Ramić: Presudom Tolimiru potvrđeno da se Srebrenici i BiH dogodio genocid

Institut za istraživanje genocida Kanada (IGK) pozdravlja pravosnažnu presudu Žalbenog vijeća Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju bivšem generalu Vojske entiteta Republike Srpske Zdravku Tolimiru, kome je potvrđena prvostepena presuda kazne doživotnog zatvora za genocid i druge ratne zločine počinjene u Srebrenici. Ovom presudom je potvrđeno da se u Srebrenici, odnosno Bosni i Hercegovini dogodio genocid

9. Apr 2015. | 09:31 | S.K
nv39029


Foto: Sulejman Omerbašić

Tolimir je sudjelovao u udruženom  zločinačkom poduhvatu političkog, vojnog i policijskog  vodstva  entiteta Republika Srpska, čiji su ciljevi bili masovno ubijanje i prisilno uklanjanje Bošnjaka iz Srebrence, odnosno Istočne Bosne i Hercegovine. Presudom je potvrđeno da masovna ubistva Bošnjaka Srebrenice te protjerivanje, zlostavljanja i patnje civila predstavljaju genocid, jer su imali za cilj uništenje bošnjačkog stanovništva.

Genocid se u Istočnoj Bosni i Hercegovini dogodio prema „Direktivi 7“, potpisanoj od predsjednika entiteta Republika Srpska Radovana Karadžića optuženog za genocid, a koju su provodili zapovjednici Vojske entiteta Republika Srpska među ostalim i Tolimir u svom obavještajno-sigurnosnom sektoru u Glavnom štabu. Direktiva 7 je prema zaključcima Raspravnog vijeća imala za cilj stvaranje nemogućih uvjeta u enklavama, među ostalim i zaustavljanjem humanitarne pomoći. Tolimir je proveo zapovijed predsjednika entiteta Repubka Srpska Radovana Karadžića i generala Ratka Mladića, optuženih za ratne zločine i genocid, da svi muškarci Bošnjaci iz Srebrenice budu ubijeni.

IGK izražava nezadovoljstvo što je Žalbeno vijeće ukinulo dio presude Pretresnog vijeća koji se odnosi na presudu za genocid u Žepi, takođe teritoriji sigurne zone Ujedinjenih nacija. Nasilno, mučko, kukavičko ubistvo trojice bošnjačkih lidera u Žepi – Mehmeda Hajrića, Amira Imamovića i Avde Palića, te masovno ubijanje, protjerivanje, zlostavljanja i patnje bošnjačkih civila predstavljaju genocid, jer su imali za cilj uništenje bošnjačkog stanovništva u zaštičenoj UN zoni Žepi. Ismijavanje, mućenje i ubijanje bošnjačkih dječaka samo zato što su muslimani je genocid.

IGK još jednom podsjeća da genocid, zločin države izvršen s namjerom da se potpuno ili djelimično uništi jedna nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina kao takva, ima dugoročne, transgeneracijske posljedice na preživjele žrtve genocida i društvo u cjelini. Od 1992. do 1995. pred očima svjetske javnosti u Republici Bosni i Hercegovini, zemlji s dugom i zapaženom tradicijom kulturnih različitosti, multietničnosti i otvorenosti prema drugima, izvršena je agresija od strane država Savezne republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) i Republike Hrvatske, koje su, pored zločina protiv mira i sigurnosti čovječanstva, u svim okupiranim mjestima u Republici Bosni i Hercegovini i gradovima u opsadi, izvršile masovna i pojedinačna ubistva i ranjavanja te druge oblike zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, uključujući i genocid.

Dvije decenije nakon genocida počinjenog u Srebrenici, na teritoriji sigurne zone Ujedinjenih nacija, u julu 1995, evidentne su posljedice zločina genocida među preživjelim žrtvama koje se manifestiraju u bitnim aspektima ljudske i društvene egzistencije, individualnog i društvenog života. Rezultati agresije i genocida su u fundamentu bosanskohercegovačkog društva i države, njenog sistema, organizacije, funkcioniranja i funkcija, a tragovi zločina mogu se zapaziti i uočiti preko jasno prepoznatljivih različitih oblika manifestiranja, od negiranja genocida, predstavljanja zločinaca kao heroja, pa sve do otkrivanja i identifikacije tijela žrtava iz masovnih grobnica, društvene marginalizacije i diskriminacije povratnika i preživjelih žrtava, te nedovoljno djelotvornog i neefikasnog tužilaštva i pravosuđa. Iako je Dejtonskim mirovnim sporazumom ostvaren prekid oružanog sukoba i uspostavljen mir, nažalost, Sporazum je verificirao faktičke, društvene, političke, nacionalne i etničke protivrječnosti, legalizovao rezultate agresije i genocida, ponudio nedovršeni rat i nedovršeni mir, a time postao generator mnogih aktuelnih i dugoročnih problema. Izvršeni zločin genocida i drugi oblici zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava doprinijeli su formiranju i učvršćivanju nepovjerenja kao bitne prepreke obnove i razvoja društva i države.

U godini kada se navršava dvadeset godina od genocida počinjenog nad Bošnjacima Republike Bosne i Hercegovine na teritoriji sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenici, i ako svaka nova presuda predstavlja novo sjećanje na žrtve, znajuć da ništa ne može nadomjestiti patnju i bol Bošnjaka koji su preživjeli genocid u Bosni i Hercegovini, i koji su tokom agresije izgubili svoje najmilije, ova presuda predstavlja snažnu, historijsku podršku istini o agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovini i genocida protiv njenih građana, posebno Bošnjaka, te snažnu, historijsku podršku pravdi za žrtve tih monstruoznih zločina, nezamislivih u eri demokratije, zaštite ljudskih prava i sloboda. Ova presuda je značajna i za buduće generacije koje samo na istini i pravdi mogu graditi bolju bosanskohercegovačku, pa samim tim i evropsku i svijetsku budućnost. Istovremeno ova presuda nosi snažnu poruku i pouku agresorima na Republiku Bosnu i Hercegovinu da se zločin potiv države i njenih građana ne isplati. Presuda je i najbolji odgovor negatorima genocida. IGK smatra da presudu Žalbenog Vijeća kojom se potvrđuje udruženi zločinački poduhvat kao doktrina za izvođenje genocida treba uzeti kao početak kraja kulture nekažnjavanja zločina genocida, te kao činjeničnu i pravnu kvalifikaciju u predmetima protiv optuženih ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića.


Autor teksta je profesor Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada.

Na vrh