Vještački otoci: Planovi Kine za dominaciju u regiji

Južno kinesko more u pravom smislu riječi je kinesko dvorište u kojem plove kineski i strani brodovi koji imaju ekonomske veze s mnogobrojnim kineskim kompanijama. Istovremeno, to je prostor u kojem kineska vojna i politička moć mora doći do izražaja, jer sukobi u tom dijelu svijeta uopće ne odgovaraju Kini. No, Washington i kineski susjedi ne odustaju

4. Mar 2016. | 07:00 | Armin Sijamić
54965

54965.jpg

Godinama Kinezi svijet oduševljavaju nevjerovatnim građevinskim poduhvatima i svijetu pokazuju ekspresnu izgradnju zgrada, najdužih mostova na svijetu, željezničke pruge koja vodi na Himalaje ili u unutrašnjost kontinenta, na terenima na kojima je bila nezamisliva bilo kakva ozbiljnija gradnja, impresivnim autoputevima, hidroelektranama itd. U jednom trenutku ovo znanje, ujedinjeno s rastućom ekonomskom moći, moralo je doći i na teren kineskih oružanih snaga.

Jedan takav, po mnogo čemu zanimljiv i važan infrastrukturni projekt, kineske vlasti ovih mjeseci privode kraju. Tačnije, novo kinesko čudo poprima finalne obrise – Kinezi grade vještačke otoke na koralnim grebenima u Južnom kineskom moru kako bi tamo stacionirali svoju vojsku koja bi osigurala kineske političke ambicije. Kineski susjedi i Sjedinjene Američke Države snažno protestiraju tvrdeći da je otok napravljen izvan kineskih teritorijalnih voda, ali zvanični Peking ne odustaje od gradnje i na otoke raspoređuje vojne kapacitete.

Spomenuti instalirani vojni kapaciteti donijet će Kini i ekonomski profit, jer gradeći vještačke otoke u moru Kina namjerava dobiti još morskih prostranstava i time ih uvrstiti u svoje teritorijalne vode. Posljednji izvještaji govore da je ukupno sedam takvih otoka na udaljenosti od 15 kilometara od kineske vojne baze na otoku Woody.

Tajvan, odmetnuti kineski teritorij koji je de facto država, te Vijetnam i Sjedinjene Američke Države protestiraju protiv militarizacije Južnog kineskog mora, dok iz Pekinga stižu reakcije da se tu radi samo o nacionalnoj odbrani, a nikako o militarizaciji, pa stoga Kina odbacuje svako strano uplitanje u svoje unutrašnje prilike. Ukratko, ignoriraju zahtjeve i susjeda i Amerikanaca.


Strateška važnost

U tom dijelu svijeta operira američka Sedma flota koja je kineskim vlastima trn u oku, a američkim saveznicima u regiji, kakvi su Tajvan i Filipini, predstavljaju jedinu garanciju da njihove države neće biti naprosto pregažene od Kine ako Peking to odluči. Paracel otoci, koji su ustvari lanac otoka koji obuhvata i spomenute Woody otoke, u kineskim vojnim, a prvenstveno političkim planovima, predstavlja isturenu vojnu bazu koja će osigurati kinesku prevlast u tom dijelu svijeta. Jednostavnim pogledom na mapu vidi se da su otoci smješteni približno napola puta između Kine, Vijetnama i Filipina.

Svojim prisustvom na umjetnim otocima Kina želi minimizirati zahtjeve susjeda koji imaju teritorijalne ambicije prema ovim teritorijama. Da je vrag odnio šalu pokazuju i posljednji izvještaji medija koji kažu da su Kinezi na otocima rasporedili rakete zemlja-zrak, radare i ostalu prateću opremu, čime bi ozbiljno mogli zaprijetiti američkoj Sedmoj floti koja je izuzetno moćna. Tačnije, ova flota je najmoćniji dio američke mornarice koja je nesumnjivo najmoćnija na svijetu. Sjedište ove flote je u Japanu i, dijelom, na Guamu, a već desetljećima igra odlučujuću ulogu u američkim vojnopolitičkim aktivnostima u ovome dijelu svijeta.

