Kolumne>>

Orhan Hadžagić, gl. i odg. urednik: Srebrenica treba tebe

11. Jul 2015. | 07:03 | Orhan Hadžagić

O Srebrenici je već sve rečeno, što se nas tiče. Prije nego historičari trezvene glave uspiju sjesti i napisati udžbenike za škole, Međunarodni tribunal za ratne zločine sa sjedištem u Hagu i Sud BiH trebaju završiti svoj dio posla.
Svijet je čuo za genocid u Srebrenici i nešto slično barem na teritoriji Evrope se teško može ponoviti. Mnogo je toga urađeno. Širom svijeta se organiziraju manifestacije u spomen Srebrenici, a lokalne zajednice svojim učešćem i doprinosom tim događajima daju ismisao i izvlače ih iz puke forme. Negatora tog zločina sve je manje. Ta manjina, svjesna svoje unutrašnje laži, politički je motivirana i takva osuđena na nesreću, beščašće i moralno samoubistvo.

No, šta je s nama koji ne negiramo Srebrenicu? Šta je s 12. julom? Sa djecom Srebrenice? To što se desilo prije dvadeset godina kao i sve tragedije minulog rata veliki su poraz svih nas, a često poraz zna donijeti više dobra nego bilo kakva pobjeda. Srebrenica je prilika da se ujedinimo oko zajedničkih interesa, a to su mlade generacije. Srebrenica treba svakog od nas da podržimo obrazovanje i odgoj mladih, da im pomognemo da razviju svijest koja će biti njihov interni mehanizam za otkrivanje i sprečavanje bilo kakve zle pameti da ponovo krene u gradnje nekakvih velikih granica i da poziva na nekakve historijske nepravde ili kidiše na nedužne.

Srebrenica treba tebe da podržiš obrazovanje i školovanje barem jednog djeteta u ovoj zemlji. Da mu kupiš sendvič, platiš dio školarine ili autobusku kartu kako bi posjetio roditelje. To su temelji za ovo društvo i sadnice za budućnost. Kinezi kažu da je najbolje drvo posaditi prije 20 godina, ali s obzirom na to da neko to nije uradio prije dvadeset godina, prvi sljedeći najbolji trenutak je sada. Ako danas uživaš u blagodati odnosa nekog mladića ili djevojke prema tebi, znaj da je to sadnica koju je neko posadio i zalijevao prije dvadesetak godina. Ti bereš plodove. Zasadi!

Postoje mehanizmi, postoje fondacije koje podržavaju školovanje djece. No, sve se svelo na nekoliko klikova. Izgovora nema.

Oni koji putuju i sreću ljude s različitih podneblja, dužni su te ljude pozvati da dođu u ovu zemlju, vide njene ljepote i posjete Memorijalni centar u Potočarima. Krik tišine Potočara mora čuti što više ljudi.

A tebi, brate i sestro, Srbine i Srpkinjo, koji živiš u Republici Srpskoj ili u Srbiji, tebi poručujem da ti trebaš Srebrenicu više nego ona tebe. Čovjek ne može živjeti bez časti. Ne može se obrazovati bez obraza. Ne može podizati svoju djecu i odgovoriti im na pitanja koja će im biti upućena. Ne možeš! Prodaju ti laž i mute razum. Druži se sa Srebreničanima! Vidjet ćeš da su ti potrebni. Oni su preživjeli, a ti umireš sa svakim danom nepriznavanja ove tragedije.

Ne zaboravimo 11. juli. Živio 12. juli. #SrebrenicaGenocide20Years

Na vrh