Umjesto nekrologija: Naše političke elite načinile su od Taljića i Ibrišimovića trgovačke putnike…

13. Oct 2017. | 08:01 | Fahrudin Sinanović
Nedzad-23-Copy

Nedžad Ibrišimović,Zilhad Ključanin, Isnam Taljić… Odlaze, jedan po jedan, velikani bosanskohercegovačke i bošnjačke književnosti. Svi znamo da je smrt neminovnosti, da je bliža negoli jaka za vratom, ali, opet, sve nas iznenadi kad ode nama neko drag, prenosi bh. Informativni servis INS.

Dobri Isnam Taljić posljednje književne i životne retke ispisao je sinoć u Sarajevu.

Mnogi pisci, davno umrli, u biografiji imaju sličnu rečenicu: “Živjeli su u najvećoj bijedi i siromaštvu, da bi tek nakon smrti postali slavni“.

Priče o Nedžadu Ibrišimoviću i Isnamu Taljiću nalik su jedna drugoj. Nisu živjeli „u najvećoj bijedi i siromaštvu“, ali daleko i od toga da su imali lagodan život. Pogotovo ako ćemo ga mjeriti sa životom (čitaj: komforom) naših političara.

Naše političke elite načinile su od ova dva velikana pisane riječi – trgovcima, trgovačkim putnicima koji su, umjesto pisanjem, bilo opterećeni brigom kako prodati koju knjigu da bi obezbijedili osnovne egzistencijalne uvjete.

Za Nedžada Ibrišimovića je Danko Plevnik, hrvatski filozof, publicista i kolumnista, kazao da bi dobio Nobelovu nagradu da je pisao na jeziku nekih većih nacija.

Abdulah Sidran je za Ibrišimovića kazao da je najveći umjetnik kojeg je Bosna rodila. I Isnamu Taljiću pripada mjesto samom vrhu bh. književnosti. Riječ je o najnagrađivanijem književniku.

Jedini je tri puta dobio prvu nagradu na natječaju za kratku pripovijetku “Zija Dizdarević” (1983., 1986. i 2001.), a riječ je o najrenomiranijem natječaju za kartku na području bivše Jugoslavije.

Dobio je Isnam Taljić i druge vrijedne nagrade. Njegov “Roman o Srebrenici“ prevođen je na engleski, arapski, turski, malajski, slovenački…

Malo je pisaca koji su ličili na svoj narod, kao što su ličili Nedžad Ibrišimović i Isnam Taljić. Da je sreće bilo, naši bi se političari utrkivali ko će im više hizmeta kakvog učiniti.

Hrvatska je ustanovila nauku – krležologija. Tito je Kreleži obezbijedio ličnog sekretara, vozača, ličnog doktora i imao je na raspolaganju sve što mu je trebalo. Naši velikani od naših političara dobili su mogućnost i slobodu – da prodaju knjige od vrata do vrata i na Facebooku.

Odnos naših političara prema kulturi, knjizi i književnicima, najbolje je opisao, oslikao, prijatelj, historičar Alen Zečević zajedljivom rečenicom:

“Književnici, ne miješajte nam se u politiku, ni mi ne čitamo vaše knjige.“

Neka je Božiji rahmet plemenitoj duši dobrog insana Isnama.

IsnamTaljic5654bnet

NV / INS

Na vrh