Slobodne zone u BiH: Kako tjeramo investitore?

Slobodna zona predstavlja dio carinske teritorije Bosne i Hercegovine, posebno ograđene i označene, u kojoj potencijalni investitori u našu zemlju mogu nesmetano obavljati proizvodne i uslužne djelatnosti uz određene stimulativne pogodnosti. Uređene su posebnom zakonskom regulativom, a s ciljem bržeg privlačenja investicija, te podsticanja izvoza i rasta ekonomije. Ovakav koncept kod nas još nije dovoljno iskorišten, a njegovo stavljanje u fokus ekonomske politike zasigurno bi doprinijelo zaokretu ka bržem ekonomskom razvoju BiH

16. Mar 2016. | 07:20 | Ilijas Lagumdžić
55762-epa


Foto, EPA

Slobodne zone predstavljaju područja koja nastoje nizom privilegija i olakšica privući što veći broj direktnih stranih investicija i uz takve pogodnosti proizvesti robu koje će biti konkurentna u izvozu zemlje domaćina. Kreiranjem jakih slobodnih zona ostvaruje se obostrana korist i zemlje domaćina i kompanije investitora u zonu. Za zemlje u tranziciji poput BiH, one mogu predstavljati odličan alat za osiguravanje povećanja izvoza i zaposlenosti, dok bi firmama koje bi došle na njenu teritoriju omogućila porezne olakšice, širenje tržišta te jeftiniju radnu snagu.

Početkom 21. stoljeća započeo je proces ekspanzije koncepta slobodnih zona širom Bosne i Hercegovine. Od tada pa sve do danas na teritoriji BiH je poslovalo 12 slobodnih zona, a čak sedam ih je prestalo s radom s obzirom na to da nisu uspjeli ispuniti zakonsku osnovu i svrhu postajanja ovakvih bescarinskih područja: plasiranja vlastite proizvodnje u izvoz zemlje domaćina. Prema izvještaju Uprave za indirektno oprezivanje BiH, na području Federacije BiH trenutno su aktivne četiri slobodne zone: Slobodna zona “Vogošća d.o.o.” Vogošća, Slobodna zona “Visoko d.o.o.” Visoko, Slobodna zona “Holc d.o.o.” Puračić (blizu Lukavca), te slobodna zona “Hercegovina d.o.o.” Mostar.

Na području RS-a registrirana je slobodna zona “Slobomir-Bijeljina” u okviru novoizgrađenog grada Slobomira nadomak Bijeljine. S obzirom na to da je u potpunosti finansiran od nedavno uhapšenog tajkuna Slobodana Pavlovića, sav projekt grada ali i bescarinske zone praćen je brojnim kontroverzama. Sve slobodne zone na teritoriji FBiH su se pokazale ekonomsko opravdanim, s odnosom izvezenog spram proizvedenog od 93,1 posto u korist zone, pri čemu je ukupno izvezeno robe u vrijednosti od 552,2 miliona KM, dok se manji dio od 40 miliona KM plasira na domaće tržište. Pojedinačno, najveću vrijednost izvoza je ostvarila Slobodna zona “Visoko d.o.o.” u iznosu od 445,6 miliona KM, a slijede je Slobodna zona “Vogošća d.o.o.” sa 43,6 miliona KM, Slobodna zona “Hercegovina d.o.o.” sa 22,6 miliona KM, te Slobodna zona “Holc d.o.o.” Puračić sa 6,1 miliona KM. Što se tiče aspekta ostvarenog izvoza u odnosu na vrijednost proizvedene robe u zoni, najbolji rezultat imaju slobodne zone Vogošća i Visoko koje gotovo cjelokupnu proizvodnju plasiraju u izvoz BiH.


Ekonomski efekti

Bosna i Hercegovina spada u male otvorene ekonomije (potpuno otvorene privrede), što je, praćeno nedovoljno protekcionističkom ekonomskom politikom države, za posljedicu imalo ogroman deficit u vanjsko-trgovinskoj razmjeni naše zemlje s inozemstvom, a troma birokratija i nerazvijen zakonodavno-pravni okvir nas i dalje čine sve manje konkurentnijim na svjetskom tržištu. Upravo zato su našoj zemlji potrebne eksportno orijentirane investicije i jedino ovakav oblik investiranja u BiH može doprinijeti razvoju zemlje i poboljšati poziciju konkurentnosti na međunarodnom tržištu. Uvođenje novih te razvoj postojećih prostora slobodnih zona, uz istovremeno unapređivanje zakonodavno-pravne legislative u BiH, može postati jedan od ključnih načina privlačenja stranih direktnih investicija u našu zemlju. Evidentno je da model slobodnih zona, koji bi našoj zemlji najefikasnije doprinio rastu privrede, jeste proizvodni tip slobodnih zona u kojem se zona ponaša kao proizvođač i kao izvoznik.

