Socijalna politika: Model zapošljavanja osoba s invaliditetom

Privatne kompanije igraju ključnu ulogu u zapošljavanju osoba s invaliditetom. Međutim, određen broj privrednika nije zadovoljan trenutnim zakonskim rješenjima kojima se kažnjavaju za neispunjavanje predviđenih kvota zaposlenih

18. Mar 2015. | 17:00 | Ajdin Perčo
nv37473

nv37473.jpg
Poteškoće s kojima se susreću osobe koje traže posao u Bosni i Hercegovini davno su prestale biti iznenađujuća vijest. Stopa nezaposlenosti se kreće od 27 do 44 posto, ovisno o tome kojom metodologijom se mjeri. Stotine hiljada ljudi je na biroima za nezaposlene, a većina smatra da su mlade osobe najpogođenija grupa stanovništva.

Međutim, biti nezaposlena osoba s invaliditetom, koja se pritom takmiči na tržištu rada s ostalim kandidatima, mnogo je veći izazov i socijalni problem. Ključnu ulogu u zapošljavanju takvih osoba imaju kompanije koje država zakonskom regulativom nastoji motivirati, a dijelom i natjerati, da zapošljavaju osobe s invaliditetom.

Članom 18. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica s invaliditetom propisana je obaveza zapošljavanja osoba s invaliditetom po kvotnom sistemu, što znači da je svaki poslodavac, kako u javnom tako i u privatnom sektoru, dužan na svakog 16-og radnika zaposliti jedno lice s invaliditetom.

Poslodavci koji se ne pridržavaju ove zakonske odredbe dužni su prilikom isplate mjesečne plaće u Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom uplatiti poseban doprinos za zapošljavanje osoba s invaliditetom u iznosu od 25 posto prosječne neto plaće u FBiH za svaku takvu osobu koju su bili dužni zaposliti.

Firme koje poštuju navedena pravila imaju pravo na određene stimulanse i finansiranje projekata, nadoknadu na osnovu uplaćenih poreza i doprinosa za osobe s invaliditetom koje zapošljavaju, subvenciju dijela neto plaće za osobe s invaliditetom i druge pogodnosti u skladu sa Zakonom.


Stav privrednika

Iako je uspostava ovih pravila, ali i samog Fonda za profesionalnu rehabilitaciju, značajan pomak u unapređenju položaja ugroženih grupa, stav privrednika o tome jednako je značajan. O tome smo razgovarali s privrednicima iz industrije tekstila, obuće i kože, koji zapošljavaju velik broj radnika i sukladno tome snose velik dio finansijske odgovornosti u primjeni zakonskih rješenja.

Kompanije iz ovog sektora su okupljenje u Udruženje tekstila, obuće i kože (U.T.O.K.), a u svojim pogonima zapošljavaju desetke hiljada radnika. Amir Međić, generalni sekretar U.T.O.K.-a, navodi da firme iz ove branše zapošljavaju osobe s invaliditetom uglavnom zbog restriktivnih zakonskih rješenja, ali i želje poslodavaca da pomognu osobama koje su u takvoj poziciji.

”Firme bi zaposlile mnogo više takvih osoba, ali, općenito posmatrano, ne mogu postići punu produktivnost i efikasnost u poslu s osobama koje nisu u potpunosti spremne raditi na visokom nivou”, kaže Međić. “Zahtjevi kupaca su veoma konkretni i teško dostižni tako da svaka neracionalnost utječe na ukupni rezultat rada i poslovanje firmi, stoga bi država morala naći (neko drugo, op.a.) rješenje za zapošljavanje takvih osoba”, zaključuje on.


Fond za rehabilitaciju

Fond za profesionalnu rehabilitaciju, koji je s radom počeo u martu 2011, do 30. juna 2013. godine je isplatio ukupno 8.316.264,68 konvertibilnih maraka i to 1.325.239,00 KM na ime nadoknada i subvencija, 3.269.738,00 KM za stimulanse i 3.721.287,68 KM za programe i projekte, navodi se u izvještaju Fondacije za socijalno uključivanje u BiH.

Vidljiv je i porast isplata po godinama, ali i broja osoba za koje poslodavci ostvaruju pravo, a izvještaj navodi da je uzrok tome “povećanje broja uposlenih OSI pod posebnim uvjetima najviše uzrokovano dodjelom novčanog stimulansa od Fonda, aktivnosti Fonda na informiranju i stručnom savjetovanju, završetak prelaznog perioda u kojem su gospodarska društva za upošljavanje OSI bila direktno oslobođena plaćanja poreza i doprinosa”.

Međutim iz U.T.O.K.-a navode da trenutno nemaju informaciju da je ijedna firma dobila finansijsku pomoć Fonda, te da je, generalno, Fond neefikasan i nije u poziciji više uraditi na zapošljavanju ove kategorije osoba.


Protiv kažnjavanja kompanija

Poslodavce ne “vesele” ni kazne koje moraju plaćati jer ne zapošljavaju predviđen broj osoba s invaliditetom i smatraju to pogubnim i prestrogim. Međić navodi da su u branši tekstila, obuće i kože svi poslovi normirani i teško je dostići propisane ciljeve i za lica koja su u potpunosti spremna za rad. Kao posljedica finansijskih opterećenja, mnogi poslodavci razmišljaju o preseljenju proizvodnje u susjedne zemlje te bi, ako se to desi, problem bio mnogo veći, jer bi trenutno zaposleni ostali bez posla, smatraju u U.T.O.K.-u.

Istovremeno, navode da poticaji i subvencije koje država pruža za firme koje zapošljavaju osobe s invaliditetom nisu dovoljne. Potrebno je učiniti više na zaštiti takvih osoba jer je to moralna obaveza države i svake članice U.T.O.K.-a, a od nove federalne vlade očekuju da bude kooperativna glede tih pitanja. “Politizacija u domenu biznisa nije poželjna, pa treba omogućiti firmama da opstanu, razvijaju se i na taj način zapošljavaju nove radnike”, zaključuje Međić.

Na vrh