Topoljak: Radimo zajedno ono u čemu se slažemo, a tolerirajmo tamo gdje se razilazimo

Bliži se Kurban-bajram pa tim povodom s profesorom Sulejmanom Topoljakom razgovaramo o tumačenjima islama u svijetu i kod nas, o samoprozvanoj Islamskoj državi, o postojanju “internetskih šejhova”, o unutarmuslimanskom dijalogu, te o značaju i smislu blagdana koji nam je na pomolu

3. Oct 2014. | 22:01 | Fahrudin Vojić i Nermin Burzić
29373


“Postoji samo jedan islam, islam koji je Allah, dž.š., objavio Muhammedu, a.s., i koji su od njega njegovi ashabi prenijeli potonjim generacijama. Dakle, savremene izjave koje možemo čuti o tome da postoji arapski, perzijski, bosanski, evropski, američki islam, po islamu su neprihvatljive ma kako ih neki tumačili i pokušali nametnuti i usvojiti”, kaže za Novo vrijeme prof. dr. Sulejman Topljak. Dodaje da u islamu postoji dio koji je promjenjiv u smislu da podržava idžtihad, odnosno tumačenje onih koji su kompetentni – mudžethidi, i dio koji je nepromjenjiv, koji je konstantan u svakom vremenu i prostoru do Sudnjeg dana. Dio koji je nepromjenjiv su konstante islama ili postulati oko kojih nema razilaženja i koje moraju bez pogovora prihvatiti svi muslimani, a oko njih muslimani imaju konsenzus, tj. saglasnost.


NV: Pa zbog čega dolazi do tenzija među muslimanima?

Do tenzija između sljedbenika različitih mezheba dolazi zbog neznanja i odsustva vjerske kulture, znanja i mudrosti. Stoga je potrebno to pojasniti ljudima kako ne bi dolazilo do međusobne isključivosti. A da bi se to moglo realizirati, neophodno je na našim obrazovnim institucijama uvesti predmet o mezhebima i komparativno islamsko pravo. Smatram da je velika greška ograničiti se na izučavanje samo jednog mezheba na tim institucijama, jer se time studentima uskraćuje i sužava ono što je Allah Uzvišeni ostavio širokim. Samo se znanjem i mudrošću možemo boriti protiv neznanja. A kad se neznanje usporedi s neznanjem, onda dobijamo neznanje na kvadrat. Ovdje je osim znanja o fikhu vrlo važno posjedovati i razumijevanje njegovih propisa. Nažalost, mnogi smatraju da poznaju fikh, ali u praksi to demantiraju.


NV: Danas svako daje fetve, pogotovo na internetu, i to je dostupno široj javnosti?

Nažalost, tako je. Živimo u vremenu u kojem vlada potpuna anarhija tumačenja vjere, kad se više ni najmudriji ne može snaći. Svako ko se ne može dokazati ni u jednom segmentu života dolazi na polje vjere, postaje šejh, otvara svoju internetsku stranicu, pušta dugu bradu, odijeva, kako smatraju, kjafet (odjeću) šejhova, nalazi sebi srodne duše, tumači im islam i izdaje fetve.

Zašto se to dešava? Pa, zbog toga što nema nikavih pravnih niti krivičnih posljedica. Ko god i kako god tumačio islam, izdao fetvu, neće snositi nikakve posljedice niti odgovornost. A ponekad takve javno ili tajno podržavaju neke nadležne institucije kako bi što više štete nanijeli islamu i muslimanima, i što više ih zbunili, zavadili i razjedinili. A da je normalno stanje, većini tih internetskih muftija i kvazidaija bi se zabranilo izdavanje fetvi, zavađanje i zabluđivanje ljudi pod plaštom islamskog misionarstva, jer se po šerijatu muftija i daija koji nisu stručni za to sankcioniraju i zabranjuje im se djelovanje.

Vjera je sistem života. Svaki vjerski propis ustvari je lijek za ljudsko tijelo i dušu. A znamo ko može propisati lijekove – samo školovani ljekari. Pogrešno propisivanje lijekova vodi ka povećanju bolesti i uništenju ljudskog života. Prema tome, internetske muftije i daije su nekompetentni za izdavanje fetvi, pa propisuju pogrešne lijekove jer ne znaju uspostaviti dijagnozu, i nakon toga ne treba govoriti o posljedicama takvog liječenja. Najhrabriji za izdavanje fetvi su i najhrabriji da odu u Džehenem. Oficijelne institucije koje izdaju fetve morale bi se potruditi da steknu povjerenje naroda u kojem djeluju, jer bi se na taj način zatvorio put kvazimuftijama da izdaju fetve. Nažalost, u mnogim muslimanskim zemljama te su institucije izgubile povjerenje kod naroda jer su se stavile u službu oficijelnih institucija a na račun istine, pa tako izdaju fetve po narudžbi svojih nalogodavaca, a ne po slovu Šerijata. Nadam se da se to kod nas ne dešava i da se neće desiti.


