Zaštita autorskih prava: Kol’ko para, tol’ko muzike

Bespravno puštanje muzike i kršenje autorskih prava glavno je obilježje bh. muzičke scene posljednjih dvadeset godina. Stoga ne čudi činjenica da prvi pokušaji kreativaca da žive od svog rada putem naplaćivanja korištenja njihovih djela nailaze na otpor, ali i na nerazumijevanje kako pojedinaca tako i vlasti

25. Sep 2014. | 09:59 | Ajdin Perčo
28474

28474.jpg

Većina stanovnika u Bosni i Hercegovini ljubitelji su dobre muzike. Neki od njih su svjesni da kreiranje kvalitetne pjesme zahtijeva trud i novac. Ali znatno manji broj je voljan platiti za muziku koju sluša putem medija ili u ugostiteljskim objektima, koji je puštaju na zadovoljstvo svojih gledatelja ili mušterija. Ratne devedesete također nisu učinile veliku uslugu autorima kad je riječ o zaštiti autorskih prava i uživanju u plodovima svog rada, s obzirom na bezakonje koje je nastalo na ovom polju nakon 1995. godine.

Ova pojava je donekle iznenađujuća imamo li u vidu da je prošlo skoro sto trideset godina od kad je na teritoriji BiH prvi put usvojen Mađarski zakon o autorskom pravu, a 1895. godine na snagu je stupio i Austrijski zakon o autorskom pravu. Kraljevina Jugoslavija, a nakon toga i Titova Jugoslavija imale su slične zakone, kao i institucije koje se bave zaštitom prava te isplatom naknada kreativnim radnicima. U slučaju posljednje Jugoslavije, to je bio Savez kompozitora Jugoslavije, a ubiranje naknada za korištenje autorskih djela bilo je pod ingerencijom Zavoda za zaštitu autorskih muzičkih prava ZAMP.

Sedam godina nakon okončanja ratnih dejstava u Bosni i Hercegovini osniva se “Sine Qua Non d.o.o.” kao privatno preduzeće koje je trebalo štititi prava izvođača te ubirati naknade u njihovo ime. Jedno od osnivača je bilo i udruženje “Asocijacija kompozitora-muzičkih stvaralaca” (AMUS), koje nezadovoljno radom “Sine Qua Non” istupa iz te organizacije u novembru 2011. godine, a te godine bira i novo rukovodstvo na čijem je čelu poznati bh. pjevač i kompozitor Dino Merlin. U martu 2012. godine AMUS formira stručnu službu ZAMP, te sredinom 2012. godine od Instituta za intelektualno vlasništvo BiH dobija dozvolu za kolektivno ostvarivanje autorskog prava. Smjena na vrhu je tako bila kompletirana i AMUS od 21. 06. 2012. godine postaje jedina organizacija nadležna za poslove kolektivnog ostvarivanja prava autora muzičkih djela.


Obim kršenja autorskih prava

U razgovoru za Novo vrijeme, Mirza Hajrić, generalni direktor stručne službe AMUS-a, izjavio je da trenutno ne postoje validni službeni podaci o obimu kršenja autorskih i srodnih prava, s obzirom na to da se time nije bavila nijedna vladina institucija. Osnovni izvor autorskog prava i srodnih prava u BiH je Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (Službeni glasnik BiH br. 63/10) te Zakon o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava, kojima se uređuje samo jedan od načina ostvarivanja ovih prava, a to je kolektivno ostvarivanje prava koje se vrši putem kolektivnih organizacija. Za povredu tih prava predviđena je građansko-pravna, prekršajno-pravna, kazneno-pravna i ustavno-pravna zaštita, navodi Hajrić.

