Sjećanje na hrabrog, evropskog intelektualca Predraga Matvejevića

3. Feb 2018. | 17:08 | NV
2(117)

Prvu godišnjicu smrti velikog bh. i evropskog intelektualca Predraga Matvejevića Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine obilježila je sjećanjem na njegov lik i polivalentno djelo neprolazne vrijednosti.

Svoje opservacije o ovoj duhovnoj vertikali i istinskoj instituciji, koju je svojim književnim djelom i političkim aktivizmom za života ostvario, iznijeli su akademici Zdenko Lešić, Hanifa Kapidžić Osmanagić, Vladimir Premec i Slavo Kukić, dopisni član ove elitne ustanove.

Porinuću u razotkrivanju i analiziranju Predragovog djela od strane učesnika hommagea znatno je doprinio prof. Dr. Duraković nadograđujući impresije učesnika svojim konciznim ali ubjedljivim činjenično utemeljenim komentarima.

U uvodnom izlaganju prof. dr. Esad Duraković je iznio tezu da je Matvejević autentični Mostarac tvrdeći da ih krasi osobina “kolektivnog osjećaja da su građani svijeta” dakle kosmopliti. Potvrdio je kako se Predrag potvrdio i dokazao takvu pripadnost na najbolji način afirmišući temeljne vrijednosti savremene civilizacije ljudska prava i slobode u svim segmentima života.

Akademik Zdenko Lešić se u svom obraćanju fokusirao na curriculum vitae Matvejevića konstatujući da je iz rodnog Mostara u svoja djela prenio duh Mediterana.

“Predrag je vraćao mogućnost u ponovni zajednički život smatrajući da su svi narodi na ovim prostorima vijekovima vezani i upućeni jedni na druge. Iz Mosatra je ponio svoje životno breme.”

Lešić je ukazao ja jednu vrlo bitnu činjenicu kad se govori o Matvejevićevom uzoru koji je u stvari predstavljao spiritus movens svih njegovih veoma sadržajnih, složenih i energičnih akcionosti. Riječ je o Jean Pol Sartreu, francuskom filozofu, romansieru, esejisti i dramskom piscu, tvorcu ateističkog egzistencijalizma koji se iskazao i na političkom polju (“Kritika dijalektičkog uma”). Njega je privukla akcentirana aktivistička strana ovog filozofa i Predrag je postao istinski i nepomirljivi borac za slobodu. Lešić je ukazao na sve aspekte slobode kakvu je on zagovarao poput slobode mišljenja, slobode javne riječi, slobode izbora i stvaranja itd.

Istakao je da se Matvejević koristio književnošću kao sredstvom za takvu plemenitu misiju te da je ona u biti predstavljala oružje u tom pravcu. Od domaćih uzora imao je Krležu sa kojim je zarana počeo sarađivati. Akademik Lešić u svojoj analizi nije mogao zaobići kapitalno djelo Mediteranski brevijar tvrdeći da je to istovremeno polimorfno djelo- kompendij, studija i autentičan esej sa kojim je definitivno otvorio sve evropske univerzitete. Upravo je zboga toga teško ocjeniti toliko “bezgraničnih misli, narativnih bisera i dragulja”.

Prof. Dr. Slavo Kukić je iz svog ugla bacio više svjetla na Matvejevićevo djelo i njegovu akcionost koju je pokazivao posebno u najtežim vremenima za Bosnu i Hecregovinu. Kazao je kako je znao prepoznati zlo i „djelovao je na pravi način sa hrabrošću kakva je karakteristična samo za istinske intelektualce“. Podsjetio je na njegovu dvostruku titulu akademika, da je počasni građanin Sarajeva sa nizom priznanja u Evropi.

“Matvejević je izuzetna, markantna ličnost koju je karakterisala intelektualna hrabrost. U zla vremena se oglašavao sa dobrim, ljudskim savjetima i idejama braneći ugrožene u Sarajevu i Mostaru. Predrag je ustvari postao simbol zajedništva, slobode, tolerancije. Jedan je od rijetkih koji je javno digao glas protiv nacionalizma i ukidanja građanskih prava i sloboda. Ponosio se time što je imao tri domovine Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i Italiju”, akcentirao je Kukić, dodavši da je posjedovao nesvakidašnju hrabrost u borbi za socijalnu pravdu i humanije društvo.

Akademik Vladimir Premec je u svom emotivnom nastupu podsjetio na nekoliko susreta sa Matvejevićem, posebno prilikom skupa profesora u Strazburgu na kome se govorilo o perspektivama novonstalih zemalja sa područja ex Jugoslavije. Istakao je da je ustvari inicijator tog velikog i značajnog skupa bio upravo Matvejević koji je osjetio potrebu da se pronađu putevi za pronalaženjem povoljnog rješenja za sve narode. U toj njegovoj akciji okupljanja Premec je prepoznao Krležijanstvo u Matvejeviću toj želji da se učini napor za  humaniju zajednicu.

“U Brevijaru, koji je on cijelog života gradio, može se vidjeti njegova briga i borba za Bosnu i Hercegovinu jer se u njemu ogleda ravnopravnost naše zemlje sa Evropom, kazao je Premec iskazujući vidnu potištenost i sjetu zbog gubitka humaniste i intelektualne gromade kakav je bio Matvejević.”

Hanifa Kapidžić Osmanagić se fokusirala na Matvejevićevu knjigu Naš kruh u kome se autor pokazao kao antropolog koji svoje zanimanje neprestano širi za sve oblasti. On je, potvrdila je Hanifa, bio okupiran temom Mediterana dajući  obilje podataka o istoriji, životu čovjeka, o prirodi, međusobnim uticajima a time i obogaćivanja zajednica itd. Hanifa je iznijela mišljenje da je Brevijar ustvari putopisni esej pisan naučnom akribičnošću, a da je knjiga Naš kruh nastala kao releks sna o kruhu kojeg je često sanjao u djetinjstvu.

“Knjiga o kruhu je ono što je on sam postao – kruh”, zaključila je Hanifa Osmanagić.

 

NV / NAP

Na vrh