NV: Šta mislite o samoprozvanoj Islamskoj državi formiranoj na području Sirije i Iraka?

Smatram da je, po islamu, muslimanima takvu frakciju zabranjeno zvati Islamskom državom, jer islamska država je idealna država u ljudskim mjerilima, koja postoji radi uspostave, održavanja reda i pravde na zemlji među ljudima. Ona je nužna, i sve dok se ne uspostavi, zemljom će vladati nered, nepravda, nasilje, ratovi, siromaštvo, izrabljivanje, ubistva itd. Dovoljno je samo prisjetiti se islamske države koja je postojala za vrijeme četverice pravednih halifa u kojoj se pazilo i poštivalo svačije pravo, čak i prava životinja, biljaka, prirode, a da ne govorimo o pravima čovjeka kao najodabranijeg Allahovog stvorenja.

Uvjeren sam da je ta takozvana “država” produkt svjetskih moćnika kojima nije cilj da se islam oporavi i da se uspostavi islamska država, jer su oni ti koji podržavaju svjetsku nepravdu, ratove, krvoproliće, izrabljivanje, monopol, koji svjesno žele uništiti ljudski rod radi svojih uskih interesa i šićara. Svjesni su da te privilegije koje su nelegalno stekli islamska država ne bi tolerirala. Nepravda i nasilje su ispunili ovaj svijet, stoga se sve više traga za pravdom i ravnopravnošću svih obespravljenih naroda bez obzira na naciju i vjeru. A ta pravda i jednakost je upravo islam sa svojim normama i propisima. Toga su potpuno svjesni ti svjetski moćnici. I upravo da bi narod odvratili od njihove jedine nade i izbavitelja islama, ponudili su mu kvazidržavu. Na taj način kao da im se rugaju i govore: “Evo, vidite ako mislite da će vas islam spasiti, evo vam stvarna slika tog spasitelja i njegovih propisa i normi, pa bujrum!”


NV: Poznato je da su neki bh. građani otišli na ratišta u Irak, Siriju i druga mjesta. Oni koji su otišli potpuno su uvjereni da se bore za “pravu stvar”, odnosno za istinu. Neki su se priključili i samoprozvanoj Islamskoj državi i njenom halifi smatrajući da je to jedini ispravan put do Dženneta. I sam samoprozvani halifa je pozvao sve muslimane da mu se odazovu. Šta Vi savjetujete bh. građanima?

Akcija uzrokuje reakciju. Bh. građani koji su otišli na ta ratišta i priključili se tim frakcijama su većinom, ako ne svi, apsolventi internetskih muftija i daija. Ovaj svijet ne trpi prazan prostor, pa ako se neki prostor ne ispuni istinom, on će se onda morati ispuniti neistinom. Hoću da kažem da su učeni ostavili prostor neukima, dala im se prilika da manipuliraju tom našom omladinom i nije se radilo dovoljno s njima. Odlazak na ta ratišta ni u kojem slučaju ne može biti opravdan, jer je to jedno stanje smutnje među muslimanima, a Poslanik, a. s., je preporučio da se u smutnji ne učestvuje.

Usto, tamo ljudi bivaju ubijeni na pravdi Boga, protjerivani sa svojih ognjišta, uništava im se i oduzima imovina, gazi čast, a sve to je svetinja u islamu koja se ni u kojem slučaju ne smije na takav način uništavati i devalvirati. Ti koji su otišli tamo su indoktrinirani i teško da mogu bilo šta drugo prihvatiti i razumjeti osim te indoktrinacije. Zna se ko može biti izabran za halifu i čije je pravo izbora halife. Pravo na izbor halife pripada svim muslimanima i oni su ti koji ga postavljaju i koji ga smjenjuju, a ne neka frakcija ili skupina.

Oni bh. državljani koji su željni džihada (borbe) i najlakšeg puta do Dženneta neka znaju da je oružani džihad posljednja faza džihada koja se koristi samo u nuždi. Najveći džihad nama u Bosni i Hercegovini, kao i većini muslimana danas, jeste islamsko obrazovanje i osvješćivanje. To je najsigurniji put do Dženneta i svako ko ga u ime Allaha bude slijedio neminovno će, ako Bog da, stići do cilja. Nažalost, usprkos tome što smo narod knjige i pera, čini mi se da imamo najmanje afiniteta prema njima. Danas stotine mladića odlaze na ta ratišta, ali malo je onih koji se usmjeravaju i odlučuju za studiranje nauka koje su nam nužne da bismo normalno funkcionirali kao društvo, zajednica i država.


