Sidran za NV: Ovo mi je jedan od najsretnijih dana unazad tri godine

Filozofski fakultet u saradnji sa Odsjekom za književnost naroda BiH upriličio je autopoetičko predavanje pod nazivom “Moja poezija: Čas s Abdulahom Sidranom“

5. Jun 2014. | 14:20 | Edina Muslić
23976

Čas sa Sidranom organizirali su Centar za naučnoistraživački rad, Institut za književnost i Odsjek za književnosti naroda BiH.

“Izuzetna mi je prilika i čast ugostiti Abdulaha Sidrana u prostorijama našeg fakulteta. Ovaj fakultet ugostio je i Ivu Andrića, Mešu Selimovića i mnoge druge velike mislioce ali zasigurno ovo je poseban dan kako za Abdulaha tako i za nas. Danas je pedeset godina od kada je Abdulah Sidran prvi put došao na Filozofski fakultet. Čast mi je i zadovoljsvo biti tu nakon toliko godina“, kazao je dekan Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, prof. dr. Salih Fočo.

“Čas poezije sa Abdulahom Sidranom“ svojim dolaskom podržali su brojni studenti kao i gradonačelnik grada Sarajeva Ivo Komšić, koji se, kako kaže na njegovu sreću, sudbonosno, našao na ovom predavanju. “Sretan sam što me slučajnost dovela danas tu. Abdulah i ja smo zajedno upisali Filozofski fakultet i evo poslije toliko godina smo opet tu. Slučajnost nije igra ali igra vrlo veliku važnost u životu“, kazao je Komšić.

“Sjećam se kada sam prvi put došao na ovaj fakultet, sjećam se aluminijskih vrata koje sam otvorio. Nisam oduvjek maštao da budem pisac niti sam znao da ću to ikada postati. Moja prvobitna želja bila je upisati Pravni fakultet, međutim, ona ogromna i teška vrata sa visoko postavljenom štekom bila su prva prepreka koja me spriječila da upišem Pravo ali i usmjerila da budem ovo što danas jesam“, anegdotom iz svog života započeo je predavanje Sidran. Studentima je govorio i tome da kroz svoje školovanje sve do srednje škole nije pokazivao afinitet prema pisanju osim “slušajući u baraci tešku svađu oca i majke, sakriven pod jorganom, kazao sam sam sebi sve ću ja ovo jednom, negdje opisati“, i opisao je i to i mnoge druge stvari koje se protežu danas kroz zbirke i stihove. Prvu pjesmu napisao je u srednjoj školi kada je profesor za školski list tražio literarna djela učenika. Sidran je “iz glave“ kazao dva stiha koja su nosila naslov “Ona“, a počinjala su:

"Ona je prošla,
ja sam samo okrenuo glavu.
Kada se vraćala…" Abdulah Sidran.

“Tim stihovima sam upao u svijet književnosti i tamo ostao evo i do danas. Zapravo, kada bolje razmislim čitajući Gilgameša naletio sam na jedan stih “ne liče li novorođeno dijete i smrt“ i taj me je stih polomio. Danima nisam ni na šta drugo mislio. Za mene je to bilo više nego jezivo. U tom periodu bio sam kao pisac neobrazovan. Nisam znao kako se piše iako sebe ne pamtim kako ne znam čitati, prije sam naučio čitati nego što sam sa tute ustao“, kazao je Sidran te izjavio kako svi oni koji čitaju njegova djela ili djela njegovih kolega smatraju da je to lahko te da dolaze ideje same po sebi. Sidran ističe da za sve treba truda, rada i nauke. “Uzimao sam Persa, Elliota i druge pisce, mislioce, čitao i pokušavao pisati kao oni. Podigao bih muziku na ton više i pisao sam. Onda sam uzimao Homera. Da sam samo Homera čitao bilo bi mi dovoljno da pišem kao sada. Ali sve to nije me činilo suverenim, a da bi bio najbolji moraš biti suveren. Onda mi se dogodilo da dotaknem temu Sarajeva, što znači da sam njome stupio na ono tlo u kojem sam konačno suveren.

„Ne može se živjeti u Sarajevu.
U Sarajevu kad Živiš, previše vremena potrošiš.
Dok tamo, dok ovamo – prođe jutro.
Dok ovo, dok ono – ode dan.
Jeste, doduše, sve to – bude među ljudima.
I bude, uglavnom, lijepa priča.
Život je kratak za Sarajevo.“ Abdulah Sidran.

“Ja sam veoma zahvalan prof. dr. Sanjinu Kodriću. Ovo je bila njegova ideja i bez nje do ovoga danas ne bi ni došlo. A kako je mene učinilo srećnim to se može osjetiti na mom glasu koji evo podrhtava. Jedva čekam da trčim kući i pričam svojoj ženi jer me ona najbolje razumije. Pričat ću da mi je ovo jedan od najsretnijih dana, unazad tri godine. Ovo što govorim je puna istina i pružio bih od sreće ruku profesoru Kodriću koji me pozvao i kome želim reći da nije red da godišnje gostujem tu tri puta, ali ako Bog da zdravlja rado ću doći predavati i budućim generacijama“, kazao je za Novo vrijeme Abdulah Sidran.

  • Foto: Didier Torche
  • Foto: Didier Torche
  • Foto: Didier Torche
  • Foto: Didier Torche
  • Foto: Didier Torche

Na vrh