Fontana>>

Svjetlost: Za jednu sekundu sedam puta može obići Zemlju

Prvi čovjek koji je tvrdio da se brzina svjetlosti može izmjeriti bio je Ibn Sina. Tu činjenicu potvrdio je i danski fizičar Ole Romer davne 1675. godine, dok je posmatrao satelite planete Jupiter. Da bi objasnio različite boje svjetlosti, koje su rezultat različitih talasnih dužina, Newton se koristio metaforom kugle. Međutim, fizičari su naknadno ustvrdili da ova teorija nije dovoljna da opiše prirodu svjetlosti

9. Feb 2016. | 18:51 | Haris Gatalo
53740

Da bi čovjek mogao vidjeti, potrebne su mu dvije blagodati koje mu je Stvoritelj podario, a to su oči i svjetlost. Svjetlost je također neophodna i da bi zelene biljke prošle proces fotosinteze. Sama činjenica da je otkriven način funkcioniranja vida dovela je do toga da ovu čudnovatu pojavu uzimamo zdravo za gotovo. Slično važi i za svjetlost. Njena svakodnevna upotreba natjerala nas je da zaboravimo na čudesna svojstva koja je krase.

Općeprihvaćena teorija o nastanku kosmosa jeste teorija Velikog praska (Big Bang). Allah najbolje zna, ali u skladu s navedenom teorijom možemo reći da je nakon naredbe Stvoritelja “budi”, nastao i Veliki prasak koji je rezultirao formiranjem kosmosa i svjetla. Dakle, nakon što je Vlasnik beskrajne moći izdao neophodnu naredbu, nastao je kosmos, i to na visokim temperaturama i iz jedne sićušne tačke. I zaista, kad se film premota unatrag, onda teorija Velikog praska, prema kojoj je baš sve, od čestica pa do planeta, nastalo iz jedne sićušne tačke, djeluje vrlo logično.

Što se tiče perioda nakon Velikog praska, najnovija i najprihvatljivija teorija jeste teorija inflacije (širenje, napuhivanje). Prema toj teoriji, odmah nakon Velikog praska (unutar jedne sekunde) kosmos se velikom brzinom proširio, kvantni talasi iz centra praska dospjeli su svuda okolo, a širenje je bilo homogeno i usmjereno u svim pravcima tako da su unutar cjelokupnog kosmosa nastale različite galaksije. I samo svjetlo je nastalo (stvoreno) u tom inicijalnom trenutku širenja kosmosa.


Šta je to svjetlost i od čega se sastoji?

Prvi čovjek koji je tvrdio da se brzina svjetlosti može izmjeriti jeste Ibn Sina. Tu činjenicu je potvrdio danski fizičar Ole Romer davne 1675. godine, dok je posmatrao satelite planete Jupiter. Da bi objasnio različite boje svjetlosti, koje su rezultat različitih talasnih dužina, Newton se koristio metaforom kugle. Međutim, fizičari su naknadno ustvrdili da ova teorija nije dovoljna da opiše prirodu svjetlosti. I kao što se vidi u slučaju prelamanja svjetlosti (promjena pravca kretanja svjetlosti usljed promjene brzine), ni korpuskularna teorija svjetlosti nije dovoljna da samostalno objasni prirodu svjetlosti. Iako se teorijama elektromagnetnih talasa i teorijom čestica pokušava objasniti priroda svjetlosti, smatra se da ni one nisu dovoljne da je u potpunosti opišu.

Prema općeprihvaćenom stanovištu, i svjetlost je sačinjena od čestica zvanih fotoni, koje nemaju masu mirovanja, a sadrže energiju. Osim svojstva prelamanja i refleksije, elektromagnetni talasi formirani od fotona nositelji su energije. Naučnici su pokazali da je svjetlost predmet koji se najbrže kreće unutar kosmosa, te da se, ako nema promjene prostora, svjetlo širi konstantnom brzinom i u istom pravcu. Istraživanja čiji počeci sežu nekoliko stoljeća unatrag pokazuju da svjetlost pokazuje osobine talasa. Iako je model talasa danas više zastupljen, svjetlo posjeduje karakteristike koje se u određenoj mjeri mogu objasniti objema teorijama.