NV: Mnogi muslimani osporavaju i negiraju jedni druge. Mnogi se bore samo za svoj “džemat”, grupu ili zajednicu, smatrajući da je jedino njihova grupa ispravna, a da su sve druge zapale u zabludu, a time i u nevjerstvo. Kako pronaći sredinu i balans u svemu tome?

Nažalost, ta konstatacija je tačna. Teško je biti pametan i dati pravi odgovor na postavljeno pitanje. Time su se bavili mnogi prije nas, ali, usprkos svim dobrim željama i namjerama, taj problem je i dalje prisutan i po potrebi određenih interesnih strana on se intenzivira. Musliman ni u kojem slučaju ne smije biti isključiv. Od pada hilafeta 1924. godine na polju islama djeluju mnogi islamski pokreti, džemati, partije, redovi… Načelno svi rade i imaju za cilj oživljavanje islama, s tim što su se neki više fokusirali na duhovni, neki na društveni, neki na misionarski, neki na kulturni, neki na obrazovni odgoj. Mislim da je najbolje rješenje da se međusobno uvaže i priznaju, da se ne isključuju, jer će se na taj način dopunjavati i na najbolji način pribaviti korist islamu i muslimanima. Neka pri tome uvaže pravilo: radimo zajedno ono oko čega se slažemo, a tolerirajmo se ondje gdje se razilazimo i ne slažemo.


NV: Dolazi nam i Kurban-bajram. Kad uspoređujete ovaj blagdan s onima prije, je li se nešto promijenilo?

Smatram da se prije više radovalo bajramima, da se više pripremalo, gizdalo… Normalno, taj osjećaj za bajram se promijenio. Muslimani su, čini mi se, prije više poštovali bajram, držali ga “svetijim”, kao i kurban. Ipak je ova materijalistička civilizacija učinila svoje, čak i kad je u pitanju kurban. Danas je većina naroda iskusila sva ta materijalna uživanja, sve im je nadohvat ruke. Ranije su se ljudi radovali malim stvarima. Čini mi se da je i kurbansko meso nekad više mirisalo nego sad.

Kad je riječ o Bošnjacima i njihovom odnosu prema kurbanu, on je uvijek bio na visokom stepenu pa i u najtežim vremenima koja su preživljavali. Bez sumnje, danas je taj njihov osjećaj još izraženiji. Većina njih u potpunosti shvata i primjenjuje smisao kurbana. Najbolji dokaz jeste to što se klanje kurbana organizira na nivou islamskih obrazovnih institucija i Rijaseta, gdje se za kurban uplaćuje novac a potom meso distribuira onim ustanovama i institucijama koje imaju potrebu za tim mesom, te se na taj način indirektno pomaže siromašnima, što je jedna od glavnih intencija kurbana kao ibadeta.


NV: Kako bismo mi Bošnjaci trebali provoditi dane Kurban-bajrama?

Tradicija obilježavanja bajrama kod nas je vrlo lijepa i prihvatljiva i većinom je uzeta iz normi i propisa islama. Trebalo bi posebnu pažnju, makar na bajrame, posvetiti povratnicima. Otići mahsuz, obići ih, ponijeti im kakve poklone, posebno za njihovu djecu, i na taj način ih podržati u njihovom povratku kako bismo ih ohrabrili i dali im do znanja da nisu sami. A u isto vrijeme bismo osnažili našu domovinu, jer ljubav prema domovini podrazumijeva njeno jačanje, brigu o njoj, a sve je to dio vjere.


NV: I dalje u nekim sredinama dolazi do zloupotrebe bajrama kao vjerskog praznika. Znate, ono kad od vjerskog praznika naprave antivjerski događaj?

Bajrami su po islamu dani zahvale Allahu, dž.š., na blagodatima koje nam je On dao prije njih. Svaki od dva bajrama je kraj ili završetak važnog obreda ili događaja. Ramazanskim bajramom označavamo završetak posta. Kurban-bajram je završetak hadža, klanje kurbana i završetak objave Kur’ana. Dakle, bajrami su dani podjele diploma za završene najvažnije obrede i događaje u historiji islama. Stoga bajrame treba obilježavati u strogoj pobožnosti Uzvišenom, bez ikakvih običaja i radnji koje islam ne dozvoljava. U protivnom, nismo istinski položili ispite iz tih predmeta i nismo shvatili njihovu poruku i sadržaj.


NV: Često se govori o međureligijskom dijalogu, a vrlo malo o unutarmuslimanskom dijalogu. Kako popraviti tu situaciju?

