Represija nad medijima: Novinari turskog Zamana ponovo na udaru

Nije ni prvi put, a sada sa sigurnošću možemo reći da neće biti ni zadnji put, da novinari i redakcija turskog Zamana, najčitanijeg lista u Turskoj, budu pod snažnim pritiskom države kakav je u današnjem svijetu rijedak. Država je odlučila uspostaviti fizičku kontrolu nad zgradom u kojoj se nalazi ovaj medij

5. Mar 2016. | 09:37 | Armin Sijamić
55557

Sinoć je Istanbulu, tačnije bliža okolica lista Zamana, svjedočila još jednom okršaju politike i novinarstva, državne represije i građana. Naime, turska policija odlučila je stati na kraj pisanju i djelovanju pomenutog medija zbog stavova i kritika koje godinama upućuje turskom rukovodstvu taj turski medij, a to aktuelno tursko rukovodstvo ne dozvoljava. Stalni nasrtaji na Zaman rezultirali su izlaskom njihovih čitatelja na ulice i fizičkom zaštitom uredništva Zamana.

Nekoliko hiljada ljudi okružilo je zgradu u znak podrške pravu na izražavanje i na slobodu mišljenja, međutim turska policija je uspjela da se pomoću vodenih topova i suzavca probije do zgrade i stavi rad novinara pod svoju kontrolu pod nalogom turskog suda koja je novinare ni manje ni više nego povezala sa terorizmom optužujući ih da su dio paralelne državne strukture Fetullaha Gulena.

Ovakvu odluku suda već su mnogi u Turskoj proglasili “crnim danom za demokratiju“. I zaista udar na medije bilo gdje u svijetu upravo se u dvadeset i prvom stoljeću može okarakterizirati tako.

O čemu se zapravo radi? Zaman je žestok kritičar turskog režima i taj sukob sa vlašću traje godinama. Da se građani slažu s onim što Zaman piše govori i činjenica da su najprodavaniji list u Turskoj. Posljednjih godina, a posebno nakon ponovljenih parlamentarnih izbora u Turskoj, popularnost Vladajuće turske AKP stranke, čini se, opada dok se problemi u odnosima sa Sirijom, Rusijom, Sjedinjenim Američkim Državama i Iranom i Evropskom unijom redaju kao na traci. Iako tursko rukovodstvo pokušava pružiti ruku svima pomenutim osim Sirije, situacija izmiče kontroli.

Odnosi sa osnaženom Rusijom nikada nisu bili gori od kraja Drugog svjetskog rata, rat u Siriji bijesni a Kurdi i sirijska vojska napreduju na terenu protiv grupa koje podržavaju Turska i Saudijska Arabija. Sjedinjene Američke Države upozorile su Tursku da ne granatiraju kurdske položaje u Siriji jer su Kurdi američki saveznici i zbog toga je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan pozvao službeni Washington da biraju između savezništva sa Turskom ili sa Kurdima. Turski premijer Ahmet Davotoglu je najavio dvodnevnu posjetu Iranu gdje će pokušati spasiti što se spasiti da.

Tursku posebno zabrinjava približavanje stavova Sjedinjenih Američkih Država i Rusije i njihovo zajedničko djelovanje u Siriji. Izgleda da je obaranje ruskog bombardera bila najveća greška turske države od početka rata u Siriji jer sada Vladimir Putin pored ugleda i interesa Rusije štiti i svoj autoritet i ne odustaje od toga da kazni Tursku kako najbolje može. Brojni analitičari primijetili su da se radi i o sujeti Valdimira Putina. Službena Moskva je dozvolila Kurdima da otvore predstavništvo u Moskvi i tamo lobiraju za kurdske interese i to je ono što zabrinjava službenu Ankaru.

Odnosi sa Evropskom unijom zbog migrantske krize su posebna tema. Brisel je primoran da pregovara sa Turskom u cilju pronalaženja rješenja ovoga problema. Međutim i sama Evropska unija je podijeljena, iako Brisel još uvijek uspijeva bar donekle odobrovoljiti tursko rukovodstvo različitim ustupcima gledajući kroz prste na akcije turske države protiv slobode govora i drugih represija nad novinarima. Ovakva politička pozicija Turske u narednom periodu mora rezultirati i ekonomskim posljedicama i to je sada svima u Turskoj jasno.

Novinari Zamana su o ovome pisali i turska država se odlučila na ovaj očajnički potez dovodeći ugled i položaj države na još niže grane, a zahvaljujući modernim sredstvima komuniciranja zabrana objavljivanja određenih sadržaja ne može biti u potpunosti implementirana. Optužba da novina Zaman podržava terorizam je neodrživa i svakako sama kvalifikacija jedne novine kao takve najbolje opisuje ovaj postupak turskih vlasti.

Na vrh