Pobjeda Trumpa: Ipak je za Amerikance manje loš od Hillary Clinton

10. Nov 2016. | 08:44 | Armin Sijamić
trump

Američki predsjednički izbori su završeni, a Donald Trump je pobjedio Hillary Clinton i postao 45. američki predsjednik. Iako su na samom početku njegove unutarstranačke kampanje njegove pobjede bile iznenađujuće, pobjeda za američkog predsjednika u duelu sa Hillary Clinton nije niti najmanje iznenađenje, a hrvatski stručnjaci su je prognozirali čak i matematičkim izračunom, prenijeli su regionalni mediji. Američki režiser Michael Moore je dao svoje viđenje zašto će se to desiti.

Ovogodišnji američki predsjednički izbori po mnogo čemu su važni za ukupnu političku scenu Sjedinjenih Američkih Država. Pojava Berniea Sandersa i Donalda Trumpa, ali ne i samo njih, američkoj politici dalo je novu dimenziju koja je davno izgubljena u bitkama republikanaca i demokrata, odnosno „dvije frakcije jedne elite“, kako je formulisao čuveni američki mislilac Noam Chomsky. Nakon poraza Sandersa mnogo analitičara, čak i onih koji su bili bliski Hillary Clinton, su tvrdili da će veoma brzo doći vrijeme da će ljudi poput Sandersa postajati američki predsjednici.

 

Socijalista i bezidejni republikanci

Socijalista Sanders, on sebe naziva socijalistom, poražen je od Hillary Clinton, iako on iza sebe nema niti jednog većeg skandala poznatog široj javnosti. Njegov program je zaista bio drugačiji, tačnije rečeno, bio je puno bolji nego od svih ostalih kandidata uključenih u američke predsjedničke izbore. Međutim, to nije bilo dovoljno. Sanders nije imao podršku vodstva demokrata, medijski prostor koji je dobio u odnosu na Clinton bio je manji, a Sanders niti u jednom trenutku nije posegnuo za prljavom kampanjom. Desila se rutinska pobjeda Hillary Clinton, pa su demokrate mislili da će se tako desiti i u okršaju sa republikanskim kandidatom ma ko on bio.

Republikanski kandidati zadnjih godina su poprilično bezidejni političari za koje i George W. Bush izgleda kao model dobrog političara. Vjerovatno odatle i Trump u takmičenju za republikansku nominaciju. Poznato je da je Trump svojevremeno izdvajao sredstva za uzdanicu demokrata Billa Clintona. Šta više, bili su lični prijatelji, a to dokazuju na internetu dostupne  brojne fotografije sa porodičnih druženja porodica Trump i Clinton.

Trump je dobio republikansku nominaciju, uprkos protivljenju vodstva te stranke koje  je pokušalo opstruirati Trumpa na sve dozvoljene načine. Kakav je odnos Trumpa i republikanaca bio najbolje govori podatak da je on tek nedavno postao član te stranke uzimajući iskaznicu. Međutim, vođenje prljave i skandalozne kampanje u kojima je vrijeđao Afroamerikance, Latinoamerikance, muslimane, žene i mnoge druge upućivao je samo na jedno: poraz od Hillary Clinton, jer je sebi stvorio bezbroj neprijatelja. Tačnije, nije bilo veće grupe u američkom društvu kome se Trump mogao obratiti i od kojih je mogao dobiti bezrezervnu podršku.

 

Julian Assange

Jualin Assange se sigurno može svrstati u red onih ljudi koji mijenjaju svijet, iako on nema poziciju sa koje bi to mogao raditi. Čak nema ni oružje, gerilu, vojsku… Sve što ovaj australijski novinar ima su mailovi koje su razmijenjivali različiti američki funkcioneri. Tačnije, te poruke imaju svi oni koji se služe engleskim jezikom, jer je Assange sve javnosti ostavio dostupnim. Zatočen u ambasadi Ekvadora u Londonu plaća visoku cijenu borbe za istinu. Apsurd današnjice je da čovjek koji se bori da se sazna više, bude zatvoren u četiri zida ambasade jedne države. Još tragičnije je da državne vlade, osim ekvadorske, uopšte ne brinu za njegovo stanje, pa čak ni Australija čiji je državljanin. Čak mu prijeti smrtna kazna.