Ilustracije radi, o koliko moćnoj floti se radi, navodimo sljedeće: od mnogobrojnih plovila u ovoj floti posebno se ističe/isticao nosač aviona USS George Washington koji je dug 333 metra, širok 78 i visok 74 metra. Sa svojim nuklearnim pogonom, koji mu omogućava gotovo beskonačno dugu plovidbu, i sa više od šest hiljada članova posade došao je i u centar američke politike posljednjih godina kad se govori o njegovom povlačenju iz službe i daljnjoj modernizaciji. Iz američke mornarice su prije skoro dvije godine poručili da zadržavanje ovog nosača aviona u upotrebi treba osigurati sedam milijardi dolara.

Ono što Kini zamjeraju susjedi jeste arogantnost ove stare imperijalne sile koja se naprosto u svom dvorištu ponaša isključivo u skladu sa svojim interesima i ne vodi pretjeranu brigu za svoje susjede i njihove stavove. Vijetnam je više puta to prigovarao Pekingu. Kina desetljećima poručuje da se neće plašiti američke vojske koja bi Kini nametala svoje odluke, a, u isto vrijeme, Kina to radi svojim susjedima koji se u vojnom smislu ne mogu porediti s kineskom silom. Sad su kineske ambicije toliko porasle da ne prezaju ući u otvoren sukob s bilo kojom državom. Jasno je da ni službeni Washington bez borbe neće odustati.

Prošle godine u maju mjesecu američka vojska je izviđačkim avionom P-8A nadlijetala i nadgledala koralne grebene koje Kina planira pretvoriti u vojne baze. I unatoč upozorenjima od kineskih vlasti da će avion biti oboren jer ulazi u kineski zračni prostor, Amerikanci nisu odustali i obavili su izviđanje. Snimci su pokazali brodove i građevinske mašine koje dovoze i koriste građevinski materijal za proširivanje otoka, zatim piste za avione, helikoptere, vojne zgrade i hangare. Drugim riječima, Kinezi grade ozbiljnu pomorsku bazu pomoću koje će štititi svoje interese po svaku cijenu. Proteklih dana vlasti Tajvana upozorile su na proširivanje vojnih kapaciteta Kine na spomenutim otocima.


Igra živcima

Otvoreni sukob Kine i Sjedinjenih Američkih Država značio bi katastrofu za cijeli svijet, pa se dvije države na različi Kina je čvrsto odlučila obuzdati američki utjecaj u svojem susjedstvu, a to neće biti ni malo lahko uzme li se u obzir koliko država u tom dijelu svijeta važi za američke saveznike te načine suzdržavaju od otvorenih sukoba. Ovoliko gomilanje vojne sile u ovom slučaju ne predstavlja ništa drugo nego igranje živcima protivnika koji na provokacije druge strane mora ostati pribran. A provokacije se dešavaju.

Američki brodovi plove u spornim vodama usprkos kineskim upozorenjima, a Kinezima su poručili da će to uraditi opet. Kineski ratni brodovi plovili su u vodama u blizini obala Aljaske dok je tu američku saveznu državu posjećivao američki predsjednik Barack Obama. Prvi put u historiji Kine, Peking je poslao pet ratnih brodova u međunarodne vode Beringovog mora, čime je Americi poslata jasna poruka.

O sukobu ove dvije svjetske sile govorio je i Henry Kissinger, jedan od gurua američke vanjske politike već desetljećima. U intervjuu koji je dao britanskom “Independentu” prije skoro osamnaest mjeseci Kissinger je rekao da u budućnosti možemo očekivati rat Sjedinjenih Američkih Država i Kine, a kao razlog sukoba spomenuo je sporne otoke u Južnom kineskom moru. Kineska armija čini se odavno spremnom za suprotstavljanje američkoj dominaciji na moru i ulaže ogromna sredstva u vojnu industriju i ta ulaganja rastu iz godine u godinu, iako mnoge zemlje, prije svega Sjedinjene Američke Države, optužuju Kinu da njihova ulaganja u vojsku nisu transparentna.

