Zahtjev za članstvo u EU: Status quo u lijepom pakovanju

Malo je optimizma među stručnjacima glede pompezno najavljivanog zahtjeva za članstvo u Evropsku uniju, koji će Bosna i Hercegovina predati u ponedjeljak, 15. februara. Uz svitu evropskih i domaćih delegacija kreiran je privid koji probleme gura pod tepih. A ti problemi su najvjerodostojnije obrazloženi u Izvještaju Evropske komisije

12. Feb 2016. | 17:13 | Ibro Čavčić
54286

54286.jpg
Datum za predaju zahtjeva za članstvo u Evropskoj uniji predstavljen je historijskim danom za Bosnu i Hercegovinu, a u ime Holandije, zemlje koja predsjedava Evropskom unijom, stigla je službena obavijest s potvrdom datuma – 15. februar 2016. godine u Briselu.

Proteklih je dana glede tih najava za predajom zahtjeva za članstvo stigla i podrška iz Austrije. Iskazao ju je šef diplomatije te zemlje, Sebastian Kurz, prilikom posjete Bosni i Hercegovini, i u diplomatskom maniru istakao da je Bosna i Hercegovina dobro počela, iako treba mnogo vremena za približavanje Evropskoj uniji.

“Sad ne govorimo o tome je li Bosna i Hercegovina spremna da uđe u Evropsku uniju, govorimo o pristupanju. Zemlja je svakako sposobna, ali u ekonomiji treba mnogo reformi. U interesu joj je da se prilagodi evropskim standardima. To je proces koji mora početi. Austrija je zauzela jasan stav: uvijek smo Bosnu i Hercegovinu podržavali i pomagali kod približavanja Evropskoj uniji i to ćemo nastaviti.”


Ishitren čin

Iz dosadašnjih javnih istupa moglo se zaključiti da oko podnošenja zahtjeva za članstvo u Evropsku uniju ne vlada optimizam, kako među domaćim tako ni među stranim zvaničnicima. Takvo shvatanje, nažalost, vlada i među stručnjacima za evropske integracije.

Kenan Ešref Rašidagić, profesor s Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, istakao je da kredibilna aplikacija u ovom momentu za nas, nažalost, ne znači ništa.
“Iz najviših krugova same Evropske unije jasno je stavljeno na znanje da je prerano za tu aplikaciju, jer Bosna i Hercegovina još nije uspostavila mehanizam koordinacije koji bi garantirao da se reforme mogu provesti. Tako da je insistiranje s naše strane da se preda aplikacija samo jedan potez trenutne političke opcije, koja nastoji pokazati da se u ovoj zemlji nešto dešava. Čak i posljednji izvještaj Evropske komisije govori da se nigdje ne pomjeramo na tom evropskom putu”, kazao je dr. Rašidagić za Novo vrijeme.

Dodao je da smatra da se ovdje, nažalost, radi o jednom ishitrenom činu koji je više namijenjen domaćoj političkoj upotrebi nego što je stvarno odraz spremnosti naše zemlje da preda aplikaciju i da se, na neki način, smatra kandidatkinjom za članstvo u Evropskoj uniji.


Dug put do statusa kandidata

Bosanskohercegovački zvaničnici se nadaju da bi do kraja 2017. godine Bosna i Hercegovina mogla imati status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji. A potvrdio je to i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Mladen Ivanić.

“Mi smo svjesni činjenice da će biti rezervi, svega, ali jednom, kad-tad, i mi Evropi moramo nametnuti izazov da vidimo podržavaju li Bosnu i Hercegovinu ili su i dalje spremni da ovo ostane jedina zemlja koja nema status kandidata na ovom prostoru. Ja sam uvjeren da će, bez obzira na sve to, njihov odgovor nakon nekog vremena biti pozitivan, i da ćemo mi, nadam se u narednoj godini, imati status kandidata”, kazao je on u duhu provincijskog mešetara.

