Trumpova doktrina: Posvećeni i jaki rivali protiv nove Amerike

24. Dec 2017. | 16:27 | Armin Sijamić
gallery-1466520354-trump-hat-2

Početkom sedmice američki predsjednik Donald Trump održao je govor u kome je predstavio glavne smjernice njegovog upravljanja najvećom svjetskom silom u vremenu koje dolazi. Predstavljajući „Nacionalnu sigurnosnu strategiju Sjedinjenih Američkih Država“, Trump je najavio vanjsku politiku svoje zemlje baziranu na jednom principu – američki interes prije svega. Baš onako kako je govorio sloganom „America First“ u svojoj predsjedničkoj kampanji.

Ovaj važan govor američkog predsjednika nije bio medijski popraćen kod nas, ali niti u svijetu, u većoj formi nego li su bili praćene različite izjave njegovog prethodnika Baracka Obame. Neki ugledni američki mediji su čak primjetili da Trump nije spomenuo navodno mješanje Rusije u izbore u SAD, držeći da je to važan momenat i da je čitav govor „ekstenzija“ njegovog „populizma“. Međutim, ono što je Trump svijetu saopštio je puno više od toga. Kolokvijalno nazvano „Trumpova doktrina“, baš kao što su i strategije prethodnih američkih predsjednika podvedene pod termin „doktrina“, je realpolitičko poimanje svijeta bez zadrške.

 

Trumpovi prijatelji i neprijatelji

Pomenuti dokument na 55 stranica ukazuje na Trumpove poglede na svijet. Većina teksta se bavi američkim prilikama, a pravilnim rješavanjem problema u svojoj državi Trump misli djelovati prema ostatku svijeta. Baš kao po jednoj od odrednica formiranja vanjske politike – na osnovu prilika kod kuće kreirati politiku prema svijetu.

Međutim, to je novost kod velikog broja američkih predsjednika koji su htjeli da promijene svijet, pozivajući se čak i na Božiju volju. Tako, na primjer, u jednom pismu Ronald Reagan piše da će svoj predsjednički mandat koristiti „što najbolje može da služi Bogu“ i drugim prilikama pozivao građane na buđenje religioznosti, jer je „vjera u Boga stijena na kojoj je ova velika nacija osnovana“. Odatle i odnos prema svijetu američkog predsjednika bio je uslovljen njegovim vjerskim uvjerenjima u trenucima sukoba sa ateističkim komunističkim savezom. Regan nije bio jedini američki predsjednik sa ovakvim stavovima.

Trump, čini se, to ne želi. U njegovom poimanju politike je Amerika vodeća sila na svijetu čije pozicije drugi uvažavaju, dok se u isto vrijeme u zemlji štite „vrijednosti“, „sigurnost“ i kreiraju bolji uslovi života za građane SAD. Rusija i Kina jesu „posvećeni“ i jaki „rivali“, ali sa njima se može surađivati ukoliko oni prihvataju američke interese. Šta više, Trump kaže da „sada razumijemo“ da američki način života ne može biti „nametnut drugima“, a shodno tome SAD nemaju druge obaveze osim one u vlastitom interesu.

Ne treba ni isticati koliko takva pozicija brine američke saveznike kojima je poručio, barem onima u NATO savezu, da trebaju platiti za odbranu i sigurnost koju im pružaju SAD ili naprosto da dio odbrane i ulaganja u vojsku preuzmu na sebe i svoje budžete. To Trumpova doktrina i predviđa i ističe da se očekuje od članica ovoga saveza da izdvajaju 2% budžeta na odbranu do 2024. godine.