Assange je svijetu pokazao mailove Hillary Clinton i Johna Podeste, a u njima su zaista stvari kojima bi trebalo dati više prostora u medijima. Međutim, kada nisu mediji (izuzev rijetkih poput Independenta) tome posvetili pažnju jeste Trump. Milijarder je tačno znao kako uvjeriti ljude da ne kupe proizvod koji nudi konkurencija. Napomenimo, John Podesta je bio šef predsjedničke kampanje Hillary Clinton. U noći izbora, a nakon što je ishod bio poznat, on je jedini iz vrha stranke izašao pred okupljene građane i novinare u sjedištu izbornog tima i obratio se prisutnima. Tačnije, zamolio ih je da odu kućama jer je već bilo jasno da je Trump pobjednik.

U tim pisanim porukama, između ostalog stoji, ko je finansirao ISIL i Al Qaidu ( o čemu smo i mi pisali ), zatim obraćanje Hillary Clinton američkim bankarima iza zatvorenih vrata i iskazivanje volje da radi za njihove interese, zatim ko i kako finansira kampanju Hillary Clinton i fondaciju njene porodice, onda o načinu vođenja politike Hillary Clinton i mnogim drugim stvarima što vjerovatno Hillary Clinton svrstava u vrh liste političara sa Zapada po broju otkrivenih afera. Ako tome dodamo probleme sa njenim zdravljem (o čemu je Trump također govorio) te njeno likovanje nad brutalnom egzekucijom Muammara Gaddafija, njenu moguću odgovornost za smrt američkog ambasadora u Libiji (o čemu je svjedočila pred američkim kongresom), ulogu u reformi zdravstva u Sjedinjenim Američkim Državama, podržavanja rata u Iraku… čini se da je lista afera beskrajna.

I prije nego li nastavimo govoriti o ovoj temi, razmislimo kako bi većina medija reagovala da Vladimir Putin, ili neki drugi rival Zapada, likuje na smrću lidera neke države. Uopšte, da li je normalno da u 21. vijeku visoki funkcioner jedne velike države koja je značajno doprinjela razvoju ljudske civilizacije u cijelni, a to su sigurno Sjedinjene Američke Države, slavi silovanje i brutalnu egzekuciju čovjeka koji je bio saveznik Zapada samo koji mjesec prije? Posebno je ovo pitanje bitno ako znamo, a to je već danas neosporna činjenica da su Gaddafija sa vlasti oborile druge države i uvezeni ratnici, a ne primarno njegov narod.

 

Trumpova kampanja

Analitičari su složni u ocjeni da su najveći američki mediji, izuzev Fox Newsa, davali podršku kampanji Hillary Clinton. Međutim, Trumpov izborni štab i milioni razočarani Amerikanaca su o pomenutim aferama govorili po društvenim mrežama. Mediji su uglavnom to ignorisali, ali nisu obični ljudi kao ni Trump. Sve svoje slabosti, a objektivno ih ima veoma mnogo, Trump je sakrio pokazivajući prstom u protivnicu i ponavljajući joj u televizijskim debatama da je čeka zatvor kad on dođe u Bijelu kuću. Svi kreirani neprijatelji Trumpa bombardovani ovakvim porukama su Trumpa vidjeli kao manje zlo. Istraživanja su pokazivala da oko 70% američkih građana smatra da ni Hillary Clinton ni Donald Trump ne zaslužuju da budu na čelu velike i moćne američke države.

Govoreći o Trumpovim lošim stranama i njegovom sramnom odnosu prema ženama, svakako treba pomenuti  snimak na kome neprimjereno govori o ženama. On se branio od ovog snimka riječima da ono što je on govorio, Bill Clinton je, ustvari, radio. Prosječan građanin je samo mogao zaključiti da se u političkoj i ekonomskoj eliti Sjedinjenih Američkih Država radi onako kako Trump govori na snimku. Još prije te afere Trump je najavio da će se obračunati sa takvom elitom. Međutim, svima je jasno da neće, niti to može. Uostalom, on je decenijama dio te elite.