Femto-fotografija

Mnogo je eksperimenata koji su provedeni u namjeri da se otkrije priroda svjetlosti. Jedan od njih je i dr. Edgertonova tehnika fotografiranja razvijena 1964. godine. Uz pomoć fotografije uslikane ovom tehnikom moguće je vidjeti sliku ispaljenog metka u momentu dok napušta jabuku kroz koju je prošao. Ova poznata fotografija, uslikana u vremenskom rasponu od milionitog dijela sekunde, nadahnula je rad prof. Ramesha Raskara s Univerziteta MIT u SAD-u da razvije tehniku snimanja koja će nam omogućiti da vidimo s Naučnici su pokazali da je svjetlost predmet koji se najbrže kreće unutar kosmosa, te da se, ako nema promjene prostora, svjetlo širi konstantnom brzinom i u istom pravcu. Istraživanja čiji počeci sežu nekoliko stoljeća unatrag pokazuju da svjetlost pokazuje osobine talasa vjetlo dok putuje u određenom pravcu. U želji da ostvari zacrtani cilj, prof. Raskar je razvio aparat koji hvata kadar u bilionitom dijelu sekunde. Uz pomoć ove tehnike fotografiranja u budućnosti će biti moguće uslikati unutrašnjost ljudskog tijela bez korištenja X zraka. Tehnologija koja stoji iza femto-fotografije zasnovana je na činjenici da svjetlost pokazuje svojstva talasa.

53740-2

Ako se na svom putu ne susretne s nekim drukčijim ambijentom, zahvaljujući svojim elektromagnetskim osobinama, pravac kretanja svjetlosti je linearan. Ako svjetlo prelazi u neki transparentni ambijent, pravac kretanja se neće promijeniti. Ako svjetlost prelazi iz ambijenta s niskim indeksom prelamanja u ambijent s visokim indeksom prelamanja, svjetlost se približava prema pretpostavljenoj liniji koja se nalazi pod pravim uglom prema površini; u suprotnom, svjetlost će se udaljavati od površine.

Brzina svjetlosti i svih drugih elektromagnetnih talasa u praznom prostoru (vakum) jeste 299.792.458 m/s (300 hiljada km/s). Putujući tom brzinom svjetlost može u toku jedne sekunde gotovo sedam puta obići planetu Zemlju. Brzina svjetlosti obilježava se slovom “c”, a dolazi od latinske riječi “celeritas” (brzina). U momentima kad svjetlost prolazi kroz bilo koju materiju (zrak, voda, staklo i sl.) njegova brzina je manja od “c”.

Ako jedan laserski pokazatelj upalite i ugasite u jednom trilionitom dijelu sekunde (nekoliko femto-sekundi), pokazatelj bi ispustio fotonski snop svjetlosti dugačak 1 mm. Taj snop svjetlosti se kreće milion puta brže od ispaljenog metka koji probija jabuku. Šta bi se desilo ako bi se ovaj snop svjetlosti usmjerio prema vodoravno položenoj plastičnoj boci, i to na način da snop prodire u bocu udarajući prvo u dno boce? Kako bi to izgledalo na usporenom snimku? Kad se spomenuti snop svjetlosti snimi tehnikom femto-fotografije, to kratko putovanje koje traje kraće od jedne nanosekunde moguće je pratiti na usporenom snimku koji traje nekoliko sekundi. Uz pomoć iste tehnike, koristeći se prosječnom brzinom kretanja svjetlosti unutar paradajza, mogli bismo bez dodirivanja vidjeti stanje paradajza i da li je on svjež. S obzirom na to da “ispaljeni” snop svjetlosti udara u površine različite gustine, svjetlo se u različitim intervalima reflektira natrag, što omogućuje formiranje 3D slike posmatranog predmeta.

Koristeći se ovom osobinom svjetlosti, koja predstavlja samo jednu od manifestacija Božijeg imena Nur, u budućnosti se mogu razviti nove vrste prijevoznih sredstava kojima ne bi bio potreban vozač, te novi aparati za korištenje u polju endoskopije, kardioskopije i kolonoskopije.

I zaista, postojanje svjetlosti ukazuje na njen izvor. Gospodar, koji sve osvjetljava, u 35. ajetu sure En-Nur kaže: “Allah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje! Primjer svjetlosti Njegove je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka, svjetiljka je u kandilju, a kandilj je kao zvijezda blistava koja se užiže blagoslovljenim drvetom maslinovim, i istočnim i zapadnim, čije ulje gotovo da sija kad ga vatra ne dotakne; sama svjetlost nad svjetlošću! Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće. Allah navodi primjere ljudima, Allah sve dobro zna.”

Na vrh