Pedantni analitičari su izbrojali da je Trump u dokumentu Kinu spomenuo čak 22 puta. Rusiju spominje manje, ali često u istom kontekstu kao i Kinu. Zatim tu su prijetnje od strane „otpadničkog režima“ Sjeverne Koreje i Irana „sponzora terorizma širom svijeta“. Kao neprijetelje se titulira i sirijska vlada zbog „upotrebe hemijskog oružja“ te teroristi ISIL-a i Al-Qaide koji djeluju širom svijeta. Trump je krtičan i prema Havani i Karakasu, ali više prema Kini i Rusiji jer podržavaju „anahrone ljevičarske autoriratne“ i „diktatorske“ vlasti Kube i Venecuele.

Kini i Rusiji Trump zamjera ekspanzionizam, uplitanje u poslove drugih država i vojno jačanje koje je postalo prijetnja SAD. Kini Trump zamjera i industrijsku špijunažu, nepoštenu trgovinu, jeftine investicije širom svijeta i unilateralnost u Južnom kineskom moru. Rusija, po Trumpu, pokušava da vrati svoju moć i narušava suverenitet država poput Ukrajine i Gruzije. Slične zamjerke Trump ima i za politiku Irana. Trump smatra da Teheran izvozi nestabilnost po Bliskom istoku i da podržava terorizam. Sa druge strane, raketni program Sjeverne Koreje, zabrinjava Trumpa jer tamošnji režim prijeti američkim građanima sa balističkim raketama i nuklearnim oružjem.

I dok Iranu i Sjevernoj Koreji, barem u ovome dokumentu, Trump ne pruža ruku saradnje za Kinu i Rusiju to ne važi. Po njemu ove dvije „svjetske sile“ mogu biti partneri SAD ukoliko će uvažiti interese SAD. Poimanje Kine i Rusije kao neprijatelja zasmetalo je vlastima u tim državama i one su reagovale zbog takvog stava. Međutim, teško je reći da ih je iznenadilo budući da je već godinama jasno da ove dvije države (ali ne samo one) na sve načine žele minimizirati uticaj SAD širom svijeta.

Sve ostali dijelovi svijeta za Trumpa u isto vrijeme predstavljaju i izazov i šansu. Ili neke od njih, poput Afganistana, predstavljaju američke projekte jačanja i izgradnje države koje treba nastaviti. Ukratko, cijeli svijet je mjesto gdje SAD mogu imati interesa, a zajedno sa saveznicima u Evropi, Africi, ili u Aziji (Trump posebno ističe Australiju, Novu Zeland, Indiju…), može se zajednički raditi u interesu svih strana.

 

Amerika je ponovo vodeća sila

Trump tvrdi da je samo nakon godinu dana provedenih u Bijeloj kući on uspio SAD vratiti na lidersku poziciju na svjetskoj političkoj sceni. Međutim, sam Trump priznaje da su SAD u proteklom vremenu imale mnogo grešaka, posebno u vođenju američke vojske. Reducirani su troškovi i osoblje, a Kina i Rusija su snažno napredovale u modernizaciji vojske i iskoristile američku stagnaciju. Trump zapaža da su mnogi proučavanjem američke vojske došli do jeftinih i efikasnih rješenja koja mogu naštetiti američkoj vojsci. To Trump želi promjeniti i kreirati oružja koja će američkoj vojsci uvijek obezbjediti pobjedu u ratovima koji neće trajati dugo.

Stoga Trump najavljuje investicije u američku vojsku što nije neočekivano. To je Trump najavio i u svojoj predsjedničkoj kampanji. Krupni proizvođači oružja u SAD mogu biti sretni zbog toga, baš kao i odlukom da se smanje porezi velikim kompanijama. I to je dio ovoga dokumenta – Trump želi stvoriti radna mjesta i dobro plaćenje poslove deregulacijom postojećih propisa u SAD.

Trump se zalaže i za postojanje saveza i organizacija samo ako su u interesu SAD, ali ističe u uvodnom dijelu dokumenta da on planetu vidi kao „svijet jakih, suverenih i nezavisnih nacija, gdje svaka od njih ima svoju kulturu i snove“. To je također Trump više puta ranije ponovio i istakao da američko djelovanje van svojih granica podrazumjeva jasan američki interes, pri tome zadržavajući SAD kao svjetionik kome se druge države mogu okrenuti.

