Pobjeda Vučića: Izbori na kojima se unaprijed znao pobjednik

3. Apr 2017. | 14:23 | Armin Sijamić
naslovnice novina u Srbiji

Jučer održani predsjednički izbori u Srbiji nisu donijeli iznenađenje koji su neki priželjkivali. Naime, Aleksandar Vučić je dobio više od polovine glasova izašlih birača, pa drugog kruga izbora neće biti. Oni koji su izbore u Srbiji posmatrali sa strane vidjeli su da će izbori biti jednosmjerna ulica i da se pobjednik unaprijed znao. Jedino pitanje koje je visilo u zraku je bila mogućnost drugog kruga izbora i kandidata koji će se suprostaviti Vučiću. Međutim, Vučić je odnio još jednu ubjedljivu izbornu pobjedu, a koja zajedno sa njegovim prethodnim pobjedama na parlamentarnim izborima u Srbiji čini niz izbornih pobjeda koje ta država u svojoj historiji višestranačja nije zabilježila.

Vučić je na ovim izborima osvojio preko 50% glasova, a iza njega su ostali Saša Janković, Luka Maksimović (Ljubiša  Preletačević Beli), Vuk Jeremić, Vojislav Šešelj i još šest kandidata sa zanemarivim učinkom, a konačne rezultate (koji ne bi trebali puno odstupati od postojećih) u narednim danima objaviće nadležni organi.

 

Vučić i opozicija

Premijer Vučić je u predizbornu kampanju ušao oštro i jako, a pored njegove Srpske napredne stranke podršku su mu pružili Ivica Dačić i predstavnici mađarskih i bošnjačkih stranaka. Ogromno prisustvo u medijima , sastanci sa Vladimirom Putinom i Angelom Merkel, zakupljeni reklamni prostor u medijima i kampanja širom Srbije te na kraju medijski linč protivnika koji su izveli pojedini portali i print izdanja (koji se teško mogu nazvati medijima koji trebaju da služe informisanju građana), nije ostavljalo dilemu da Vučić želi po svaku cijenu postati predsjednik Srbije.

Sa druge strane, ni opozicija nije ponudila mnogo. Razjedinjenja i iz većine medija potisnuta nije mogla u ovom trenutku više od osvojenog. Na kraju se pokazalo da su jedina dva ozbiljna protivnika Vučiću bili Saša Janković iza kojeg je stala Demokratska stranka (iako je on formalno bio kandidat grupe građana) i Luka Maksimović (Ljubiša Preletačević Beli) koji je, ustvari, odgovor na „politički besmisao“ u Srbiji, kako sam kaže.

Janković je uspio oko sebe skupiti impresivan broj poznatih ličnosti u Srbiji, koji su mjesecima putem društvenih mreža i izbornih skupova pozivali Srbiju na promjene i tražili od građana da podrže Jankovića. Retorika sa takvih skupova neodoljivo je podsjećala na vremena kada je Zoran Đindić rušio Slobodana Miloševića. Neki su čak poručivali sa skupova da sada Srbija treba da završi posao koji je počela prije 17 godina kada je s vlasti zbacila Miloševića i njegov režim, aludirajući da su Vučić i ljudi oko njega ostatak tog vremena.

Maksimović je uspio ono što niko ranije u Srbiji nije. Gotovo bez ikakve finasijske podloge za samo nekoliko sedmica uspio je na glasanje izvesti nekoliko stotina hiljada ljudi koji su mu dali glas. Maksimović je kreirao lik Belog Preletačevića, koji se pojavljuje, kako on to kaže, kao klasičan političar u Srbiji: krade, laže, bori se za lični interes, kupuje fakultetske diplome… Izvanredna kampanja putem muzičkih spotova i skečeva u kojima ismijava političku realnost Srbije, Preletačevića je dovela i do BBC-ija i mnogih drugih stranih medija.

