Rad na sebi: Dobročinstvo umiruje srce

Tu su na raspolaganju, naprimjer, razna opojna sredstva, zatim šund muzika i film, šund štampa, a imamo i šund modu, šund razgovor, šund hranu, piće, čak i šund ljekovite pripravke. Sve ovo neumoljivo djeluje na nas. Formiraju u nama, najblaže rečeno, šund navike. I u daljoj društvenoj progresiji svi počinjemo živjeti šund kulturu i civilizaciju. Šteta. A da smo samo htjeli, da smo samo poželjeli naučiti jezik svoga srca...

30. Mar 2016. | 17:00 | Vildana Moralić-Hasanović
56387

Nije lahko, ali mora se naučiti jezik vlastitog srca. Interesantno, iako im je bliži od maternjeg, ljudi većinom jezik srca doživljavaju kao nešto što se koristi svuda u svijetu, ali nije “živo”. Hm, naprimjer, kao esperanto. Kao da je jezik srca “namijenjen” samo za specijalne ljude i specijalne prilike u kojima ga oni koriste, a za ostale predstavlja čistu formu. Proces učenja ovog jezika može se čak kod nekoga usporediti s nadrealističnom scenom mučenja zatvorenika, u kojoj nadobudni policajac viče svom kolegi: “Pajo, pusti Mozarta!”, a ubogi kažnjenik cvili: “Samo ne Mozarta, molim te.” “Pajo, a sad Nitche!”, “Nemoj Ničea, pliz.” Da ne bude zabune, scena je rekonstruirana iz Nadrealista.

Da bismo zaglušili svoje srce, te se što jače i kvalitetnije izolirali od prijemnih kanala svoga svjesnoga uma, ponuđeni su nam, tu nadohvat ruke, mnogobrojni i raznorazni alati. Oruđe i oružje. Za našu degradaciju i destrukciju.

Nije sve besplatno i gratis, ali ima i takvim primjera. Naprimjer, naša lijenost je potpuno besplatna, Besplatna je naša sujeta. Besplatna je naša narcisoidnost. Naša uskogrudnost također. Škrtost. Kukavičluk. Malodušnost. Međutim, sve je to samo prividno besplatno, kad-tad ćemo je morati isplatiti! Najzanimljivije je što, obilno koristeći ove alatke, najčešće pokušavamo nešto dobiti. Simpatični smo, sasvim.

Ali ima tu i eksternih podraživača izolacijskog efekta srca. Uglavnom su “na prodaju”, ali uz određene stvari budu i gratis. Ali free, to nikako! Tu su na raspolaganju, naprimjer, razna opojna sredstva, zatim šund muzika i film, šund štampa, a imamo i šund modu, šund razgovor, šund hranu, piće, čak i šund ljekovite pripravke. Sve ovo neumoljivo djeluje na nas. Formiraju u nama, najblaže rečeno, šund navike. I u daljoj društvenoj progresiji svi počinjemo živjeti šund kulturu i civilizaciju. Šteta. A da smo samo htjeli, da smo samo poželjeli naučiti jezik svoga srca…
Slijediti svoje srce ne mora uvijek biti dance-verzija pjesme “Listen to your heart”.

Čini nam se da srcem govori više naših lica. Nekad je to strast, nekad strah, ali nekad i dobro znana intuicija. Ta intuicija pohranjena je negdje duboko. Ali treba dostići dubinu. Tu dubinu psiholozi nazivaju inteligencijom srca. I više nego često trebamo ju poslušati.

Svako srce rađa se u čistom, nepatvorenom stanju prirodnosti. Prirodnost srca podrazumijeva da je baždareno po principu: “Dobročinstvo je ono što vam umiruje srce. A zlo ga uznemirava.”
Optimalna verzija govora srca, s kojom se rađamo, gubi se pod utjecajima okoline i naših pogrešnih izbora u životu. Potraži je jer vrijedi truda! Ne ostavljaj za sutra, za poslije, jer nema vremena! A tek kad je nađeš, bit ćeš siguran da je samo srce upravu.

Iz okoline u naš um neprestano dolaze utjecaji. Ako je um u stanju pravilno obraditi informacije, dolazi do svojevrsne filtracije i njihovog pretvaranja u znanje. Znanjem se oblikuju emocije koje su odraz inteligencije srca. Razvijeni oblik inteligencije zove se intuicija. Za njeno postizanje potrebno je više faktora, od kojih su primarni: iskrenost, opreznost i trud. Ulagati trud u ono što vodi održanju standardnog srčanog jezika može se usmjeriti u različite aktivnosti. Osnovna odlika svih tih aktivnosti jeste korisnost. Što je neko već mudro primijetio: “Služi! Ionako se sve u životu vrti oko služenja.” Stoga možemo ulagati trud u obrazovanje, dobročinstvo, razvijanje moralnih osobina, (stid, darežljivost, čestitost, marljivost, poslušnost, odvažnost, blagost) u pomaganje drugima i slično. Sve je to rad na sebi.

Ako se ne bavimo korisnim stvarima, zabavit će se naš um onim što možemo označiti štetnim ili beskorisnim. Tad naše srce neće dobiti hranu. Naš ego će ostati bespomoćan u napadu njegovih neprijatelja kakve su pohlepa, zavist, samodopadanje, škrtost i drugi, te će se pretvoriti u duhovnog mutanta koji se zove strast. Strast često govori iz srca, ali to nije isto što i inteligencija srca, mada se čini da nam to čisto srce govori. Ako zanemarimo spomenute korisne stvari u svom razvoju, onda naše srce postaje ostrašćeno srce. I ne treba mu na prvu vjerovati. Trebamo što hitnije dijagnosticirati svoje stanje i podvrgnuti ga terapijama za ozdravljenje. Koje su to terapije? Nikakva filozofija: jednostavno se prestanemo ponašati beskorisno i primijenimo navedeno i korisno.

Nije to lahko, priznajemo. I čovjek se istinski uči cijeli život. Ali mora se; dok ne postignemo savršenstvo intuicije srca, naš vodič je razum. Kad se ono što srce šapuće usaglasi s razumom, nastaje ravnoteža u nama i odvažnost u našim odlukama i potezima. Umjerenost. Andante verzija muzike bića jeste odnos između srca i uma. Postigni svoju andante verziju. Ravnotežu sebe.

Na vrh