Osnovna zadaća AMUS-a je promocija muzičkih vrijednosti kako bi se smanjila zloupotreba autorskih muzičkih prava i podigla svijest stručne i opće javnost o važnosti zaštite autorskih prava kako bi BiH stala ured civliziranih zemalja. U ovoj organizaciji smatraju da je, s obzirom na to da u BiH dvadeset godina nije postojala nikakva ili gotovo nikakva podrška primjeni Zakona o zaštiti autorskih prava, pojedincima i kompanijama teško prihvatiti da se za korištenje muzike u poslovnim prostorima ili kao dio poslovnog ambijenta mora platiti naknada autoru. Ističu da je potrošeno više od dvadeset miliona konvertibilnih maraka na razne projekte u oblasti intelektualne svojine, ali izuzev zakona, za koje čestitke treba uputiti Institutu za intelektualno vlasništvo BiH, koji sadržajem jesu na nivou Evropske unije, država se nema čime pohvaliti. S tim u vezi, posebno ih zabrinjava nedostatak volje nadležnih institucija za provedbom zakona.


Posljedice po autore

Posljedice bespravnog korištenja autorskih djela su mnogobrojne. No, najvažnija je da mladi kao i poznati autori neće imati resurse i podršku prijeko potrebnu za daljnji razvoj karijere, kreativnog procesa i osiguravanja finansijskog statusa. AMUS navodi da je upoznavanje šire javnosti sa činjenicom da je emitiranje muzike u javnosti bez odobrenja autora ili AMUS-a krivično djelo, jedan od alata kojim se nastoji poboljšati primjena zakona te na taj način autorima osigurati ostvarivanje njihovih prava i novčanih naknada.


Aktivnosti u borbi protiv piraterije

Nivo piratstva u BiH, koji osim muzičke pogađa i druge kreativne industrije, jedan je od najvećih u Evropi. Pristup internetu i novim tehnološkim alatima omogućio je bespravno korištenje autorskih djela na nivou koji prijeti opstanku kreativne industrije, smatra Hajrić. Također, navodi i to da glavni problem borbe protiv piratstva u BiH ali i u svijetu nije u zakonima, već u njihovoj nedosljednoj primjeni te u činjenici da svijest građana, a ponegdje i državnih ustanova, o štetnosti piratstva nije u potpunosti razvijena. Procjene su da u BiH stopa piratizacije muzičkih djela putem interneta prelazi 90 posto, što uzrokuje ogromne finansijske gubitke autorima i muzičkoj industriji. AMUS je ljetos potpisao ugovor sa Googleplay ko Posljedice bespravnog korištenja autorskih djela su mnogobrojne, a najvažnija je da ni mladi, a ni poznati autori neće imati resurse i podršku prijeko potrebnu za daljnji razvoj karijere, kreativnog procesa, ali i osiguranja svog finansijskog statusaji će, posljedično, regulisati dio naplate korištenja muzičkih djela u BiH.

Zakon o kolektivnom ostvarivanju autorskih i srodnih prava propisao je da je AMUS-u, odnosno društvu koje se bavi kolektivnim ostvarivanjem autorskih prava, dozvoljeno kolektivno ostvarivanje prava isključivo za istu vrstu prava, u ovom slučaju muzičkih. Time suzbijanje piraterije spada u djelatnost muzičkih izdavača, a ne AMUS-a. Iz ovog udruženja navode da svakodnevno kontaktiraju policijske stanice kako bi se zabranilo korištenje autorskih muzičkih djela bez dozvole. S ciljem efikasnijeg rada, obavještavaju ih i o iskustvima s drugim policijskim stanicama kako bi se uspostavila što bolja saradnja i informiranost. Pokrenuta je i inicijativa da se izvrši obuka policijskih službenika, a u međuvremenu se snagama zakona dostavlja edukativni materijal i daju pojašnjenja u vezi sa Zakonom o kolektivnom ostvarivanju autorskih i srodnih prava. Iz AMUS-a također navode da, iako su osigurali tumačenje člana 18. Zakona o kolektivnom ostvarivanju autorskih i srodnih prava koji se odnosi na nadležnosti organa unutrašnjih poslova, to nije bilo dovoljno da policija krene u provedbu zakona kako to rade policijske snage širom EU-e ili u susjednoj Hrvatskoj.


