Pence na pobjedničkoj turneji: Jerusalem pripada Izraelu

28. Jan 2018. | 10:47 | Armin Sijamić
U.S. Republican presidential nominee Donald Trump and vice presidential nominee Mike Pence (R) arrive to speak at the Veterans of Foreign Wars Convention in Charlotte, North Carolina, U.S. July 26, 2016. REUTERS/Chris Keane

Mnogi analitičari, pokušavajući da razumiju kako funkcioniše nova američka administracija sa Donaldom Trumpom na čelu, uočili su da potpredsjednik Mike Pence je neka vrsta protivteže temperamentnom predsjedniku Trumpu i da on predstavlja onaj umjereniji, realniji i prihvatljiviji dio administracije te da ima manire klasičnog američkog političara. Možda je to i tačno, međutim američko priznanje Jerusalema kao glavnog grada Izraela natjeralo je Pencea na drugačiji pristup.

On je, obraćajući se izraelskom parlamentu Knessetu, otvoreno rekao (ono što svi znaju) da su SAD uvijek uz Izrael, a onda uporište toj tvdnji našao u religiji poručivši da njegova država „oduvijek ima posebnu naklonost za narod Knjige“ te da u jevrejskoj prošlosti vide priču SAD i da su osnivači američke države „okrenuli ka mudrosti hebrejske Biblije za smjer, za vodstvo i inspiraciju.“ Pence je rekao da je Jerusalem glavni grad Izraela i zbog toga što ga je kralj David tako vidio. I ne samo ovo, mnogo puta se u tom obraćanju pozivao na religijske tekstove uzimajući ih kao argument da određuje sudbinu Izraela, Palestine i okolnih država.

Taj Penceov nastup veoma je značajan za sveukupne odnose u svijetu danas. Drugi čovjek najmoćnije države svijeta svoje stavove zasniva na vjerskim propisima i kroz te propise, a koji se odnose na jevrejski narod, uzima kao model djelovanja prema narodima koji živa sa njima. Gotovo 40 godina svijet sluša američke primjedbe na „teokratski režim“ u Teheranu koji ne dozvoljava razvoj demokratije i sloboda. Da li onda postoji razlika između creda nekog iranskog vođe i Pencea (koji je evangelista), koji se drži propisa određene religije kojoj pripada i odatle donosi konačne sudove o svijetu? Uzgred, u Penceovom govoru Iran je označen kao najveći problem Bliskog istoka i „sponzor terorizma.“

Tako je Trumpova odluka o Jerusalemu razbila mit o Izraelu kao „jedinoj demokratiji na Bliskom istoku“. Da bi opravdali Trumpovu odluku o otimanju Jerusalema Palestinca, Benjamin Netanyahu se također pozvao na vjerske tekstove, kao temeljni dokaz da Izrael može raditi Palestinicima šta želi. Pomalo je čudno da „jedina demokratija na Bliskom istoku“ poziva na vjerske spise, a ne na volju naroda, posebno uzimajući u obzir da u Izraelu živi veliki broj onih koji nisu Jevereji te veliki broj onih koji nisu praktikanti niti jedne religije.

Pence je iz religijskog, konačno, otišao i u polje realpolitike i izjavio da su SAD „odabrale činjenično stanje ispred fikcije. To je jedini pravi temelj za pravdu i trajni mir. Jerusalem je glavni grad Izraela.“

 

Kratko negodovanje i odgađanje turneje po regiji

Penceovo putovanje protekle sedmice bilo je iznuđeno. Preciznije, bilo je ranije najavljeno i dogovoreno, ali je naknadno otkazano kada je Trump odlučio priznati Jerusalem kao glavni grad Izraela. Veći broj država sa muslimanskom većinom je negodovao, pa je Pence otkazao posjete državnom vrhu Egipta i Jordana, a shodno tome i Izraela.

Trumpova odluka je pokazala svu slabost država koja se kolokvijalno ubrajaju u islamski svijet. Nekoliko protesta, oštrih političkih izjava, par najava da se nešto poduzme…, uglavnom je bilo sve. Barem za sada.

Niti jedna država u muslimanskom svijetu nije se odlučila za prekid političkih, trgovinskih ili bilo kojih drugih odnosa sa SAD ili Izraelom, dok je recimo prije nekoliko mjeseci pet arapskih država (Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein, Jemen i Egipat) prekinulo odnose sa Katarom u slučaju čija je važnost puno manja od slučaja Jerusalema i palestinskog pitanja. Američke vojne baze na Bliskom istoku služe američkoj moći. Te vojne baze niko nije ni spomenuo. Ukratko, Trumpov potez je pokazao ovisnost mnogih država o američkoj volji, a zajedno sa katarskim slučajem pokazao svu američku snagu na Bliskom istoku.

Neki će opravdano ustvrditi da su se te države i u ovome slučaju prema Palestini ponijele u skladu sa historijom odnosa prema tom narodu u zadnjih pedesetak godina. Nevjerovatna količina energije i novca je uložena, recimo u rušenje Sirije, dok su granice prema Palestini zatvorene.

Pence je ovaj put uspio u namjeri da sretne državni vrh Jordana i Egipta, prije nego je došao u Izrael i tamo izjavi da je za SAD pitanje Jerusalema riješeno. Palestinci su odbili sastanak s Penceom, (pravoslavni egipatski Kopti su uradili isto prilikom pomenute najave nakon proglašavanja Jerusalema za izraelski glavni grad), a Trump je Palestincima iz Davosa poručio da SAD „nisu poštovali prošle sedmice jer nisu dozvolili da ih naš veliki potpredsjednik vidi. Poštovanje se mora ukazati SAD ili mi nećemo ići dalje”, dodavši da će Palestini biti ukinuta novčana pomoć ukoliko se ne vrate pregovorima. Preciznije bi bilo reći da pomoć neće dobiti dok ne priznaju izraelsko pravo na nepogrešivost zasnovano na religijskim propisima i američkoj snazi. Penceova turneja je bila samo potvrda toga.

 

NV / foto Reuters

Na vrh