Fontana>>

Zemljin satelit: Kad ne bi bilo Mjeseca…

Šta bi bilo da nema Mjeseca? Na koji bi način to utjecalo na klimu i na milione živih vrsta na planeti Zemlji? Šta bi se desilo da je Mjesec kojim slučajem manji ili veći od trenutnog? Je li on samo obična masa koja se sasvim slučajno našla u Zemljinoj orbiti?

27. Jan 2016. | 19:54 | Haris Gatalo
53045

Još mnogo pitanja se može postaviti na sličan način. Astronom Neil F. Comins s Univerziteta Maine (SAD) u svojoj knjizi opisuje scenarij s kojim bi se čovječanstvo susrelo kad ne bi bilo Mjeseca. Prema njegovom pisanju, jedan od nekoliko miliona razloga koji čine da je Zemlja jedino mjesto u kosmosu na kojem je moguć život jeste i relacija Zemlja – Mjesec.
I da se ništa ne dešava slučajno, potvrđuju riječi iz Objave koje glase: “Sunce i Mjesec utvrđenim putanjama plove” (Er-Rahman, 5), ukazujući tako na činjenicu da je Mjesec stvoren kao faktor ravnoteže. Ta ravnoteža je tako precizno određena da bi život na Zemlji (u kontekstu ovozemaljskih zakona) bio nemoguć kad ne bi bilo Mjeseca.


Njegov nastanak nije razjašnjen

Kao nebesko tijelo na kojem nema atmosfere, koje je prekriveno kraterima i koje se sastoji od prašine i stijena, Mjesec je jedini prirodni satelit planete Zemlje. Poluprečnik mu je četiri puta manji od poluprečnika Zemlje. Njegova zapremina je pedeset puta, a masa približno osamdeset puta manja od Zemljine mase. Mjesec je nebesko tijelo koje se nalazi na udaljenosti od 385.000 km od centra Zemlje, a svoju rotaciju oko Zemlje Mjesec završava za 29,5 dana. Iako njegov nastanak nije dokraja razjašnjen, prema trenutno važećoj teoriji, planeta koju astronomi nazivaju Theia i koja je deset puta lakša od planete Zemlje, u prošlosti se sudarila sa Zemljom, nakon čega se jedan dio mase ove planete otkinuo i otisnuo u svemir.

Preostala masa, koja se izdužila i u velikoj mjeri izgubila prvobitni oblik, nakon što se zarotirala oko planete Zemlje, ponovo se sudarila s njom. Tokom ovog drugog sudara jezgro Theiae, koje je od željeza, stopilo se s jezgrom Zemlje, dok su se lakši dijelovi ove planete, odnosno stijene iz vanjskog ogrtača, rasule po svemiru. Vremenom su se ovi dijelovi spojili i tako je nastao Mjesec. Iako se Mjesec u početku nalazio u orbiti udaljenoj 22.000 km od Zemlje, vremenom se ova orbita udaljila od Zemlje i konačno dospjela u današnju poziciju te je poluprečnik ove orbite 385.000 km.


Pojava “plime i oseke”

Najveći utjecaj Mjeseca na Zemlju očituje se u pojavi poznatoj kao “plima i oseka”. Princip “univerzalne gravitacije” nam govori da se bilo koja dva tijela u kosmosu međusobno privlače. Prema tom principu, odnosno zakonu, sila koja djeluje na tijela proporcionalna je proizvodu masa, a obrnuto proporcionalna njihovom međusobnom rastojanju na kvadrat. S obzirom na to da je adheziona sila (pojava međusobnog privlačenja površina dvaju tijela načinjenih od različitih tvari, ili tijela i tekućine) između kopna i vode relativno slaba, gravitaciona sila između Zemlje i Mjeseca dovodi do porasta ili smanjenja nivoa mora i okeana na Zemlji. Kao rezultat imamo pojavu poznatu kao “plima i oseka”, pri čemu se pojmom “plima” opisuje podizanje nivoa vode, a pojmom “oseka” spuštanje nivoa vodenih površina. Trećina morskih mijena (plima i oseka) događa se pod utjecajem Sunca, a ostale dvije trećine događaju se pod direktnim utjecajem gravitacione sile Mjeseca.

Pod utjecajem morskih mijena, Mjesec se svake godine udaljava oko 4 cm od planete Zemlje. Da bi se očuvao ugaoni momentum u sistemu Zemlja – Mjesec, ustvrđeno je da se vrijeme Zemljine rotacije oko svoje ose na nivou jedne godine produžava oko 0,02 milisekunde po godini. Vrijeme potrebno za punu rotaciju Zemlje oko vlastite ose iznosi 24 sata. U vrijeme nastanka Mjeseca, prema naučnim istraživanjima, za taj je proces bilo potrebno osam sati. Od nastanka Mjeseca pa do danas, dan se produžio za dodatnih 16 sati.


