Kolumne>>

Orhan Hadžagić, gl. i odg. urednik: Koliko stanovnika, toliko države

4. Dec 2015. | 07:00 | Orhan Hadžagić

Državu čine tri elementa: teritorija, stanovnici i njene institucije. Izostanak bilo kojeg elementa znači da država ne može postojati.
Teritorijalno, Bosna i Hercegovina je definirana, institucije postoje. No, šta je sa stanovništvom?

U aneksu 2 Izvještaja Evropske komisije o Bosni i Hercegovini za 2015. godinu navedeni su glavni indikatori o stanju u zemlji. Na prvom mjestu su informacije o broju stanovnika. U Izvještaju se navodi da od 2010. naovamo naša zemlja godišnje gubi od četiri do pet hiljada stanovnika.

Pred one koji ju vode, ovakav trend nameće novi izazov. Kako planirati razvoj ako demografska slika pokazuje pad nataliteta? Ovo pitanje mora doći u vrh prioriteta, prije svega lokalnih ili kantonalnih uprava koje moraju, u skladu s ovlastima, iznaći sredstva da subvencioniraju život bračnih parova koji su dobili dijete, ali i da pomognu onima koji ga silno žele a ne mogu ga dobiti prirodnim putem i žele se osloniti na medicinsku pomoć.

Ovaj problem, naravno, nije svojstven samo našoj zemlji. Podaci govore da je situacija u našoj bližoj okolini i gora. I tu je još jedan element koji nam ne ide u prilog. Naime, geografski su nam vrlo blizu neke od ekonomski najjačih zemlja svijeta. Tu, prije svega, mislim na Njemačku. Svakojakih je komentara bilo ljetos u vezi s izbjegličkom krizom, a među njima i taj da je to zapravo planski korak Njemačke kako bi se “krvna slika” radne snage u toj zemlji osvježila. Podsjećamo da je ljetos njemačka ministrica za rad i socijalna pitanja Andrea Nahles najavila da će u narednih pet godina biti izdato 20 hiljada radnih dozvola za radnike iz našeg regiona. Njemački privredni stručnjaci tvrde da danas njemačko tržište rada potražuje oko 600 hiljada radnika.

Ovo je podatak koji nas mora ozbiljno navesti na razmišljanje. I nemojmo se zavaravati da oni traže visokostručnu radnu snagu! Njemačkoj su potrebni svršeni srednjoškolci zanatlije. Oni kažu da zemlje iz kojih potječu takvi radnici ne trebaju brinuti te da će se svi oni “najvjerovatnije” vratiti. Hoćemo li im vjerovati?

Kvalificirana radna snaga srednje stručne spreme najveći je resurs naše zemlje. “Profesore, ja se zaposlio odmah po završetku škole i imam veću plaću od vaše”, prenosi mi profesor matematike jedne zanatske stručne škole u Sarajevu riječi nekog bivšeg učenika. Dakle, posla ima. Domaći privrednici nekako nalaze prostora za angažman tih mladih ljudi, ali ne mogu raditi posao države, koja mora naći načina da stimulira podmlađivanje stanovništva, odnosno da regenerira sebe.

Zemlje Zapadne Evrope na cijeli naš region gledaju onako kako su nekad gledali na zemlje Zaljeva. Samo što mi nemamo naftu, već zdravu radnu snagu sklonu marljivom i produktivnom radu.

Naravno ovog elementa nema u Izvještaju Evropske komisije. Gotovo svako poglavlje Izvještaja počinje konstatacijom da je proces reformi u “ranoj fazi”, a javnosti je pak “servirano” da je Izvještaj pozitivan.

Jednostavno, nakon čitanja Izvještaja ne mogu uočiti na osnovu čega je on euforično ocijenjen pozitivno. Čak mi se nameće sumnja da su ga odgovorni uopće i pročitali. Da ne govorim o tome da još tragam za verzijom na domaćim jezicima, koje i dalje nema.

Na vrh