Tarik Fočo za Novo vrijeme: Nezapamćen odziv djece na skijalištima

Iako je sezona zimskih sportova zbog nedostatka snijega bila upitna na našim planinama, snijeg je ipak pao na vrijeme, pa je veliki broj Sarajlija, starijih i mlađih, koji svoje slobodno vrijeme trenutno provode na našim olimpijskim planinama

20. Jan 2016. | 10:27 | Kenan_Kaloper
53286

Tarik Fočo, profesor sporta i tjelesnog odgoja, sezonski radi kao instruktor skijanja, a u razgovoru za Novo vrijeme, istakao je da je ovogodišnji odaziv djece na skijanju najveći koji on pamti.

“Odziv je jako velik, čak i u odnosu na prošlu sezonu koja je po mom mišljenju bila najbolja od Olimpijade. Iako uslovi na stazama nisu idealni, jako je puno djece koja se žele baviti ovim sportom. Jučer je staza na Bjelašnici bila kamenita i bilo je dosta ledenih ploha, pa su aktivirani snježni topovi koji su napravili pokrivač i stvorili bolje uslove”, kaže Fočo te dodaje poraznu činjenicu:

“Država skijanju, kao i sportu u globalu, jako mnogo ne daje. Volim koristiti baš takav izraz, jer se na nivou države za cjelokupan sport izdvaja 0,14 % budžeta. To se odnosi na fudbal, košarku, zimske sportove i sve ostale sportove. Ako bi skijanje i dobilo nešto od tih sredstava, to bi bilo 1000 ili 2000 KM i za reprezentaciju, i za nordijsko skijanje, skijaške skokove i sve srodne discipline. Prepušteni smo sami, od opreme, preko edukacije, prijevoza… država nam ni na koji način ne izlazi u susret”.

Fočo smatra da krajnju cijenu ovakve nebrige države jednim dijelom plaćaju i skijaški početnici, jer klubovi i entuzijasti koji ih treniraju jednostavno moraju pokriti sve troškove.

“Kad bi država davala jedan dio sredstava, bilo bi puno lakše i cijene bi bile niže. Ne mora država konkretno pomoći u novčanim sredstvima, može kroz određene poticaje, kao što su jeftiniji ski passovi, izlazak na planinu, kompenzacije za gorivo i slično. Može se napraviti dogovor sa određenim benzinskim pumpama gdje bi skijaški klubovi, timovi i fakulteti u periodu od mjesec do tri mjeseca koliko traje skijaška sezona, mogli točiti gorivo po nižim cijenama. To nije puno, a znamo da država takvu regulativu može napraviti”, ističe Fočo.

Svako ima drugačije metode rada sa početnicima, ali bez obzira na koji se način radi, oni moraju proći teoretsku obuku prije nego zapravo stanu na skije.

“Preferiram indivudalni rad i rad u manjim grupama. To se pokazalo kao najidealnije, najbrže i najadekvatnije rješenje kroz moju praksu. Sa djecom se spuštam na njihov nivo, odnosno pristup nije identičan sa odraslom osobom i sa djetetom, kao ni sa osobom koja nešto zna i osobom koja ne zna apsolutno ništa. Prvo se učimo teoretskom dijelu, odnosno nošenju i korištenju te oblačenju skijaške opreme i ponašanju na skijalištu. U konkretnom obučavanju, prvo se uče padovi, jer je jako važno naučiti kako pravilno pasti da bi se izbjegle povrede. Nakon padova se uči penjanje i spuštanje, a onda se postepeno kreće od onih najosnovnijih elemanata, kao što su stajanje na skijama, korištenje skija bez štapova, ravnoteža na jednoj, ravnoteža na dvije skije i slično”, govori Fočo te ističe da je najbitniji zadatak njega i drugih instruktora da djeci usade ljubav prema skijanju:

“Nema toga što djeca ne smiju raditi. Ako je dijete malo, na njega treba obratiti posebnu pažnju da se ne povrijedi, odnosno da ga ne povrijedi neko drugi, jer imamo dosta nemarnih skijaša koji ne gledaju kuda skijaju, pa se može desiti i to. Dijete kroz igru najbolje zavoli skijanje i bilo koji drugi sport, tako da edukator treba da se spusti na nivo djeteta i da ono kroz igru zavoli tu fizičku aktivnost, jer onda je puno lakše raditi”.

Na vrh