Posbeno se ističe i američka namjera da se očuva cyber sigurnost SAD te istraživanje i razvoj tehnologije u svim svojim aspektima, posebno za potrebe ekonomskog i vojnog razvoja te pretvaranje SAD u vodeću energetsku silu na svijetu. Može se već sada reći da će to biti jedan od najvažnijih zadataka Trumpove administracije. U samo nekoliko mjeseci Trump je promjenio zakonske propise o interentu, odlučio iz Evrope izgurati ruske energetske kompanije i ukinuo zakonske propise koji su ograničavale proizvođače nafte u njihovim poslovima eksploatacije na američkom tlu. U pitanju su nezamislive količine novce iz kojih Trump može kasnije ulagati u druge sektore.

Sa druge strane, akcenat vanjske politike biće na Pacifiku, baš kako je to i Obama najavljivao na početku svog drugog mandata. Trump ovom dijelu svijeta posvećuje najviše pažnje u opservacijama i navodi da je to prostor od „zapadnih obala Indije do zapadnih obala SAD“, a opisuje ga kao „najnaseljeniji i najdinamičniji dio svijeta“. Cilj je obuzdavanja Kine, kao prioriteta u ovoj regiji, a Trump navodi da će SAD pokušati na svoju stranu dobiti i Indiju i tako ojačati svoje pozcije protiv Kine.

 

Svijet više nije isti

Iako Trump ispravno tvrdi da su SAD najveća svjetska sila, odnosno država jača od ostalih, Trumpov odnos prema Kini i Rusiji govori da na neki način američka administracija direktno priznaje postojanje multipolarnog svijeta u kome SAD moraju da se bore svim silama da zadrže pozicije na više tačaka u svijetu: Od istočne Evrope do Pacifika, od Bliskog istoka preko Afrike do Latinske Amerike. Kada je početkom ovoga stoljeća u Bijelu kući došao George W. Bush on je imao sasvim druge brige. Ovo de facto priznavanje multipolarnosti je vijest koja raduje Kinu i Rusiju, ali vjerovatno mnoge druge poput Indije, Brazila, Južne Afrike, Irana…

Trumpova doktrina, iako priznaje snagu drugih država, ipak zrači optimizmom i nagovještava pobjedu SAD pod vodstvom novog predsjednika. Međutim, sada je već jasno da Trump do brzih pobjeda u vanjskoj politici neće doći. Za godinu dana Trump nije uspio uraditi mnogo u Ukrajini, Siriji i Sjevernoj Koreji, odnosno u zonama uticaja Rusije, Irana i Kine. Tačnije, ono što je Trump uradio nije bilo dovoljno da se situacija na terenu okrene u korist SAD, iako je uveo sankcije mnogima i čak napao sirijsku vojsku nekoliko puta. Zbog jednostranih poteza, poput mogućnosti uvođenja sankcija svim kompanijama (čak i evropskim) koje posluju sa ruskim energetskim kompanija ili prizanja Jerusalema za glavni grad Izraela, Trump je dio američkih saveznika ponizio.

Sa druge strane, ovo targetiranje država i izazova jasno pokazuje prioritete za novu američku administraciju. Suprostavljanje Rusiji, Kini, Iranu, Sjevernoj Koreji, terorističkim grupama… jasno ukazuje koji će dijelovi svijeta biti politička žarišta u narednim godinama.

I na kraju, spomenimo, u Trumpovoj doktrini Balkan nije pomenut. Međutim, ako je Trumpov plan suzbijanje ruskog uticaja i kineskih investicija širom svijeta, a posebno u zemljama saveznicama i onima smještenim u američkoj interesnoj zoni, onda to može biti dobar razlog da se SAD ponovo značajno uključe na Balkan i preuzmu primat od Evropske unije i drugih aktera.

 

NV

Na vrh