No, da razloga za optimizam nema, uvjeravao nas je i novinar, stručnjak za evropske integracije, Zekerijah Smajić, kazavši da bi bilo bolje da je ta aplikacija za članstvo sačekala, jer ona po sebi nije samo privilegija i pravo nego i velika obaveza. Stoga, tvrde stručnjaci, nerealno je očekivati kandidatski status roku od godinu.

Pojašnjavajući kandidatski status, odnosno prihvatanje aplikacije, dr. Rašidagić je za naš list kazao da to predstavlja jedan ogroman korak naprijed na evropskom putu jedne zemlje.

“To predstavlja tek jednu stepenicu. Kad se ta aplikacija prihvati, može se kazati da smo daleko odmakli na tom evropskom putu”, kategoričan je.


Ključne obaveze

Tri ključna uvjeta koje je postavila Evropska komisija (provođenje reformi, mehanizam koordinacije i utvrđivanje trgovinskih odnosa sa EU-om), a za koje su se institucije Bosne i Hercegovine obavezale da će ih ispuniti na putu evropskih integracija, nisu ispunjeni u onom opsegu u kojem je to bilo neophodno. A, osim što građani ne primjećuju napredak u svakodnevnom životu, u to nas uvjerava i posljednji izvještaj Evropske komisije koji daje malo nade za optimizam.

“Nažalost, činjenica je da se iz godine u godinu ponavljaju isti izvještaji Evropske komisije, isti se problemi navode, i kad usporedno pogledate tih posljednjih nekoliko izvještaja, vidite da mi, izuzev nekoliko malih koraka, nismo napravili ništa. Ne postoji, osim deklarativnog, nikakvo stvarno opredjeljenje da se te potrebne reforme provedu, a to naročito govore ti izvještaji”, kaže dr. Rašidagić za Novo vrijeme.

Da ključni uvjeti pri evropskim integracijama, a koje je definirala Evropska komisija, nisu ispunjeni u onoj mjeri u kojoj se to očekivalo, potvrdili su i bh. političari. Ministar vanjskih poslova BiH Igor Crnadak kazao je da kad je riječ o Mehanizmu koordinacije, pitanje je dana kad će se taj posao de “Smatram da je riječ o jednom ishitrenom činu koji je više namijenjen domaćoj političkoj upotrebi nego što je stvarno odraz spremnosti naše zemlje da preda aplikaciju i da se na neki način smatra kandidatom za članstvo u Evropskoj uniji”, kaže dr. Rašidagić finitivno proglasiti završenim.

“Aplikacija za članstvo je besmislena bez Mehanizma koordinacije”, kazao je on.
Delegati Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine razmatrali su u utorak, 9. februara, Izvještaj za BiH za 2015. godinu koji je podnijela Evropska komisija. Pojedini drznici među njima usudili su se uputiti zamjerke što niko od predstavnika Delegacije Evropske unije ili Vijeća ministra nije bio na sjednici tokom razmatranja ovog izvještaja. Valjda da aplaudiraju neuspjehu koji je sažet u taj izvještaj.

Većinom glasova na kraju rasprave k znanju je primljen Izvještaj, a podržan je zaključak delegata Kluba Bošnjaka Sifeta Podžića (DF) da se ubuduće ovi izvještaji dostave radnim tijelima PSBiH, u dijelu koji se na njih odnosi, da bi se upoznali sa sadržajem i, po potrebi, blagovremeno reagirali na njega, prenosi Fena.

Delegati su odlučili da razmatranje Akcionog plana za provođenje Reformske agende na nivou Vijeća ministara odgode za sljedeću sjednicu, ali i da im se do tada dostavi informacija o do sada provedenim aktivnostima iz Reformske agende.


Kandidatski status – posebna priča

Iako je, kako su nam to sagovornici kazali, status kandidata EU velik korak naprijed, treba imati na umu da je to tek početak jednog novog poglavlja, za koje se veže mnogo rada i mnogo diplomatskih aktivnosti.