Oslobođen od nameta ovaj tip zona je atraktivan za investitore, a zemlji omogućava povećanje izvoza i povećanu konkuretnost zemlje, što su, uz nezaposlenost i političku nestabilnost, definitivno najveće boljke naše ekonomije. Povećanjem broja firmi koje posluju u slobodnim zonama posljedično raste i zaposlenost, pa se uvode nove tehnologije i znanja, što navodi na jasnu činjenicu da od ovakvog načina iskorištavanja određenog prostora imaju višestruke koristi i država i kompanije koje slobodne zone privuku. Bosni i Hercegovini, kao zemlji u tranziciji, strane direktne investicije izvozno orijentirane su prijeko potrebne, jer s ulaskom takvih investitora povećavamo izvoz, a dobijamo i kapital potreban za dalji rast i razvoj, što je itekako značajno jer eksportno orijentirane investicije imaju multiplikativan efekt na dalje formiranje kapitala. No, na istinsko i kvalitetno privlačenje investicija ne možemo računati sve dok u potpunosti ne osiguramo stabilno makroekonomsko okruženje, političku i institucionalnu stabilnost, izvršimo neophodne reforme sistema i vladavine prava, ili, općenito, dok u očima potencijalnih partnera zemlja ne ostvari bolji rejting.


Konkurentska utrka slobodnih zona u regiji

Nažalost, trenutno je Bosna i Hercegovina najnekonkurentija zemlja u regiji, te je potrebno napraviti mnogo izmjena kako bi se olakšalo poslovanje stranih i domaćih kompanija u BiH. Neophodno je poduzeti niz koraka kako bi počeli sustizati već odmakle susjedne zemlje u olakšavanju razvoja biznisa. Potrebno je harmonizirati zakonske propise različitih nivoa vlasti, potom ih sve uskladiti s legislativom Evropske unije, izvršiti usaglašavanje sa standardima EU, te skratiti vrijeme potrebno za registraciju firmi…

Dok BiH kaska za zemljama iz okruženja glede kreiranja jasne strategije i ekonomske politike države za privlačenje investicija, one su ovom pitanju pristupile mnogo ozbiljnije. Za primjer možemo navesti Makedoniju, gdje trenutno postoje svega četiri slobodne industrijske zone: Skoplje 1 i 2, Štip, te Tetovo, ali je u toku formiranje još sedam takvih zona, s ciljem postizanja jednakog ekonomskog razvoja svih regija zemlje. Također, sve potencijalne investitore će dočekati brojne olakšice i oslobađanja od poreskih i carinskih nameta, te simbolične cijene zakupa zemljišta, a i toku su veliki infrastrukturni radovi kako bi se ove zone povezale na najbolji mogući način.

Prema podacima Udruge hrvats Bosna i Hercegovina konceptu slobodnih zona pristupa poprilično neodgovorno. Dok su mogući pozitivni utjecaji na razvoj naše zemlje poznati i jasni svim instancama vlasti, možemo reći da se, samim uskim restriktivnim administrativnim pristupom, od poreskih i carinskih organa u BiH vrši upravo sputavanje njenog razvojnog karaktera kih slobodnih zona, u Hrvatskoj se nalazi čak 13 slobodnih zona, od čega se četiri nalaze u lukama Puli, Rijeci, Splitu i Pločama, dok su ostale u unutrašnjosti zemlje. Republika Srbija trenutno ima aktivnih 14 slobodnih zona, a investitori u obje susjedne zemlje imaju pravo na daleko povoljniji povlašteni tretman nego što bi to bilo u BiH. Cjelokupna administracija je okrenuta ka investitorima i sav koncept u zonama se temelji na tzv. One-stop-shop sistemu, principu dobijanja svih relevantinih informacija i dokumentacije na jednom mjestu. Ovakav koncept će u FBiH tek zaživjeti u narednom periodu, i to zajedničkim projektom općina Tešanj, Teslić i Žepče. Možemo ustvrditi da zemlje regije vode agresivnu konkurentsku utrku s ciljem privlačenja investitora, ali i razvoja lokalnih zajednica.

U BiH je nažalost potpuno drukčija priča. Činjenica je da su postojeća zakonska rješenja koja bi omogućila olakšice i određene povlastice kompanijama koje se odluče poslovati u slobodnim zonama ipak ostala samo mrtvo slovo na papiru. Premda zakoni jasno nalažu poreske i carinske pogodnosti, one se u praksi još ne primjenjuju u potpunosti, što je za posljedicu imalo smanjenje broja kompanija u slobodnim zonama u BiH. U posljednjih nekoliko godina ovakav restriktivni administrativni pristup naših poreskih institucija rezultirao je egzodusom inozemnih firmi iz domaćih slobodnih zona, pa su one zbog svega navedenog u velikoj mjeri svoje poslovanje jednostavno prebacile u atraktivnije zone zemalja regije.


