U RS-u gube konce: Državna imovina potvrđuje državnost, suverenitet i teritorijalni integritet BiH

18. Aug 2017. | 21:45 | NV
han-pijeska-vojska(1)

U čemu je suština problema u odbijanju bh. entiteta RS-a da uknjiži perspektivnu vojnu imovinu? Naime, uknjižavanjem perspektivne vojne imovine, bih ispunjava i posljednji uvjet iz MAP-a za početak puta pristupanja NATO-u. Postoje samo dva razloga: RS ne želi da država BiH pristupi NATO-u, što je već u nizu navrata javno poručivano iz ovog entiteta.

Drugi razlog se gotovo i ne spominje, a tiče se odbijanja RS da prihvati ustavne i zakonske norme: Imovina u entitetima je nesporno vlasništvo države Bosne i Hercegovine. Entitet RS to odbija prihvatiti jer sebe već predugo lažno predstavlja kao državu.

Nakon što je Ustavni sud BiH odbio kao neosnovanu apelaciju Republike Srpske na odluku Suda BiH da zaustavi knjiženje imovine, tačnije odluku da je Veliki Žep u Han Pijesku vojna imovina države Bosne i Hercegovine, stigle su tradicionalne negativne reakcije.

Najbolje objašnjenje o problemima sa knjiženjem državne imovine izrekao je visoki predstavnik Valentin Inzko u maju prošle godine u pismu predsjedavajućem Denisu Zvizdiću: „Država BiH je titular cjelokupne imovine koja potpada pod definiciju „državne imovine“ predviđenu u članku 1. Zabrane raspolaganja državnom imovinom kako je utvrđeno u Odluci Ustavnog suda BiH od 13. jula 2012. godine“.

Inzko se pozvao na Odluku Ustavnog suda BiH koja je prihvatila apelaciju Sulejmana Tihića da Republika Srpska nema ustavnu nadležnost za reguliranje pravne materije koja je predmet „Zakona o statusu državne imovine na teritoriji RS“. Čitav ovaj zakon, koji je usvojila Narodna skupština RS  je osporen i stavljen van snage. Posljednja presuda Ustavnog suda BiH o Velikom Žepu, suštinski je oslonjena na raniju presudu nakon apelacije Sulejmana Tihića.

Naime, imovina je vlasništvo BiH i niko nema pravo da to negira. Republika Srpska se ne ponaša kao običan entitet u okviru države Bosne i Hercegovine, nego se lažno predstavljao kao država, što je potpuno suludo u međunarodnom pravu.

Imovinu Veliki Žep u Han Pijesku, što je teritorija od 11.747 kvadratnih kilomatara, RS je već dodijeljena Javnom preduzeću „Šume Republike Srpske iz Sokoca i M:telu iz Banja Luke. Zatraženo je brisanje ovih firmi, a uknjiženje države BiH kao stvarnog vlasnika.

Prije više od godinu dana visoki predstavnik Valentin Inzko je zatražio da se donese adekvatno zakonodavstvo na državnom nivou kako bi se regulirao način raspolaganja državnom imovinom.

Incko je tada upozoravao: „Državi Bosni i Hercegovini se mora omogućiti da efikasno štiti i ostvaruje svoja vlasnička prava. Nakon što neki dio državne imovine bude izuzet od zabrane raspolaganja, njime mogu raspolagati jedino nadležne institucije koje predstavljaju državu BiH kao legitimnog titulara i vlasnika.“

Ali, pored svih upozorenja Inzka srpska strana se oglušila o Ustav i zakone i ono što je očigledno i normalno pravno rješenje. Upravo zbog ovih zahtjeva visokog predstavnika neko u medijima s pravom spomenuo mogućnost upotrebe njegovih bonskih ovlasti.

I u Tihićevoj apelaciji i odgovoru Ustavnog suda BiH stoji ‘svjedočenje’ visokog predstavnika da u Aneks II Općeg okvirnog sporazuma predviđa teritorijalno razgraničenje između dva entiteta, a ne između entieta i države, pri čemu bi ovo poslednje bilo nemoguće. Razgraničćenje između dva entiteta ni na koji način ne utiče na vršenje nadležnosti Bosne i Hercegovine na njenoj teritoriji, niti na sposobnost institucija BiH da budu vlasnici imovine koja se nalazi teritoriji bilo kojeg od entiteta“.

