te na kraju nudila seksualne usluge uz svoje golišave fotke”, kaže Husejnefendić /fotografijama. Mnogi portali koji visoko kotiraju prema broju posjeta ni najmanje se ne libe, smatra Husejnefendić, na svoje naslovnice (slajdere, kako god ih zvali) staviti sadržaj koji graniči s pornografskim samo da bi dobili koji klik ili lajk više. “Ni najmanje nisam konzervativan”, kaže Husejnefendić, “ali takvim ‘člancima’ zaista nije mjesto na portalima koji se predstavljaju kao informativni ili ozbiljni.”

Mnogi portali ovise o copy+paste sadržaju. Bez toga bismo danas imali svega nekoliko originalnih članaka od svojih novinara saradnika. To se može riješiti tužbama, prigovorima, opomenama ili na ljudski način – nazvati portal koji vam je preuzeo tekst bez navoda i kazati im da ubuduće traže dozvolu od vas ili ćete ih tužiti.

“Nažalost, mi smo takvog mentalnog stanja da kod nas funkcionira uglavnom sistem prijetnji i zastrašivanja. Stručnost internetskih portala također je upitna. Istraživanje o kadrovskim resursima osam portala na području BiH od prije dvije godinje pokazalo je da svega dva novinara na tih osam portala (!) ima diplomu novinara, a trojica novinara su imala neki vid medijske obuke (studij novinarstva, škola žurnalistike, seminari i sl.). Ostali, što je značajna većina, nemaju zaposlene kvalificirane novinare. To je najbolji uvid u stanje ‘stručnosti’ zaposlenih na portalima. Čast izuzecima”, kaže Husejnefendić.


Profesionalni portali postoje, ali…

Pitanje koje se nameće glasi: je li novinarstvo u opasnosti pred naletom mnoštva internetskih medija? Naravno, neupitno je da u našoj zemlji postoji nekoliko ozbiljnih i profesionalnih internetskih medija, ali šta je s ostalim portalima koji samo preuzimaju vijesti s ovih prvih, često ne navodeći ni izvor?
Na to pitanje Husejnefendić odgovara da “nažalost jeste u opasnosti ako se nastavi ovim putem”.

Možda je “nažalost” teška riječ, ali fuzija, odnosno konvergencija medija (tradicionalnih s jedne i savremenih s druge strane) učinit će da će se novinarstvo, pod teretom odgovornosti, morati brzo prilagoditi. Nije to nužno ni loše, ali ako se kvalitet rada internetskih portala zadrži na nivou na kojem je sad, onda će se oni, iako besplatni i lahko dostupni, pokazati lošim izvorom informacija.


Stalno usavršavanje

“Internetski portali mogu biti odlični pa i mnogo bolji od tradicionalnih medija kakvi su televizija ili radio, ali moraju sebi dozvoliti usavršavanje, usvajanje etičkih normi, regulaciju koja je valjana te priznati da je ovo što sada rade uglavnom ispod nivoa nekih prosječnih novina od prije desetak godina što se kvaliteta i pismenosti tekstova tiče”, kaže na kraju razgovora Šejn Husejnefendić.

Na vrh