Neuspjeli projekti

Danas je evidentno da su mnogobrojni ambiciozno najavljivani projekti i planovi o kreiranju slobodnih zona širom BiH u posljednjih petnaestak godina bili ništa drugo do ispunjavanje kratkoročnih političkih ciljeva i mobilizacija glasačkog tijela. Većina takvih projekata danas je samo mrtvo slovo na papiru. Osim već spomenutih koje su uspjele opravdati status zone, pojedine teritorije su zaista bile transformirane u područja slobodnih zona, ali su doživjele relativno kratak vijek. Tako je došlo do zatvaranja slobodnih zona u Sarajevu, Bihaću, Mostaru, Kiseljaku, Orašju, Lukavcu i Tomislavgradu. Glavni razlog prestanka funkcioniranja ovih zona leži u jednostavnoj činjenici da nisu uspjele ispuniti zakonski cenzus da postignu izvoz u iznosu od 50 posto od ukupne vrijednosti proizvedene robe, a pojedine zone, poput Slobodne zone “Unsko-sanski kanton”, uopće nisu opravdale svoje osnivanje.

Slobodna zona “Unsko-sanski kanton” je tako transformirana u skladište, a nakon toga više nije reaktivirana u oblik slobodne zone. Provedeno je više elaborata i analiza o opravdanosti osnivanja slobodnih zona u svim dijelovima naše zemlje, potrebnih za kreiranje proizvodnje i razvoja različitih regija, a ovakvi projekti su najčešće neslavno završavali u različitim fazama pokretanja. Kao najbolji primjer koji potvrđuje ovu činjenicu možemo navesti pompezno najavljivani projekt slobodne zone u Banjoj Luci koji u potpunosti nikad nije zaživio. Projekt je započeo još 2000. godine, ali je ubrzo nakon najave prekinut, a planirani prostor privatiziran. Projekt je nekoliko godina kasnije reanimiran u vidu kreiranja tehnološkog biznis parka s ogromnim raspoloživim prostorom i slobodnom zonom, samo na drugoj lokaciji. Tad je najavljivano da se velik broj kompanija spremao za korištenje prostora za razvoj proizvodnih kapaciteta i unapređivanje procesa proizvodnje u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Sam projekt je iziskivao ulaganje ogromnih sredstava, što se pokazalo prevelikim korakom za lokalne vlasti pa je on uspio zaživjeti samo u manjoj mjeri, a prošle godine je i definitivno tehnološki biznis-park transformiran u Poslovnu zonu “Ramić – Banja Luka”, čime je projekt bescarinske zone na ovom području doživio neslavan kraj.


Kontroverze u RS-u

Dok su se slobodne zone na teritoriji Federacije BiH pokazale ekonomsko opravdanim, što je potkrijepljeno i zvaničnim podacima, do bilo kakve informacije vezane za poslovanje slobodne zone u RS-u unutar grada Slobomira je praktički nemoguće doći. U dosadašnjem periodu ova zona je imala minimalan obim aktivnosti, dok je cijeli koncept na granici ispunjavanja formalno-pravnih i ekonomskih kriterija funkcioniranja slobodne zone.

U okviru grada Slobomira nalazi se privatni Univerzitet Pavlović, te objekti Pavlović International banke, međutim konkretnih podataka o novim kompanija koje bi iskoristile prostor bescarinske zone još nema, niti ima dodatnih fabrika i skladišta. Dosadašnju opravdanost djelovanja ove slobodne zone možemo objasniti činjenicom da je iza nje stajala cijela jaka banka, te vrh vlasti u ovom bh. entitetu. Također, do ostalih informacija o aktivnostima ove slobodne zone je praktički nemoguće doći, što upućuje na tvrdnju da postojanje slobodne zone unutar grada Slobomira možemo smatrati prilično kontroverznim projektom.

Možemo zaključiti da Bosna i Hercegovina konceptu slobodnih zona pristupa prilično neodgovorno. Dok su mogući pozitivni utjecaji na razvoj naše zemlje poznati i jasni svim instancama vlasti, možemo reći da se, samim uskim restriktivnim administrativnim pristupom, od poreskih i carinskih organa u BiH vrši upravo sputavanje njenog razvojnog karaktera. Kao tranzicijskoj zemlji čiji se ekonomski rast zasniva na privlačenju investicija u zemlju, osnivanje i uređivanje slobodnih zona bi definitivno trebalo da bude jedan od ključnih stupova ekonomske politike države.

55762-2

Na vrh