Sadašnja želja kineskog rukovodstva da izgradnjom vještačkih otoka u Južnom kineskom moru praktično prisvoji cijelo to more za sebe, dodatno pojačava napetosti u tom dijelu svijeta. Razumljivo je zašto Kina neće u obzir da uzme stavove odmetnutog Tajvana, ali zvuči pomalo nevjerovatno da Kina ujedno ne drži do stavova Vijetnama i Filipina koji žele znatan dio Južnog kineskog mora za sebe. Kinezi su otišli i korak dalje, pa, čini se, ne priznaju ni pravo na ograničenu kontrolu manjeg dijela Južnog kineskog mora na koji pravo polažu Bruneji i Malezija.

Čini se da će svi oni morati se povinovati volji kineske vlasti, jer njihov glavni saveznik Sjedinjene Američke Države još nisu našle adekvatan odgovor za ovako kinesko ponašanje u Južnom kineskom moru.


Kontrola pomorskih puteva

I tu se dolazi do ključne boljke kineske države danas. Njena ekonomija zavisi od dugih plovidbi svjetskim morima kojima gospodari američka mornarica. Zbog toga Kinezi ulažu ogroman novac da sustignu Sjedinjene Američke Države na tom polju. U ovom trenutku može se reći da se Kina snažno razvija i da je njena moć na svjetskim morima udaljenim od obala Kine gotovo ništavna u poređenju s američkom moći.

Međutim, u blizini kineskih obala taj omjer sve više ide na stranu Kine, koja je čvrsto odlučila obuzdati američki utjecaj u svojem susjedstvu, a to neće biti ni malo lahko uzme li se u obzir koliko država u tom dijelu svijeta važi za američke saveznike.

Broj minijaturnih kineskih otoka raste iz mjeseca u mjesec i to veoma brzo, a nakon toga otoci dobijaju i vojne objekte i posade. S modernim kineskim oružjima, prije svega raketama koje su Kinezi razvili da spriječe američku prevlast, u ovom dijelu svijeta Kinezi će pokušati diktirati pravila igre. Prije samo pola godine Kinezi su svijetu predstavili neka nova oružja. Prije svega, radi se o raketi Dong Feng (DF-21D) koja je prva protubrodska balistička raketa na svijetu. Raketa koja nosi ime “istočni vjetar” osmišljena je upravo zbog američkog prisustva u regiji. Zatim tu su rakete “ubice nosača aviona” također iz serije DF-21 i DF-26 “ubica Guama.”

Kao dodatak tome, Kinezi su prije četiri godine u upotrebu pustili prvi kineski nosač aviona “Liaoning” s kojeg polijeću avioni J-15 poznati i kao “leteće ajkule.” Vlasti Tajvana istakle su da imaju informacije da Kinezi prave dodatna dva nosača aviona u tajnosti. Sve u svemu, radi se o temeljitom pristupu ugrožavanja američke dominacije barem u blizini kineskih obala. Svakako da Sjedinjene Američke Države i njeni saveznici u regiji, prije svih Japan, neće sjediti skrštenih ruku. Povećano američko prisustvo u regiji posljednjih mjeseci, kad su se incidenti desili, to i pokazuju.

Stoga se može reći da ove dvije sile otvoreno jedna drugu žele pobijediti, odnosno neutralizirati, jer ne postoji nijedna naznaka da bi dvije vojne mornarice u budućnosti mogle sarađivati u strateškim pitanjima. Jednostavno, jedna drugu vide kao neprijatelje koje prije ili kasnije moraju pobijediti.


Ekonomska bitka i naoružavanje

Prisustvo ogromnog broja vojnika na ovako malom teritoriju iziskuje mnogo finansijskih sredstava, koje države moraju osigurati i u trenucima velike finansijske krize. Iako Sjedinjene Američke Države ulažu više u vojsku nego sljedećih devet zemalja na listi najvećih vojnih ulagača, to ne treba da zavara kad je riječ o kineskom slučaju. Na to godinama upozoravaju stručnjaci, ističući da za jedan dolar utrošen u vojnoj industriji u Kini i Sjedinjenim Američkim Državama ne znači isto. Moderniziranje kineske armije u posljednjim godinama to i pokazuje, jer s malo sredstava (ako to usporedimo s američkim slučajem) postižu izuzetne rezultate.

Na vrh