Sjećanje na koncert u razorenom Sarajevu: Dan kad je život vratio smisao

19. Jun 2017. | 22:58 | NV
meht

Sarajevo je bilo pod opsadom, izloženo stalnim granatiranjem i snajperima 19. juna 1994. godine. Tog dana dogodilo se pravo čudo za tada već više od dvije godine opkoljeni grad.

U ruševinama sarajevske Vijećnice održan je koncert Sarajevske filharmonije pod dirigentskom palicom maestra Zubina Mehte. Izveden je Mozartov Rekvijem. Nastupili su Jose Carerras, Ruggero Raimondi, Cecilia Gasdia i Idliko Komlozi. I sama Sarajevska filharmonija zbog agresije prekinula je sa radom na dvije godine i pri tome pretrpjela velike materijalne ali i ljudske gubitke. Ovaj koncert predstavljao je i prekretnicu u njenom daljem radu.

Maestro Mehta je tada rekao: “Svi smo potpuno poraženi ovim što vidimo. Nadamo se da će nakon našeg odlaska desiti nešto što će uvjeriti nekoga da zaustavi ovo ludilo”.

Mediji su prenijeli radost i uzbuđenje Hidajete Tanković, čelistice Sarajevske filharmonije, koja je za ovu izvedbu posudila instrument, jer je njen probio geler granate:

“Nisam mogla spavati dva dana. Večerašnji koncert mi je životu vratio smisao”, rekla je.

Ustvari bio je to znak da svijet želi prekinuti agoniju Bosne i Hercegovine. Koncertu su prisustvovali svi važni ljudi BiH, počevši od predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića, pa do komandanta UNPROFOR-a britanskog generala Michaela Rosea. Sjedili su jedan pored drugog. I u memoarima Rosea opisan je taj koncert. Taj opis generala govorio je ponajviše o svim zabludama prvo njega pa onda i dijela međunarodne zajednice u BiH.

Naime, Rose je tada sa cinizmom gledao na činjenicu da stari bosanski predsjednik, koji po njemu kao musliman ne prihvata ozbiljnu muziku. Pitao se: Otkud njemu taj filing za jedno kršćansko muzičko djelo?

Rose, kojeg Bosanci smatraju čovjekom sa ponajviše zabluda o muslimanima Bosne i Hercegovine, kao da je zaboravio da je slušao Filharmoniju u kojoj je sviralo dvije trećine muslimana Bošnjaka. Drugo, Mocartov Rekvijem nije suštinom bilo nikakvo crkveno djelo, nego naručeno ostvarenje posvećeno ljubavi jednog austrijskog plemića prema svojoj ženi.

Rouz je zaključio da je Izetbegoviću nezgodno kao muslimanu slušati dok diriguje jedan Jevrej. I to je bila greška jer je Zubin Mehta indijskog porijekla i neko ko je religijski zorostrijanac. Specifičnosti te male religije je opisivao čak i njemački filozof Fridrih Niče.

Ovaj koncert je privukao pažnju ogromnog broja svjetskih medija i dobio nezapamćen publicitet. Zablude o onome što se dogodilo u Bosni i Hercegovini su se bližile kraju, ali nisu nestajale. I pored izuzetnih ljudi poput maestra Mehte, slavnog Karerasa i drugih svjetski značajnih umjetnika koji su budili svjetsku javnost zbog stravičnih zločina u Bosni i Hercegovini, još uvijek su prevladavali ljudi poput onog generala u zabludama.

Godinu dana kasnije dogodio se genocid u Srebrenici. I više nije bilo prostora za bilo kakve igre prevare oko strašnih zločina.

Ovaj grandiozni koncert u srcima Sarajlija nije i neće nikada biti zaboravljen. To je bio dan kada su gradom i njegovim domovima odjekivali najljepši zvuci umjesto granata koje su sijale smrt.

 

NV / NAP

Na vrh