Sjećanje na Aliju Isakovića: “Branimo se uspravno kako se brani onaj koji nema izbora”

14. Mar 2018. | 20:57 | S. O.
Alija Isakovic 2(1)

Alija Isaković je rođen u Stocu 1932., a umro je u Sarajevu 14. marta 1997. godine. Poznati je bošnjački pisac, romansijer, pripovjedač, radio-dramski, televizijski i dramski pisac, putopisac, aforist, lekiskograf i povjesničar jezika i književnosti.

Osnovnu i srednju školu završio je u Stocu, Zagrebu, Crikvenici, Novom Sadu, a Filozofski fakultet – Jugoslavenske književnosti i srpskohrvatski jezik, u Sarajevu. Bio je geološki tehničar, prospektor urana, TV-scenarist, urednik časopisa “Život”, urednik edicije Kulturno nasljeđe BiH u sarajevskoj “Svjetlosti”.

Priredio je više djela muslimanskih pisaca i prvu antologiju muslimanske književnosti “Biserje” 1972., prvi izbor bosanskohercegovačkih putopisaca “Hodoljublje”, zbornik radova Hasanaginica, anegdote o Nasrudin-hodži itd.

Knjiga njegovih novinaskih kolumni Antologija zla, objavljena početkom rata, bila je jedan od najprodavanijih knjiga od svih bosanskih autora.

Njegovi zapisi o agresiji na Bosnu i Hercegovinu su osvajali ljude svojim analitičkim moćima:

“Rat je, teško nam je, ne znam da je nekome bilo ovako teško, ali – vrijeme je da se počnemo baviti sobom. Kao narod. I kao narod u svojoj državi. I da se bavimo državom, sa svim onim šta to podrazumijeva. Sve što u ovome ratu činimo, činimo jer smo prisiljeni na to. Nismo birali ni vrijeme, ni mjesto, ni način obračuna sa susjedima. Branimo se uspravno i do kraja, kako se brani onaj koji nema drugog izbora. Neće trebati mnogo vremena i mnogo riječi da se pokaže kako je ta naša borba bila začuđujuća u svojoj odlučnosti i istrajnosti. U našem heroizmu ima neke srdačnosti koja izvire iz naše epike o Budalini Tali, srdačnosti i netipičnosti koja stoji prema agresorskoj podmuklosti i kukavičluku. Možda stoga što u ovome oslobodilačkom ratu mi moramo biti pobjednici. Ili nas neće biti…

Slušam pojedince: Niko ne valja! Po vertikali i po horizontali. Ti pojedinci zaista ne valjaju, i: niko im ne valja! Oni, čak, priznaju da sami ne valjaju, ali im smeta što drugi “ne valjaju”. Vrlo zanimljivo.

Što je veća zavjetrina, veće je zanovijetanje, veće je ogorčenje i nezadovoljstvo – postojećim. Ne predlažu ništa. Oni ne bi ništa gradili, samo bi rušili, kao djeca koja tek upoznaju svijet i predmete oko sebe.”

Alija Isaković je bio izuzetan bosanski mudrac. Čovjek koji nije nije imao dilema o ponosu i principima kojih se čvrsto držao. Živio je opčinjen historijom Bošnjaka. Jednom prilikom je svom velikom prijatelju Huseinu Brkiću pokazao popisni listić iz 1962. kada se kao student izjasnio kao Bošnjak. Živio je od svoga ponosa.

Sahranjen je u haremu Ferhadije u Sarajevu.

 

NV / NAP

Na vrh