Represija nad medijima neće spriječiti širenje istine

Prošla godina bila je izuzetno teška za medijske radnike. Stotinu trideset i četiri novinara i člana medijskog osoblja ubijeno je dok su bili na svojim zadacima, i oni su većinom žrtve ciljanih ubistava, saopćio je Institut za sigurnost izvještavanja (INSI) čije je sjedište u Londonu

26. Feb 2014. | 08:09 | Milan Vikić
19056

19056.jpg

Prošla godina obilježena je ratnim sukobima na nekoliko strana svijeta, od kojih su mnogi još aktivni, pa stotine života svakodnevno biva ugašeno. Među onima koji neminovno stradaju na ovakvim mjestima su i medijski radnici koji svijet nastoje izvijestiti o dešavanjima u zemljama koje su zahvatili sukobi. Joel Simon, izvršni direktor Međunarodnog komiteta za zaštitu novinara, u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku predstavio je izvještaj Međunarodnog komiteta za zaštitu novinara o napadima na medije te istakao da su protekle dvije godine bile najteži period u historiji kad je riječ o broju ubistava i zarobljavanja novinara u svijetu.


Najteže u Siriji

Ovom problematikom bavio se i Institut za sigurnost izvještavanja (INSI). Stotinu trideset i četiri novinara i člana medijskog osoblja ubijeno je dok su izvještavali sa zadataka u prošloj godini, i oni su većinom žrtve ciljanih ubistava, saopćio je INSI čije je sjedište u Londonu. Od tog broja, 65 ih je pokrivalo oružane sukobe – prvenstveno u Siriji gdje je ubijeno 20 novinara, te u Iraku gdje je ukupna brojka poginulih medijskih radnika porasla na 16 – dok je 51 novinar ubijen u pokrivanju tema u mirnodopskim uvjetima, kakve su kriminal i korupcija, a 18 ih je poginulo u nesrećama. Osim Sirije i Iraka, među državama u kojima je rad novinara najugroženiji nalaze se Pakistan, Filipini i Indija. U svim ovim zemljama u protekloj godini zabilježena su ubistva medijskih radnika dok su obavljali svoj posao.

Ukupan broj stradalih medijskih radnika u prošloj godini predstavlja pad sa 152 poginula novinara u 2012. na 134 u 2013. godini, ali te pogibije prati i rastući broj napada, prijetnji i otmica usmjerenih protiv novinara, koje uglavnom ostanu neprijavljene, saopćio je INSI u izvještaju naslovljenom kao “Ubijanje glasnika”.


U Egiptu hapse novinare

Osim smrtnih slučajeva medijskih radnika, novinari su često izloženi hapšenjima i maltretiranjima vladajućih režima, a najpoznatiji takav slučaj u posljednje vrijeme je hapšenje novinara u Egiptu. Tamošnji vladajući organi pritvaraju novinare uz optužbe da su povezani s “terorizmom”, što predstavlja nasilničko ponašanje vlasti prema medijima. Tek nakon što su zvaničnici iz Bijele kuće u Washingtonu kritizirali egipatske vlasti tražeći da pritvorene novinare puste na slobodu, ostatak svijeta započeo je kampanju pritiska na Egipat da prestane s represijom nad medijima. Ipak, režim u Egiptu se još opire, pa se na tom polju ništa nije popravilo.

Tri novinara koji rade za Al Jazeeru – Kanađanin egipatskog porijekla Mohammed Fahmy, Egipćanin Baher Mohammed i Australac Peter Greste – uhapšeni su 29. decembra u Egiptu i od tada se nalaze u pritvoru u Kairu suočeni s optužbama za “priključenje ili pomaganje terorističkoj grupi i nezakonito širenje informacija štetnih po nacionalnu sigurnost”. Oni su još u pritvoru u Kairu.

“Novinari postoje da bi pokrivali i ispitivali sve strane svake priče. Ideja da smo emitirali lažne vijesti ne samo da je potpuno pogrešna, već je izazov za samo novinarstvo i ulogu koju novinarstvo igra u informiranju ljudi širom svijeta o onome što se zaista događa. Svi prilozi iz Egipta dostupni su na internetu. Svako ko ih pogleda može jasno vidjeti da su tačni, balansirani i poduprti kvalitetom i integritetom. U izvještajima govorimo o svim stranama kompleksne egipatske priče. Zato optužbe treba da budu odbačene, a sve naše kolege odmah oslobođene”, zvaničan je odgovor direktora kanala Al Jazeera English Al-Ansteya.

Represija nad medijima i medijskim radnicima ne ogleda se samo u najsurovijim aktima ubijanja i mučenja novinara, nego i u zakonskim pritiscima i pretjeranoj kontroli rada medija. Svjetski analitičari kritiziraju države poput Kine, Rusije i Turske zbog surovog odnosa prema medijima, a posljednji primjer deportacije novinara Mahira Zeynalova iz Turske zbog “tvitanja” na društvenoj mreži pokazatelj je “slobode” koju mediji imaju.

19056a

Oznake:

Na vrh