Vuk Jeremić (bivši ministar vanjskih poslova Srbije i kandidat za Generalnog sekretara UN-a) zauzeo je treće mjesto sa mizernim brojem osvojenih glasova. Sa nešto više od 5% glasova od ukupnog broja važećih listića veliki je poraz čovjeka koji je svojevremeno obnašao važne funkcije u državi.

Još lošiji od njega je bio Vojislav Šešelj. Ovoliko loš rezultat Šešelj vjerovatno nije očekivao ni u najgorim prognozama. Međutim, uzimajući u obzir da posljednjih mjeseci Šešelj nije kritikovao Vučića, već Tomislava Nikolića, drugačiji rezultat nije mogao ni očekivati. Ovaj totalni poraz Šešelja jedino može ublažiti činjenica da je iz predsjedničke utrke otjerao Nikolića, svojeg kuma i ranije najbližeg saradnika. Vučić je vjerovatno procjenio da je Nikolić previše slab kandidat za predsjednika, budući da protiv sebe ima Šešelja, ali i ostale kandidate koji su u mnogim stvarima stručniji od samog Nikolića. Mnogi analitičari su mišljenja da je Šešelj sklopio dogovor sa Vučićem i da je Šešelj, ustvari, podrška politici koju vodi Vučić.

Ostali kandidati su dobili zanemarive brojeve glasova. Jedan od njih je i Nenad Čanak koji je rekao da se on nije kandidovao da bi pobjedio, već mu je bio cilj da kaže ljudima istinu koju im drugi neće reći, te zaključio da u Srbiji građani glasaju za ono šta žele da čuju, a ne za ono što je očigledno.

 

Vučić i Srbija

Ubjedljiva pobjeda Vučića Srbiji ne donosi ništa novo u promjeni njene politke. Vučić će i dalje nastaviti da provodi svoj koncept politike koji mu omogućava lidersku poziciju u bivšoj Jugoslaviji. Doduše, on ozbiljnu konkurenciju nema u regionu. Ako se samo za primjer uzme koje sve predsjednike i premijere širom svijeta u jednoj godini sretne Vučić, a koje sreću njegove regionalne kolege, onda je svima jasno kome svi oni daju prednost na Balkanu. Ovdje je jedini izuzetak Milo Đukanović koji decenijama dobija sve političke bitke i vodi Crnu Goru u smjeru koji je sam zacrtao.

Međutim, ono po čemu su ovi izbori bili drugačiji od drugih jeste rijetka pojava u državam sa višestranačkim sistemom. Naime, Vučić je u kampanju ušao kao premijer, a na tu poziciju još nije dao ostavku. Dalje, Vučić je u isto vrijeme i prvi čovjek najveće stranke u državi. Dakle, u narednom vremenu Vučić će morati podnijeti ostavku na premijersku poziciju (čime će doći do pada vlade) i onda će preuzeti predsjedničku funkciju. Ovo šetanje sa pozicije na poziciju nije praksa razvijenih parlamentranih demokratija i to svakako ubija potencijale demokratskog društva. Uostalom, oni koji su prvi kreirali demokratske institucije su i uveli ograničenja u trajanju mandata kako bi se izbjegla situacija da jedan čovjek odlučuje o mnogo stvari dugi niz godina.

Sada ostaje da se vidi reakcija svih onih koji su izgubili izbore, a mnogi od njih su bili na udaru vlasti i njima bliskih glasila. Neki od njih su izuzetni umjetnici, sportski radnici, pisci… Da li će oni i dalje ostati u Srbiji i boriti se za „normalnu“ državu, ili će se pridružiti milionima onih koji su trajno napustili Srbiju, ostaje da se vidi. Međutim, sam Saša Janković je rekao da je ovo sve početak puta i da se nastavlja boriti. Vješto vođena sva ta poznata lica u Srbiji sa godinama predanog rada mogli bi postići i uspjeh na narednim parlamentarnim izborima. Ostaje činjenica da su oni, a trenutno su baš oni najbolji dio Srbije, zabilježili još jedan poraz od populističke i nedoslijedne političke elite u Srbiji.

 

NV / foto Twitter

Na vrh