Tuđman tražio da bacaju napalm-bombe na srednju Bosnu, Ante Jelavić ih punio

28. Nov 2017. | 21:54 | Faruk Vele
f2270a9ce154eb3c1bcb

“Republika Hrvatska vodila je pravedan i legitiman obrambeni osloboditeljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica”, piše u Deklaraciji o Domovinskom ratu usvojenoj u Hrvatskom saboru 13. oktobra 2000. godine.

 

Odgovornost Hrvatske

Iako je hrvatski premijer Andrej Plenković i jučer iz Budimpešte poručio da ne očekuje da bi presuda koju Haški sud treba u srijedu izreći šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata na čelu s Jadrankom Prlićem “mogla na bilo koji način povezati odgovornost Hrvatske s cijelim tim procesom”, a hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i jednako lider HDZ-a BiH Dragan Čović očekuju oslobađajuću presudu, Sud je u svoje spise odavno uvrstio dokaze koji pokazuju drugačije, piše bh. informativni servis INS.

Ne samo da u Hagu postoje dokumenti koji potvrđuju direktne veze između zamisli vodstva Republike Hrvatske i angažiranja snaga na terenu, već se, kako bi to kazao ugledni hrvatski odvjetnik Anto Nobilo, može vidjeti da je HVO bio neka vrsta hrvatskog agenta u BiH.

Ovo se, međutim, može iščitati i iz komunikacije na najvišoj razini unutar Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Naime, konstatirajući na sastanku kojeg je održao u Predsjedničkim dvorima 22. oktobra 1993. godine, sa Ministarstvom odbrane RH, da mu “nije jasno zašto ne bismo mogli ovladati u potpunosti Bugojnom i Gornjim Vakufom”, jer bi nam “to bilo neobično važno”, Franjo Tumđan, predlaže da “jednim protuudarom ili pak nekakvom desantnom operacijom ovladamo tim čvorištem”.

“I što ste  – napalm bombe – nekakve prskalice da se tamo upotrijebi s kojima ste bili zastrašili i još jugoarmije i kasnije neke Muslimane. Nešto smislite, to bi nam bilo veoma važno. Među nama rečeno, slušajte čak su i ovi europski pregovarači očekivali da ćemo mi taj problem riješiti”, kaže Tuđman u stenogramima koji su dio dokumentacije Tribunala.

Nakon što je vrhovni zapovjednik, dr. Tuđman, prvim saradnicima u Zagrebu kazao da se “sjednu i lijepo se dogovore ovdje oko organizacije u Ministarstvu i, jasno, političku pripremu”, ideju o napalmu je počeo realizirati general-bojnik Žarko Tole, zapovjednik Glavnog stožera HVO-a u to vrijeme koji je i sam prisustvovao sastancima u Zagrebu.

Nekoliko sedmica poslije spomenutog sastanka, 17. novembra 1993. godine, Tole izdaje ZAPOVIJED brigadiru Miljenku Mići Lasiću, zapovjedniku ZP Mostar, odnosno Operativne zone Jugoistočna Hercegovine, koji se i sam spominje u optužnici protiv odbjeglog Zlatana Mije Jelića, generala HVO-a.

U Zapovijedi piše:

“Sagledaj mogućnost i odmah mi uputi, ako možeš, MB-222 mm sa minama punjenim napalmom. Vidi kod Ante Jelavića (čelni čovjek Logističkog centra HVO-a u Grudama, kasnije lider HDZ BiH i hrvatski član Predsjedništva BiH, op ur.) je li napunio mine za MB-120 mm napalmom. Ako jesu, pošalji ih žurno zajedno sa MB-222 mm”, navodi se u dokumentu, piše INS.

Tuđman je, kako smo vidjeli, 22. oktobra 1993- godine predlagao da “nekakvom desantnom operacijom ovladamo tim čvorištem” kod Gornjeg Vakua i Bugojna, a već 13. novembra general Tole zapovijeda jedinicama koje su pristigle iz Hrvatske da sa 67 ljudi, uključujući i specijalce iz sastava “Matija Valčić”, da izvrše desant sa dvije letjelice na lokalitete u srednjoj Bosni kod Gornjeg Vakufa.