Još jednom je ponovljeno: Entiteti su samo dio unutarnje strukture države Bosne i Hercgovine. Odlukom Venecijanske komisije, Sporazumom o skucesiji između eks – jugoslovenskih republika, vlasništvo nad državnom imovinom preneseno je na državu BiH. Zato država BiH nastavlja svoj međunarodnopravni subjektivitet i zato je titular cjelokupne državne imovine.

U odluci Ustavnog suda BiH jasno stoji: Bosna i Hercegovina je titular svoje imovine. U skladu s tim državna imovina reflektira državnost, suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine“.

Zašto sudovi u RS ne rade svoj posao?

„Pravosuđe je korektura za upravne odluke. Ono je iznad svakog upravnog postupka jer odlučuje o zakonitom postupanju. Nažalost, pokazuje se da je pravosuđe u RS pod pritiskom politike samo potvrđuje odluke uprave“, kaže nam Zikreta Ibrahimović, v.d. zamjenica Pravobranioca BiH.

Priča od strane RS-a da treba pristupiti sklapanju nekakvih ugovora između RS i BiH je neodrživa. Korištenje imovine pripada isključivo državi i ne može ovisiti ni o kakvom sporazumu entiteta i države. Tačnije i previše je pokušaja da se relativizira pravomoćna presuda Ustavnog suda, oslonjena i na Ustav i na međunarodno pravo i međunarodne konvencije.

„Odluka Ustavnog suda za Mali Žep je dostavljena 4. augusta svim stranama u postupku. Iz Ureda pravobranioca BiH su otišli  zahtjevi prema sudovima u RS koji se bave ovim slučajem, ali u vlasti RS i dalje tvrde da nikakvu odluku još nisu dobili“, napominje Ibrahimović.

Što se tiče Malog Žepa i pitanja uknjižbe imovine, na potezu je Okružni sud u Istočnom Sarajevu, koji je teritorijalno nadležan nad slučajem Veliki Žep. Taj sud treba zatražiti od Geodetske uprave RS uknjižbu ove imovine na državu BiH. Zikreta Ibrahimović se isti dan nakon presude Ustavnog suda BiH obratila sudu u Istočnom Sarajevu.

Problem je, nažalost, druge vrste. U pokušajima Ureda pravobranioca BiH u dva slučaja uknjižbe perspektivne imovine u Doboju i Velikom Žepu, sudovi u RS se odmah podanički odnose prema politici i odlučuju linijom manjeg otpora. Bilo kakva priča o odbijanju uknjiženja imovine na državu BiH je protivno zakonu i kažnjiva.

Zbog propale uloge Republike Srpske da se predstavlja kao država, Bosna i Hercegovina gubi dragocjeno vrijeme u evroatlantskim integracijama. Očigledno je da je entitet nastao na zločinu najgoreg etničkog čišćenja pokušava na sve načine spriječiti državu Bosnu i Hercegovinu da uđe u integeracije civiliziranog svijeta. Naime, jasno je da bi u tim integracijama bila neodrživa bilo kakva segregacija i jednonacionalna formula egzistiranja, kakvu evidentno forsira RS.

U dopisu koji je krajem jula 2017. poslao Ured pravobranioca BiH predsjedavajućem Vijeća ministara Denisu Zvizdiću, stoji da je do sada evidentiran zahtjev za uknjiženje 41 lokacije, od toga je 15 na teritoriju RS, a 26 na teritoriju Federacije. Dva predmeta su vraćena zbog nepotpune dokumentacije. U Federaciji je uknjiženo 20 lokacija dok je za pet odbijena uknjižba zbog grešaka i manjih vlasničkih problema. Niti jedna od 15 lokacija u RS nije uknjižena, niti se tu mogu uočiti naznake poštovanja Ustava, zakona i međunarodnog prava i konvencija.

Očito je da je riječ o bojkotu države BiH, toliko puta viđenom u dramskim ulogama politčkih, a nažalost i pravosudnih aktera iz Republike Srpske.

 

NV / NAP

Na vrh