Kolumne>>

Put Bosne i Hercegovine ka Evropskoj uniji

11. Feb 2017. | 15:14 | Milisav Tomović
milisavtomovic

Dok se gotovo sve političke organizacije u BIH deklarišu kao evropski orjentisane, iz razgovora sa običnim ljudima se može čuti da veoma malo znaju o procesu ulaska u EU, kao i o prednostima života u njoj. Nije dovoljno što naši političari stalno ponavljaju uobičajenu frazu –  da naš evropski put nema alternativu i da su “posvećeni evropskom putu naše zemlje” kad se ništa, ili gotovo ništa, ne čini da se način života i rada u Evropskoj Uniji objasni i približi narodu, da se razjasni smisao i prednosti evropskih integracija, kao ni da se građani približe evropskom načinu življenja, rada i razmišljanja uz  poštovanje države, zakona i čovjeka po ugledu na EU. Zato se kod građana često može čuti na razne načine izražena sumnja u ispravnost opredjeljenja ka evropskim integracijama, skeptičnost oko našeg ulaska u EU, kao i sumnja u perspektivu, pa čak i u mogućnost opstanka EU.

Dobija se utisak da naši političari nemaju argumenata, već da po nalogu svojih nadređenih ponavljaju ono što se od njih očekuje, da bi  se lakše došlo do novih sredstava, neophodnih za dalje funkcionisanje i opstanak vlasti u BIH na svim nivoima. Činjenica je da naša politička elita zbog totalne neinformisanosti o procesu integracija i ulozi pregovaračkog tima u njemu, ima pogrešnu percepciju EU. Površno shvaćen proces integracija čini da su njihova, javno iznešena, očekivanja od EU nerealna, ali i da je za BIH rizično da sa takvim političarima ulazi u proces pregovora o ulasku, i posebno o svom budućem statusu u EU. Brojni su primjeri zemalja članica koje se danas žale na sopstveni status, razne probleme i posljedice, a ističu odgovornost političara za neodgovorne odluke i propuste u pregovorima koji su do toga doveli. Daleko bogatije i uređenije zemlje od BIH sa razvijenom privredom tako su došle u težak položaj. Primjer Portugala koji je uzeo ogromna sredstva iz fondova sa obavezom da prekine poljoprivrednu proizvodnju paradajza i maslina, opustošila je jednu portugalsku regiju, a favorizovala proizvođače istih artikala drugih članica EU. Pored okeana i jestivih riba, danas je Portugal iz istog razloga prinuđena da uvozi smrznutu ribu. Tačno je da EU nije idealno društvo, ali je u ovom trenutku, sa svim svojim slabostima, u svjetskim okvirima najbolje rješenje za probleme i bolju perspektivu neuređenog društva, kakvo je naše.

Sad kada smo tek na početku mukotrpnog puta zakašnjelih tranzicija koje su nas do sada stalno vraćale u prošlost, a ne vodile u pravcu prilagođavanja EU, stiče se utisak da naša politička elita, kroz javnu upravu, gdje su izvori njene moći, uticaja, finansija i lojalni kadrovi, a kojoj su suštinske promjene kroz reforme najnužnije, ne iskazuje iskrenu političku volju da se reforme ostvare i da se promjeni ukupni ambijent koji bi na taj način redukovao njen uticaj, ali bi našu zemlju, preuređenu, u demokratskom okruženju, učinio prihvatljivom i usklađenom sa Evropskom Unijom.

Sve zemlje, kandidati za članice, moraju ispuniti precizno utvrđene kriterijume, kako bi se pridružile EU. U “Strategiji proširenja” EU za našu zemlju je navedeno da se vratila na put reformi, neophodan za napredak u procesu evropskih integracija, da su osnovni dokumenti vezani za reforme napisani i usvojeni, ali ne i primjenjeni, te da preuzete obaveze treba da provede u djelo prije podnošenja zahtjeva za pristupanje. To se naročito odnosi na oblast vladavine prava, uključujući borbu porotiv korupcije i organizovanog kriminala, kao i na korjenite društvene i ekonomske reforme koje podrazumjevaju jačanje državne uprave, unaprijeđenje saradnje na svim nivoima i uspostavljanje efikasnog mehanizma koordinacije za pitanja koja se odnose na EU. Prevedeno na jezik običnih ljudi – od nas se očekuje da postanemo uređeno društvo koje će raditi, odlučivati, kontrolisati i eliiminisati brojne negativne pojave u svom okruženju, za koje političke elite ove zemlje dobro znaju, ali im nije u interesu da ih eliminišu.

Historijski i politički smisao Evropske Unije nije u prevazilaženju postojanja nacija i nacionalnih pitanja zemalja članica, već u prevazilaženju nedostataka međunarodnog poretka. To su složeni procesi integracije, sa različitim karakteristikama unutar zemalja članica. Povezuje ih činjenica da se odvijaju sa usklađenim politikama i aktivnostima svih članica, kako između  država članica i institucija EU, tako i unutar država članica na svim nivoima upravljanja. Kako to realizovati unutar naše zemlje kad je u postojećem društveno-političkom miljeu BIH gotovo nemoguće postići saglasnost svih političkih subjekata? Da bi mehanizam koordinacije za pitanja koja se odnose na EU u praksi funkcionisao, potrebno je prvo uspostaviti na svim nivoima isto tako efikasnu koordinaciju naših vlasti, opterećenih stranačko-nacionalnim isključivim politikama, etničkim interesima i međustranačkim konfliktima, često i u okvirima iste etničke skupine.

Prihvatanje aplikacije BIH za kandidatski status u EU i dostava Upitnika obilježila je 2016 godinu. Dolazak upitnika na osnovu kojeg Evropska komisija priprema mišljenje o pristupu BIH Evropskoj Uniji otvorilo je pitanja koliko su institucije BIH spremne da profesionalno i vremenski  odgovore preuzetim obavezama, kao i koliko će političke nesuglasice usporiti rad na pripremi odgovora. Odgovorni u Direkciji za evropske integracije BIH tvrde da kapaciteti u institucijama postoje i da su sve pripreme izvršene, a optimizam izražavaju i u Vijeću ministara BIH. Koliko će biti uspješno usaglašena osjetljiva pitanja vezana za funkcionisanje mehanizma koordinacije, statistike i popisa stanovništva, kao i pitanja vezana za neprovođenje presude Evropskog suda za ljudska prava, IPA fondove i reformu javne uprave, ostaje da se vidi.

Od BIH se očekuje da, nasuprot dosadašnjoj praksi, ispuni ono što je njena obaveza i što je u ranijem periodu i prilikom podnošenja aplikacije za kandidatski status obećano. U suprotnom, mišljenje Evropske komisije će biti negativno, sa nesagledivim posljedicama po rejting BIH. Izvjesno je samo da će u narednom periodu prema odnosu vlasti i institucija na svim nivoima, političkih subjekata i njihovih lidera, javnosti u BH biti jasno ko je iskren u opredjeljenju za ulazak BIH u Evropsku Uniju, a kome od njih to, uprkos tvrdnjama, nije u interesu. Građani će u tom procesu biti posmatrači koji neće moći da utiču na ishod, ali će moći da odgovore na ključno pitanje: Da li su glasanjem legitimitet dali ozbiljnim i odgovornim političarima?

 

NV

Na vrh