Ovo je samo dio dokaza o tome da je, uz učešće regularnih snaga Hrvatske vojske, “mozak operacija” napada na bosanskohercegovačke gradove i Armiju RBiH, kao legalnu vojnu silu međunarodno priznate države, sjedio u Zagrebu. Zato se, kako je to utvrdio i Tribunal u prvostepenoj presudi, itekako može govoriti o aktivnom učešću HV-a u međunarodnom oružanom sukobu.

Ilustriraju to slike uništenih oklopnjaka sa oznakama Republike Hrvatske koje su 1993. godine snimili reporter Akif Agić i snimatelj Senad Hadžimehanović kod Gornjeg Vakufa, iskaz zarobljenog vojnika HV-a Ivice Jegera iz Osijeka, ali i još ponešto.

 

Iz Vinkovaca u Gornji Vakuf 

U Zapovijedi od 13. novembra 1993. godine, zapovjednik glavnog pravca napada na Gornji Vakuf u srednjoj Bosni naveden je Ivan Kapular, zapovjednik 5. gardijske brigade iz Vinkovaca!

Inače, cilj operacije iz veoma detaljne Zapovijedi za napad od 13. novembra 1993. godine, a koja je trebala trajati tri do pet dana, jeste razbijanje snaga Armije RBiH, spajanje jedinica HVO i HV-a i brzo ovladavanje cijelim Gornjim Vakufom.

Kapular je hrvatskoj javnosti je poznat i kao borac sa vukovarskog ratišta, odnosno zapovjednik odbrane Borova. Kako je dospio u Gornji Vakuf, sigurno je znalo čelništvo HV-a i Republike Hrvatske. Ali i HVO-a. Naime, Zapovijed u kojoj se Kapular pominje potpisao je načelnik GS HVO-a Žarko Tole.

U knjizi  “Sve moje bitke” Janko Bobetko je pisao kako je bio ogorčen “neučinkovitošću” Pete gardijske brigade HV-a, sastavljene uglavnom od Slavonaca, na bojišnici oko Gornjeg Vakufa, dok je prema tvrdnjama Josipa Manolića, bivšeg šefa UDB-a i drugog premijera Hrvatske, tenk “Pete gardijske brigade” Hrvatske vojske, na čijem je čelu bio general Ivan Kapular, srušio je Stari most u Mostaru! Kapular je iz rata, međutim, izašao s činom generala.

On je u poratnim godinama bio savjetnik direktora Hrvatske elektroprivrede Ivana Mravaka. Mravak  je proteklih godina optuživan za nezakonite radnje, a njegov general-savjetnik za ljetovanja na račun hrvatske države.

General Tole danas živi u Hrvatskoj. Zanimljivo, bio je predvodnik delegacije veterana HV-a koji su 12. novembra 2011. godine, u povodu 20. godišnjice osnivanja 141. brigade Hrvatske vojske iz Splita i Kaštela, posjetili tadašnjeg predsjednik Republike Ivu Josipovića.

Da, onog istog koji se 2010. godine poklonio žrtvama Ahmića, čije porodice, također, vape za pravdom.

Časni sude, čujete li glasove žrtava?

 

“Svjedoci zla”

Ovi i drugi detalji naći će se u knjizi  “Svjedoci zla”, koja će uskoro izaći iz štampe, a čiji su autori legendarni ratni reporter iz Gornjeg Vakufa Akifa Agića i novinara Faruka Vele. Knjiga donosi ekskluzivne ispovijesti, dokumente, fotografije, stenograme, intervjue.

Oni dokazuju, iako to zvanične hrvatske vlasti do danas negiraju, neosporno učešće regularnih snaga Republike Hrvatske u napadima na jedinice jedine legalne vojne sile u to vrijeme, Armije RBiH, te kako i zašto je hrvatska agresija zaustavljena.

 

NV / INS / foto INS / express.hr

Na vrh