Problem u zakonu

Zaštiti autorskih prava u BiH problem prave i odredbe člana 27. st. (2) Zakona o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava u kojem stoji: “Nadležni će organ unutrašnjih poslova, na zahtjev autora ili kolektivne organizacije zabraniti priredbu, odnosno korištenje zaštićenog djela ako organizator nije prethodno pribavio prava.” Hajrić smatra da ova odredba zakona ostavlja mogućnost nadležnima da negiraju nadležnost tvrdeći da nije sasvim jasna s obzirom na to da je pojam “organ unutrašnjih poslova” širok. U BiH ima mnogo organa unutrašnjih poslova, a Zakon o kolektivnom ostvarivanju autorskih i srodnih prava je zakon na nivou BiH.

Iako iz AMUS-a navode da su mnogo puta od policijskih stanica tražili da zabrane priredbu, ostvaren je samo djelimičan uspjeh. Problem leži u različitoj organizaciji policijskih stanica i nadležnostima, pa tako u jednoj stanici nadležan može biti opći sektor, a u drugoj odjel krim-policije. Neki tvrde da uopće nisu nadležni, te odgovornost prebacuju na inspekciju ili SIPA-u. Saradnja udruženja s poreskim upravama također nije na nivou, a kao glavna prepreka navode se interni propisi kojima su vezani.


Svijest građana

Ipak, ključni problem u kršenju autorskih prava je stav građana, ali i institucija, jer je dvadeset godina nezakonitog korištenja muzike promijenilo svijest ljudi. Hajrić navodi da ljudima često nije jasno zašto trebaju plaćati autorske naknade ako puštaju muziku s radija u svom ugostiteljskom objektu. Ostaje činjenica da su korisnici navikli muziku skidati s ilegalnih internetskih stranica i besplatno je koristiti. Krađa nečijeg autorskog djela, pravno gledano, jednaka je krađi automobila ili novčanika, ali se vlasti a ni građani tako ne odnose prema tome.


Problemi u naplati

I dok u Hrvatskoj sestrinska organizacija AMUS-a, Hrvatsko društvo skladatelja ZAMP, godišnje prikupi oko 120 miliona kuna na ime zaštite autorskih prava, u Bosni i Hercegovini je AMUS 2013. godine naplatio 1,8 miliona KM od ukupno 2,6 miliona KM fakturiranih prihoda. U svom godišnjem izvještaju Udruženje je istaklo da nenaplaćeni prihodi spadaju u kategoriju lahko naplativih potraživanja i da su uvjereni da će naplatiti pun iznos novca. Ipak, ovi podaci predstavljaju napredak u odnosu na prethodne godine. Primjera radi, kompanija “Sine Qua Non d.o.o.” 2011. godine je naplatila tek 1,6 miliona KM.

AMUS u godišnjem finansijskom izvještaju za 2013. godinu navodi da je svojim članovima, na ime tantijema, isplatio 605.742 KM za izvođenje muzičkihg djela u prvoj polovini 2013. godine. Isplata za drugu polovinu je u toku i bit će na nivou prve polovine godine. Za automatsko prepoznavanje i praćenje autorstava u djelima dostavljenim od elektronskih medija koriste softver “CoSIS” koji automatski obrađuje podatke, a čija je cijena 16.000 eura za četverogodišnji period, što uključuje kupovinu i održavanje. Ali za daljnji razvoj kreativne industrije u BiH kao i za efikasniji rad samog udruženja, osnovni preduvjet je povećanje prihoda, što je povezano sa sviješću građana i radom institucija. Kažnjavanje kompanija koje krše zakon i sputavaju autore u profesionalnom radu trebao bi danbude jedan od osnovnih zadataka nadležnih organa za provođenje zakona koji treba da je više od mrtvog slova na papiru. Kad je riječ o svijesti građana, promjene u tom domenu će svakako biti spor i dugotrajan proces, ali, za početak, stanovnici BiH se trebaju zapitati bi li bili spremni prihvatiti da godine njihovog rada, truda i ulaganja naplati neko drugi? Odgovor na ovo pitanje je ujedno i putokaz kako poštovati autore i njihova djela u kojima svi uživamo.

Na vrh