Zašto nam je danas 25. novembar toliko važan?

25. Nov 2016. | 11:29 | Armin Sijamić
bih

Danas je dan naše države, podsjetnik na njenu hiljadugodišnju historiju, na slavne trenutke koje je ova država imala, na neke ljude koji su bili veoma hrabri i koji su se na mjestu sudara različitih civilizacija ipak preživjeli i očuvali svoju domovinu.

Svakodnevno minimiziranja ovoga datuma u političke svrhe, ipak može biti korisno, ako ni zbog čega drugog onda zbog procjenjivanje žestine napada na ovaj datum. Ako pogledamo u historiju Bosne i Hercegovine onda ćemo uočiti jednu neospornu činjenicu: silovite napade trpi ono što je najvrijednije za našu državu. Sve bitne odrednice ovoga naroda nebrojno puta su bile napadane čak i kada se nije radilo o ratnim okolnostima. Nije to slučajno. Ni napadi na 25. novembar nisu slučajni, oni su jedna od pretpostavki negiranja historije jedne države i njenih patriota te naše zajedničke historije. Zbog toga, 25. novembar mora imati posebno mjesto u našoj svijesti, baš kao i 1. mart.

 

Historijska pouka

Nije ovo jedina važnost ovoga historijskog datuma. Jedna druga važna stvar utkana u ovaj datum se zaboravlja, ili čak od strane mnogih neprimjeti.

Za trenutak vratimo se u 1941. godinu. Svijet je u ratu, od Atlantika do Pacifika, od Sjevernog ledenog mora do Indijskog okeana. Milioni ljudi ginu za suludu ideju nacizma i fašizma, dok milioni drugi brane pravo čovječanstva na slobodu. Tadašnja Kraljevina Jugoslavija je također u ratu. Fašizam i nacizam došli su i u naše gradove.

Bosna i Hercegovina tih godina je daleko od glavnih evropskih tokova. Tačnije, čitava je tadašnja Jugoslavija u samom dnu Evrope u gotovo svim parametrima društvenog razvoja i jedna je od najsiromašnijih država Evrope. Međutim, u nečemu je ovaj dio svijeta bio puno ispred drugih. Narodi sa ovih podneblja su odlučili ustati protiv najveće evropske sile i domaćih izdajnika. Bosna i Hercegovina je bila po još nečemu važna. Bošnjačko stanovništvo, tačnije njegovi predstavnici, su 1941. godine tražili od fašističke NDH da prestane sa torturama nad njihovim komšijama Srbima, Jevrejima i Romima. U ostatku Evrope takav primjer ne može se pronaći.

Pojačano prisustvo komunista Josipa Broza Tita dovodi do širokog narodnog otpora prema okupatoru. Stanovnici Bosne i Hercegovine su se digli protiv tadašnjih evropskih sila. Čak i u malim bosanskim gradovima kakvi su Rudo, Jajce, Foča, Varcar Vakuf (Mrkonjić Grad), Drvar… Bosanci i Hercegovci promišljaju svijet, računaju na ishode bitaka na Pacifiku i Atalantiku, ukratko grade državu i društvo koje će biti bolje od onoga u kojem su živjeli.

I to je ta važna stvar koju često zaboravljamo, danas kada sa strahopoštovanjem gledamo na svjetske prijestolnice i na istoku i na zapadu, kada o nama odlučuju različiti ljudi kojima naša država ne znači ništa, nego je ona za njih objekt politike s kojim postupaju u skladu sa svojim interesima. Prije 73 godine naši ljudi su imali planove i imali su snove. Na kraju su pobjedili. Državu im niko nije dao, sami su je izborili i kasnije izgradili.

Godinu dana prije svoje smrti, a na današnji dan, Broz je u Bugojnu rekao: „U toku rata ovdje se vodila ne samo oslobodilačka borba protiv okupatora za novu Jugoslaviju, nego i borba za Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu republiku. I kod nekih rukovodećih kadrova tada nije bilo jasnog stava u tom pogledu. Ja se tu nisam dvoumio. Govorio sam da Bosna i Hercegovina ne može pripadati ni ovome ni onome – ona pripada narodima koji je odavno nastanjuju. To, uostalom, tim narodima niko nije poklonio – oni su se za to sami izborili u narodnooslobodilačkoj borbi u kojoj su masovno učestvovali.“

 

Borba za našu domovinu

Zbog svega toga današnji dan nije vrijeme u kome treba gubiti snagu na one koji osporavaju današnji dan, ili na one koji slave današnji dan, a Josipu Brozu Titu i njegovim komunistima ne odaju priznanje. Negiranje zasluga Tita i njegovih saboraca za opstanak Bosne i Hercegovine je onoliko tačno, koliko je tačno da Bosna i Hercegovina nikada nije bila država. Dakle, potpuno je netačna i pogrešna. Titovi sljedbenici, a dolazili su iz svih naroda sa ovoga prostora, hrabro su se borili protiv nacizma i fašizma i izgradili državu vrijednu poštovanja u svijetu i mi moramo to pamtiti kao važan dio naše historije. Ovo je dan kada moramo promišljati budućnost, jer ako je historija učiteljica života, onda je zaključak da će ova država postojati i dalje, a od nas zavisi kako će ona izgledati.

Principi dogovoreni 25. 11. 1943. dogovoreni u Mrkonjić Gradu mogu biti dobar temelj za daljnju izgradnju naše države, ali svakako to ne smije biti jedina ideja, jer je ideja iz Mrkonjić Grada ideološki obojena, a svijet se od tada mnogo promjenio. Uostalom, mi moramo pronaći vlastite ideje i politike koje će ovu zemlju gurati u pravom smjeru i politike koje će omogućiti svim građanima slobodu i ravnopravnost. Od ideje suverene i slobodne Bosne i Hercegovine ne smijemo odustati.

Danas naša država prolazi kroz različite krize, a njeni građani postaju sve pasivniji. Ako nas čemu može naučiti ovaj datum, onda je to da se borba za ideale isplati i da naša država treba puni doprinos svakoga od nas. I najmanja stvar koju uradimo, a pozitivna je, doprinos je ideji jedinstvene i slobodne Bosne i Hercegovine. Korak po korak, ako već nema krupnih skokova.

 

NV

Na vrh