 

Lobiji

Kako je kampanja odmicala, a istrage koje je predvodio FBI i objave Wikileaksa davale efekte, rasle su i šanse da Trump postane novi predsjednik. Krupni donatori republikanaca su procjenili da Trumpa treba pomoći, pa su dali desetine miliona dolara da se Hillary Clinton predstavi američkim glasačima u što gorem svijetlu. Pomenute afere Hillary Clinton nisu bile zaobiđene, pa su na društvenim medijima spin doktori radili predano, a sada vidimo i uspješno.

Jedan od najbogatijih a vjerovatno i najmoćnijih ljudi u SAD, Sheldon Adelson je stao uz Trumpa. Ovaj milijarder je uticajni republikanac i veliki zagovornik izraelske politike u SAD. Pretpostavimo da on nije jedini koji je dao podršku Trumpu već i mnogo drugih kao Adelson. Zbog toga je bogatom lobiju nekoliko dana prije izbora Trump postao prihvatljiv kao predsjednik. Da ne bude zabune, lobiranje i finansiranje političara u SAD je zakonski dozvoljeno ako je javno. Ko je stajao iza Trumpa biće jasno u mjesecima koji dolaze, kada Trump bude formirao svoju administraciju. Navedimo da svaki američki predsjednik ulaskom u Bijelu kuću izvrši desetine hiljada imenovanja, čime dobija mogućnost da provede ono što je građanima obećao. Naravno, govoreći o Trumpovim imenovanjima ovdje je riječ samo o najvažnijim pozicijama u državi.

I dok mu drugi samo čestitaju na pobjedi, Benjamin Netanyahu mu se otvoreno raduje kao „velikom prijatelju“ Izraela. Za razliku od njega Barack Obama je bio prijatelj Izraela, ali nije bio omiljeni sagovornik Netanyahua, koji je nekažnjeno ponizio SAD kada je došao u posjetu američkim kongresmenima i obratio im se, a zaobišao je susret sa američkim predsjednikom. Toliko o tome da je Trump protiv jevrejskog naroda. Vjerovatno njegov odnos prema tome narodu bolje od drugih znaju Netanyahu i Adelson.

Sve u svemu, Trump nije bio sam protiv svih, barem ne na kraju kampanje, a neće ni biti u budućnosti.

 

Medijsko i političko lamentiranje

Završnica ovogodišnjih američkih predsjedničkih izbora pokazala je još jednu stvar, tačnije jednu veliku krizu slobodnog mišljenja u čitavom svijetu. Nakon toga, pokazalo je se da uvijek ima onih koji će od svojih stavova odstupiti. Međutim, sve vrijeme ova američka kampanja je pokazivala da širom svijeta u svim državama postoje ljudi koji lično shvataju pobjedu jednog od dva ponuđena kandidata, a to je besmisleno. Istini za volju, u našoj državi postoje simpatije takve vrste i za druge ličnosti širom svijeta, a to je samo po sebi tragikomično, jer u našoj maloj državi kreiran je veliki broj „heroja“ preko granice.

I onda kada su izborni rezultati objavljeni, u medijima na našem govornom području, ali i drugdje, desio se jedan bitan fenomen. Svi oni koji su podržavali Hillary Clinton u svojim objašnjenjima njenog poraza počeli su pominjati mnoge od afera koje smo ovdje spomenuli, a tokom kampanje ih nisu spominjali, već su po Trumpovom receptu upirali prstom u drugoga. U ovom slučaju taj drugi je bio Trump lično. Da li je bio cilj uvjeriti čak i nas koji nemamo pravo glasa na američkim izborima u dobrotu jednog od kandidata i loše strane drugog?

Stoga nam ostaje da zaključimo da je zajednički utisak onih koji su glasali, ali i oni koji su to s pažnjom pratili širom svijeta, da su američki građani izabrali onoga za koga su smatrali da je manje loš. Sjedinjene Američke Države još uvijek čekaju pravog lidera kakve su i ranije imali, a tamošnji narod, kao i većina ljudi širom svijeta traži promjene zbog nepravde koja je raširena po čitavom svijetu. Zapadni svijet, nažalost, je ušao ponovo u razdoblje kada mržnja i odbojnost prema drugačijim ljudima i politikama izaziva mobilizaciju. Sada su na meti političke i finansijske elite, manjine svih vrsta, bespomoćni i slabi. Ukoliko se ne dese promjene, ili barem naznake promjena, Evropa će dobijati svoje verzije Trumpa veoma brzo.

 

NV / foto time.com

Na vrh