Rusija i muslimanski svijet

Muslimanski svijet, ne islam, suočava se s brojnim problemima. Kako su neki od tih problema globalni izazovi, oni zahtijevaju i globalna rješenja. Rusija, kao globalna sila, sigurno igra značajnu ulogu u rješavanju svih međunarodnih kriza, pa tako i onih čiji su akteri muslimani

25. Feb 2015. | 08:00 | Gökhan Bacik
36519

36519.jpg

Istovremeno i razumljivo i pogrešno, islam se izučava s mogućnošću da današnje negativno svrstavanje u smislu “Zapad i islam” bude zaboravljeno i redefinirano kao pozitivno svrstavanje u istom smislu. Američke intervencije u različitim muslimanskim državama, kakve su Afganistan i Iran, Rusiji su kod svih muslimana omogućile poseban status. Istina, zapadni faktor je neophodan u svakoj analizi kojom želimo sagledati islamski svijet. Međutim, posljednja dešavanja potvrdila su da je ovaj neophodni faktor ustvari nedovoljan.


Historijsko iskustvo

Iz takve perspektive, Rusija bi mogla igrati važnu ulogu spram trenutnih problema muslimana. Zašto? Prije svega, Rusija je globalni igrač, pa je njezin udio u rješavanju svakog problema u svijetu, tako i onih koji dolaze i iz islamskog svijeta, veoma važan. Drugo, historijski posmatrano, Rusija je domovina mnogih muslimana koji su tamo stoljećima živjeli pod različitim režimima, te takvo iskustvo može poslužiti u pronalasku određenih alternativa za naše tekuće probleme. Treće, Rusija je ključni igrač u brojnim međunarodnim problemima u koje je uključen i islamski aspekt; naprimjer kriza u Siriji. Pragmatično posmatrano, veoma je teško napraviti bilo kakav napredak u Siriji bez pristanka Rusije.

Historijski posmatrano, različite države su igrale ključne uloge u vezi s muslimanskim svijetom. Naprimjer, prije Sjedinjenih Američkih Država, Velika Britanija je bila država od velikog značaja za cijeli region, posebno u 19. stoljeću. Ona je godinama bila odlučujući faktor u mnogim državama od Indije do Jordana. U Africi je Francuska igrala sličnu ulogu, ali u manjoj mjeri. Danas možda Rusija igra takvu ulogu u muslimanskom svijetu, posebno u trenucima kad je očit nedostatak povjerenja najvećeg broja muslimanskih zajednica prema zapadnom svijetu. Istina je također da je ruska politika spram Sirije uzrokovala mržnju prema Rusiji kod mnogih muslimana. Međutim, Rusija može odigrati presudnu ulogu i usprkos tome.


Savez s “nedržavnim elementima”

Od suštinske važnosti je činjenica da Rusija smatra da je “arapsko proljeće” rezultat manipulacije Zapada kako bi uspostavio novi prozapadni poredak u arapskom svijetu. U tom smislu, “arapsko proljeće” za Rusiju predstavlja samo nastavak nekoliko “obojenih revolucija” koje su se dogodile u Gruziji i Ukrajini. Istovremeno, Rusija je podigla nivo uzbune pojavom Islamske države Iraka i Levanta (IDIL) smatrajući ih prijetnjom radikalizma. Politički planeri u Rusiji pitaju se bi li IDIL mogao imati utjecaj na Kavkaz. Ovo su glavni politički tokovi u muslimanskom svijetu koji trenutno određuju rusku politiku spram muslimanskog svijeta.

Realno govoreći, normalno je očekivati da Rusija, kao i neke druge države, nastoji realizirati svoje interese u muslimanskom svijetu. Spoljni saradnik Centra za strateške i međunarodne studije Rusije i Evroazije Sergey Markedonov komentirao je ovu temu riječima da je ruska politika veoma pragmatična i sveobuhvatna prema širokom spektru problema ako se u obzir uzme nacionalna sigurnost.

Stoga, šta bi mogao biti doprinos Rusije muslimanskom svijetu? Najznačajniji produkt “arapskog proljeća” jeste kolaps pojedinih država kakve su Jemen i Libija. Kad država jednom doživi kolaps, nedržavni akteri bivaju još važnijim. Stoga bi Rusija mogla sklopiti partnerstva s nenasilnim nedržavnim akterima koji trajno odbacuju nasilje. Muslimanski svijet ima brend kad je riječ o civilnom društvu. To su religijski i društveni pokreti kao ključne grupe.

U vremenu kolapsa muslimanskih država, Rusija bi mogla razvijati strateške kontakte s miroljubivim religijskim grupama i drugim društvenim pokretima. Ne smijemo zaboraviti da danas radikalne religijske grupe progone miroljubive liberalne islamske društvene pokrete. Da bi takvi miroljubivi pokreti preživjeli, nužna je međunarodna pomoć.
Ironično, nedostatak dijaloga između Rusije i islamskih grupa najslabija je karika ruske diplomatije na Bliskom istoku. Kako tradicionalni diplomatski aparat nema veze u državama Bliskog istoka koje su u kolapsu, jedina opcija je razvijanje snažnih veza s nedržavnim akterima. Rusija, kao država koja ima milione građana muslimana, može postati saveznikom miroljubivih islamskih grupa širom Bliskog istoka.


“Soft power” diplomatija

A. Sijamić

“Soft power” (mehka moć) u diplomatiji je koncept koji je razvio priznati američki politički teoretičar Joseph Nye kako bi opisao mehanizme koje država može koristiti ako ne pribjegne upotrebi tradicionalnih državnih mehanizama kakvi su diplomatija, vojna sila ili ekonomski pritisak na određenu državu. Takvi mehanizmi podrazumijevaju privlačenje određene države na svoju stranu zagovaranjem svojih svjetonazora koji se često šire propagandnim djelovanjem. Kad je riječ o ovome, Sjedinjene Američke Države su najuspješnija država na svijetu. Mnoge države svijeta su na taj način postale dio američke sfere utjecaja.
No, Rusija nema velikih uspjeha na ovom planu, posebno ako govorimo o prostoru koji nije bio dio SSSR-a, pa je više oslonjena na klasičnu diplomatsku aktivnost. Nameće se pitanje šta Rusija može ponuditi islamskom svijetu? Danas, kao u slučaju Irana, to su ekonomske veze, prodaja oružja (Iran, Sirija), transfer znanja i tehnologija (Sirija, Iran, Egipat), odnosno jačanje bilateralnih veza s režimima koji žele bilo kakav oslonac u sukobu sa Zapadom. Izgleda da će dobre i plodonosne veze Rusije i nedržavnih aktera u skorije vrijeme ostati samo mogućnost kad je riječ o prostoru Bliskog istoka.

Na vrh