Čuva nagib Zemljine rotacije

Da nema Mjeseca, Zemlja bi se rotirala brže oko svoje ose, a razmjena toplote između zraka, kopna i mora bila bi mnogo brža, dok bi na površini Zemlje puhale oluje u smjeru istok-zapad, čija bi brzina dosezala 160 km/h. To bi za posljedicu imalo ambijent nepovoljan za život, prvenstveno čovjekov, a onda i mnogih drugih organizama kompleksne građe. Osnovne ljudske funkcije poput govora i sluha, u takvim uvjetima ne bi bile moguće. S obzirom na to da bi dan trajao osam sati, zbog razlike između biološkog sata i trajanja jednog dana, život bi postao kompliciran, a vremenom bi se pojavile različite biološke neuravnotež Da nema Mjeseca, i Zemljino jezgro bi se se rotiralo brže. Kao rezultat brže rotacije tečne materije u jezgru planete Zemlje, magnetno polje koje okružuje Zemlju bilo bi mnogo jače. A kao rezultat takvog stanja, Zemljina bi atmosfera imala drukčiju strukturu, a živa bića poput nekih vrsta bakterija ili pak životinja kakve su morske kornjače, lososi, jegulje, golubovi, ptice selice, koje uz pomoć magnetnog polja određuju smjer kretanja, bile bi izložene krajnje negativnim posljedicama enosti. Usto, bez Mjeseca bi nivo podizanja mora bio mnogo manji nego danas, što bi za živa bića koja žive u vodi značilo vrlo nepovoljan životni ambijent.

Mjesec ima određenu ulogu i u očuvanju nagiba Zemljine rotacije, koji iznosi 23,5 stepeni. Ovakva pozicija omogućava nastanak godišnjih doba, određuje količinu Sunčeve svjetlosti koju primaju polovi i Ekvator, čime se formira ambijent pogodan za uvjete života na zemlji. Još jedan od mnogobrojnih utjecaja Mjeseca na Zemlju jeste refleksija Sunčeve svjetlosti u pravcu Zemlje, zbog čega je temperatura na Zemlji veća za 0,2 ºC. Također, Mjesec služi i kao štit pomoću kojeg se Zemlja brani od određenog broja meteora koji putuju svemirom i koji bi, u slučaju da nema Mjeseca, pogodili planetu Zemlju.

Većina kosmičkih zraka koje pogađaju našu planetu i koje imaju negativne posljedice, bivaju zaustavljene zahvaljujući elektromagnetnom polju oko Zemlje. Manji dio tih zraka ipak stiže do Zemlje, te se pod njihovim utjecajem događaju određeni hemijski procesi u Zemljinoj atmosferi. Da nema Mjeseca, i Zemljino jezgro bi se se rotiralo brže. Kao rezultat brže rotacije tečne materije u jezgru planete Zemlje, magnetno polje koje okružuje Zemlju bilo bi mnogo jače. A kao rezultat takvog stanja, Zemljina bi atmosfera imala drukčiju strukturu, a živa bića poput nekih vrsta bakterija ili pak životinja kakve su morske kornjače, lososi, jegulje, golubovi, ptice selice, koje uz pomoć magnetnog polja određuju smjer kretanja, bile bi izložene krajnje negativnim posljedicama stanja u kojem magnetno polje planete Zemlje mijenja svoja svojstva. Mnogi ekosistemi koje danas poznajemo nestali bi ili bi funkcionirali na drukčijim osnovama.

Kako je poznato, Mjesec je, uz Sunce, tokom historije korišten u određivanju kalendara. Ukazujući upravo na ova svojstva Sunca i Mjeseca, Kur’an kaže: “…I da biste broj godina znali i da biste vrijeme računali…” (El-Isra, 12)
U odnosu na veličinu planete oko koje se rotira, Mjesec je najveći satelit. Njegova masa iznosi 1,23 posto mase planete Zemlje. Upravo ta veličina presudna je u održavanju precizne ravnoteže koja je neophodna za nesmetano funkcioniranje planete Zemlje i za održavanje života na Zemlji. U tom smislu, kad detaljnije istražimo utjecaj Mjeseca na našu planetu, tad jasno vidimo da je Mjesec mudro stvoren s ciljem da život na planeti Zemlji bude moguć.


Poređenje s planetama Jupiter i Saturn
Jupiter's moon Io and its shadow are hurling across the face of the biggest planet in our Solar System. Io itself is a very interesting moon, well known for its many active volcanoes. The smallest details visible on Io and Jupiter are about 150 km across.

Kad ne bi bilo morskih mijena, to jest kad ne bi bilo Mjeseca, dužina dana bi i danas iznosila oko 8 sati, što znači da bi se Zemlja rotirala triput brže oko svoje ose. Kao rezultat toga, i vjetrovi koji pušu na površini Zemlje bili bi mnogo jači od vjetrova kojima danas svjedočimo. Ilustracije radi, spomenimo planete Jupiter i Saturn, na kojima dan traje oko 10 sati i gdje pušu vjetrovi brzine 500 km/h u pravcu istok-zapad. Veliki oblaci prašine, koji pod utjecajem rotacione brzine nastaju u atmosferi ovih planeta, vidljivi su uz pomoć teleskopa i s površine Zemlje.

Na fotografiji Jupitera, snimljenoj uz pomoć teleskopa Hubble, vidljiva je crna tačka koja predstavlja sjenu njegovog satelita po imenu Io. I dok Jupiter u roku od 10 sati završi rotaciju oko vlastite ose, on za sobom vuče i svoju atmosferu. U pravcu tog pokreta, dakle u pravcu istok-zapad, pružaju se i jaki vjetrovi na površini ove planete. Tamni i bijeli navoji na slici ukazuju na smjer vjetrova koji pušu na Jupiteru.

Na vrh