Čini mi se da mi druge bolje poznajemo nego sami sebe. Da smo tolerantniji prema drugima nego međusobno. Treba prihvatiti stvarnost i razumjeti vjeru. Allah nas je stvorio različitim i to je Njegova volja. Naša zadaća na ovom svijetu jeste da sarađujemo, upoznajemo se i potpomažemo u dobru i borimo protiv zla. Naša zadaća nije da klasificiramo muslimane na one koji su na pravom putu i koji će u Džennet i na one koji su na krivom putu i koji će u Džehennem. To je Božija misija, ne naša.

Svako ko kaže “la ilahe illellah” i nakon toga ne počini nekakvo djelo ili ne izgovori nešto što anulira šehadet, po našem učenju je musliman i prema njemu se treba tako odnositi. On postaje članom umeta i ima sva prava i obaveze kao i svaki drugi musliman. A šta je u njegovom srcu, je li to rekao iskreno ili licemjerno, prepuštamo Allahu, dž.š., da On presudi na Sudnjem danu.

Nažalost, ima i onih koji su sebi dali pravo da u ime Boga određuju ko je na pravom, a ko na krivom putu, i svako ko ne radi i ne razmišlja kao oni za njih nije musliman. Dakle, mora se znati šta je Božije pravo, a šta naša obaveza. Ovo su pravila na kojima trebamo uspostavljati međusobne odnose, voditi dijaloge i dogovore. Svaki drugi način je neispravan, neće dovesti do željenog cilja i samo će dovesti do još većih raskola i netrpeljivosti među muslimanima.


NV: Svjedoci smo raznih manipulacija. Kako je moguće da neko uvjeri čovjeka da bude bombaš samoubojica, pritom još da taj isti bombaš misli da će time postići Božije zadovoljstvo?

Današnji svijet je svijet manipulacije. Može se reći da je skoro sve manipulacija i da ogromna većina ljudi prihvata svjesno ili nesvjesno da budu manipulirani. Čak se donekle može reći da je i obrazovanje jedan vid manipulacije. Globalizacija je manipulacija. Demokratija je manipulacija u većini slučajeva. Ljudska prava i slobode su također manipulacija u rukama svjetskih moćnika.

Dejtonski sporazum je manipulacija nas Bošnjaka od onih koji su ga kreirali. Stoga smatram da današnje obrazovanje nije kao što je bilo nekada. Nekada je obrazovanje bilo da se zapamti što više informacija, a danas je da se zaštitiš od manipulacije i da ostaneš originalan, da imaš svoju ličnost, mišljenje, stav, itd. Pojam terorizma danas je također manipulacija.

Samoubilački napadi su također manipulacija. Stoga pravilno školovan čovjek mora biti svjestan toga. Mora prepoznati šta je istina a šta manipulacija. A da bi to bio u mogućnosti neophodno je da ima svoje principe, načela, ideju koju slijedi i vrijednosti koje nisu nikada na prodaju. Onaj koji nije spreman žrtvovati sve za ideju koju slijedi nije dostojan te ideje. Prema tome, kod tih samoubilačkih napada postoji manipulacija.

Nikada se ne smije na pravdi Boga ubiti nevin čovjek, uništiti nečija kuća, srušiti zgrada, fabrika, uništiti autobus, metro, tramvaj, auto itd. Takve stvari musliman nikada ne smije da radi. Ali šta reći za čovjeka ili narod kome je oteta zemlja, uništena vjera, ugroženi životi, časti, imeci, porodica, djeca, oduzeto mu pravo na odbranu, zemlju, ljudska prava, slobode, itd., zar takvom nije dozvoljeno da se bori svim sredstvima protiv takvog nasilnika, tiranina, besdušnika?! Da li su takvi teroristi ili su teroristi oni koji su ih prisilili na takve reakcije??

Današnji svijet takve naziva teroristima a one koji su im oteli sve demokratima. Zar to nije manipulacija koji cijeli današnji svijet prihvata, odobrava i brani??? U ovakvim i sličnim situacijama treba ostati čovjek i stati na pravu stranu bez obzira na to kakvi vjetrovi pušu.


Biografija


Sulejman Topoljak (1963) rođen je u Vitezu. Završio je Šerijatsko-pravni fakultet na Jordanskom univerzitetu. Na tom univerzitetu uspješno je odbranio magistarski i doktorski rad, a nakon toga se vratio u BiH i zaposlio na Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću gdje i danas radi. Predaje i na Fakultetu za islamske studije u Novom Pazaru. Objavio je desetak knjiga, napisao mnogobrojne naučne radove u raznim naučnim časopisima te preveo brojne knjige.

Na vrh