O Hrvatskoj, zemlji koja je prošla iskustvo statusa kandidata za članicu Evropske unije, pisao je Dejan Jović za beogradsko “Vreme”:

“Prvo, zemlje kandidatkinje moraju smanjivati broj neprijatelja i povećavati broj prijatelja među članicama Evropske unije. To se naročito odnosi na identificiranje ‘zemlje sponzora’ ili ‘zemalja sponzora’ unutar Evropske unije. Hrvatska vanjska politika imala je strategiju oslanjanja na četiri kruga prijatelja, i to na: a) Njemačku i njene klijente, b) srednjo-istočnoevropske zemlje, c) katoličke zemlje i d) male zemlje. Cilj je bio kreiranje takve mreže kontakata i podrške koja bi bila u stanju ‘izolirati Veliku Britaniju’. Hrvatska vanjska politika – uglavnom neopravdano, ali pitanje je li u politici nešto opravdano ili ne često je irelevantno – identificirala je Veliku Britaniju kao ‘najtvrđi orah’, te je za tu zemlju imala posebnu politiku. Ta se politika sastojala od posebnih kompromisa kad se radilo o britanskim prigovorima, ali i od istodobnog utjecaja – posredstvom Njemačke i Francuske – na cijeli Benelux, kako se neka druga zemlja, primjerice Holandija, ne bi pridružila Britaniji i time povećala broj kritičara Hrvatske. Nije svejedno protivi li se unutar Evropske unije nekoj zemlji kandidatkinji samo jedna ili više zemalja. Ako se već neko ‘mora’ protiviti, bolje je da je takav protivnik ‘izoliran’, odnosno ‘usamljen’. Hrvatska vanjska politika u tim je godinama bila politika ‘izoliranja Velike Britanije’.

Kad se radi o ‘sponzoru’, s tim treba biti oprezan. Sponzori su korisni, ali je bolje kad ih je više, a ne samo jedan. Hrvatska se oslanjala ne samo na Njemačku nego i na SAD, te je u 1990-im i 2000-im pokušala balansirati između ta dva svoja sponzora. Kad joj je nakon Dejtona prijetila opasnost sankcija, okrenula se Sjedinjenim Državama, a potom se 2003, prilikom američkog poziva u irački rat, priklonila Njemačkoj. Ali, svakoj zemlji kandidatkinji korisno je da unutar EU ima svoje zagovaratelje i podržavatelje.

Istodobno, treba rješavati konkretne sporove koji postoje s drugim zemljama, a naročito s članicama Evropske unije. Evropska unija ne insistira na tome da zemlje kandidatkinje riješe svoje probleme s drugim kandidatkinjama. To je pogrešno, jer samo odgađa a ne rješava probleme između dviju zemalja kandidatkinja. U međunarodnoj politici, međutim, rijetko je ko spreman baviti se ‘drugim korakom’, odnosno nekim tek ‘potencijalnim problemom’. O njemu će se govoriti onda kad postane aktuelan. No, s obzirom na to da svaka zemlja članica ima moć veta (veto power), svaka može zakočiti ili čak zapriječiti nekoj kandidatkinji put prema Evropskoj uniji. Grčka to dugo i po nju uspješno radi kad je riječ o Makedoniji. Nezgodna okolnost za makedonsku poziciju je to što sad Grčka više nije jedina zemlja koja koristi svoju ‘moć veta’ kako bi blokirala Makedoniju – tu su još i Kipar i Bugarska. Slovenija je, također, postavljala prepreke Hrvatskoj. Koliko god to na prvi pogled izgledalo nefer, korištenje moći veta je, s realpolitičke pozicije gledano, sasvim logično.”

Važno je pritom napomenuti da je Makedonija već 10 godina kandidatkinja za pristup Evropskoj uniji. Ali, kako Igor Crnadak, ministar vanjskih poslova BiH, kaže, svaka je zemlja posebna priča…

Na vrh