Znate li da je Izrael 1967. godine napao američku armiju?

Pomalo nevjerovatno zvuči da je Izrael napao svog ključnog zaštitnika, a još čudnije (ili možda baš razumljivo) Sjedinjene Američke Države im nisu uzvratile. Tog dana moćna američka mornarica je mogla samo konstatirati gubitke, a događaj je potisnut u zaborav zbog viših ciljeva

28. Jul 2016. | 21:10 | Armin Sijamić
liberty1

I dok je bjesnio Šestodnevni rat u kome je Izrael ratovao (i na kraju pobjedio) sa Egiptom, Sirijom i Jordanom, osmog juna 1967. godine desio se nesvakidašnji incident. Izraelska armija napala je američki špijunski brod USS Liberty u međunarodnim vodama Sredozemnog mora. Iako je brod, tada najmoderniji te vrste na svijetu koji je direktno prikupljene podatke slao u centralnu NSA, nosio samo osnovno lahko naoružanje, desetine antena i predajnika na sebi, različitu drugu opremu koja se ne može upotrijebiti u borbama te naravno visoko istaknutu američku zastavu, izraelsku stranu to nije odvratilo od pomenutog napada, iako ničim nisu bili izazvani. Nakon prvog napada, posada broda je istaknula još veću američku zastavu, ali ni to nije pomoglo. Kasnije objašnjenje izraelske strane svelo se na to da nisu vidjeli niti jednu od zastava.

Uočivši brod, izraelska avijacija i mornarica počeli su bombardiranje broda različitim projektilima (raketama, topovima, mitraljezima), a između ostalog i napalm bombama kako bi zapalili i brod i posadu. Nekoliko torpeda je ispaljeno sa patrolnih čamaca, mitraljezima se pucalo na osoblje broda, a nisu ni pošteđeni oni koji su pokušali napustiti brod te u manjim čamcima za spašavanje otploviti dalje od mjesta događaja. Izraelska strana imala je namjeru potopiti brod zajedno sa cijelokupnim osobljem na brodu. Uzalud je sa USS Libertya bila i drugi put u zrak dignuta američka zastava, ovaj put veća od prethodne. Izraelci nisu posustajali.

Konačan bilans je bio 34 ubijena američka mornara, 174 ranjen i teško oštećen brod opremljen najmodernijom opremom za prisluškivanje različitih sredstava veze. Izraelska strana u napadu koristila je dva aviona Mirage, dva aviona Mystères i tri motorna broda opremljena torpedima. Dakle, upotreba ovolike količine različite vojne tehnike govori kako je Izrael zaista želio potopiti napadnuti brod.

Smrtonosni napad

Dok je Izrael vodio pomenuti rat sa susjedima, Sjedinjene Američke Države u nekom smislu su bile neutralne, iako je jasno bilo da bi prije stale na izraelsku stranu. Tačnije, SAD su u svemu pomogle Izrael osim njihovog direktnog učešća u ratu. USS Liberty je bio poslan upravo sa namjerom da prikuplja informacije sa poluotoka Sinaj, a izraelski izvori navode da je tadašnji izraelski vojni vrh naredio vojnicima da po svaku cijenu zaštite izraelske obale i da potope svaki brod koji bi mogao ugroziti Izrael. Komanda se odnosila i na plovila koja nisu mogla biti identificirana. Prethodno je Izrael upozorio američke saveznike da se drže dalje od izraelske obale, a Amerikanci su mislili da je dovoljno ostati u međunarodnim vodama.

Tog dana, (četvrtog dana pomenutog rata između Izraela sa jedne strane i Egipta, Jordana i Sirije sa druge strane), istraga je pokazala kasnije, dan je bio sunčan a vidljivost je bila odlična, američki brod je plovio u međunarodnim vodama. Preživjeli su svjedočili  da su izraelski avioni više puta preletjeli iznad broda posmatrajući ga. Nakon toga, bez najave, ili upozorenja, napali su brod svom silinom. To je bio najveći napad na američku mornaricu još od kraja Drugog svjetskog rata. Vjerovatno to je i jedini napad na koji američka vojska nije snažno uzvratila i kaznila napadače.

Amerikanci su pokušali pozvati pomoć, međutim njihove linije su bile zakrčene, odnosno izraelska strana je onemogućavala brod da komunicira sa ostatkom Šeste flote kojoj su pripadali. Da bi blokirali neku frekvenciju, smatraju stručnjaci, morate znati o kome je riječ i ko koristi frekvenciju koju ste blokirali, ili koju ometate na bilo koji način. To je ono što najviše zbunjuje istraživače i danas. Dakle, izraelska strana je znala frekvencije broda, odnosno da se se radi o američkom brodu, a brutalno su ga napali. Izraelsko objašnjenje o tome da nisu znali koji je brod predmet napada zbog toga ostaje neuvjerljiv.

U prvom napadu aviona ubijeno je osam mornara i 75 ih je bilo ranjeno. Nakon toga, brod su pogađala izraelska torpeda. Izraelski vojnici su svjedočili kasnije da je njima putem veze javljena lokacija neidentifikovanog broda kojeg treba napasti, što su oni i učinili. Brod je bio teško oštećen, abroj mrtvih i povrijeđenih je naglo rastao. Pukom slučajnošću poruku odaslatu sa USS Libertya dobili su u Šestoj floti koja je bila udaljena nekih 500 milja od napadnutog broda. Brzo su reagovali u Šestoj floti, naređeno je avionima da krenu prema napadnutom brodu i zaštite ga. Bombarderi koji su poletjeli sa palube nosača nosili su nuklearno oružje kojim su trebali u znak odmazde napasti Egipat za kojeg su mislili da je napao USS Liberty. Američkoj ambasadi u Kairu je bilo javljeno da će meta napada biti Kairo. Ubrzo iz Pentagona stiže poruka kojom se naređuje da se bombarderi sa nuklearnim bombama vrate na nosač aviona.

Iz Šeste flote od Pentagona, odnosno direktno od američkog državnog sekretara za odbranu Roberta McNamare koji je bio sa druge strane „žice“, traženo je odobrenje da se prema USS Libertyu upute avioni sa konvencionalnim oružjem i pruže mu pomoć. McNamara zabranio je poletanje bilo kojeg aviona. U kasnijim izjavama McNamara je negirao ovakav rasplet situacije. U međuvremenu Izrael je i dalje sa torpedima i teškim mitraljezima napadao sada već teško oštećeni brod sa desetinama mrtvih i ranjenih.

Saznavši šta se dešava na moru, iz ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Tel Avivu izašli su u medije sa objašnjenjem da je to sve nesretan slučaj. Navodno, vijest ambasadi u Tel Avivu data je upravo od strane izraelskih vlasti koje su konačno shvatile da se radi o američkom brodu, a nakon što su čuli da je američkim avionima na nosaču aviona naređeno da polete i zaštite USS Liberty. Ubrzo nakon toga, američki predsjednik Lyndon Johnson ponavlja isto, a prethodno je sumnjao da iza napada stoji SSSR, pa je to lično provjerio „vrućom linijom“ između Moskve i Washingtona.

Iz Šeste flote poslana je nova pomoć, ovaj put u vidu brodova koji su doplovili do teško oštećenog broda narednog jutra. Spašenim vojnicima je naređeno da o incidentu ne govore, posebno ne u medijima. USS Liberty odvezen je na Maltu, gdje je popravljen i kasnije vraćen u Sjedinjene Američke Države.

Izraelska strana je tvrdila da je sve bio nesretan slučaj, a da je do zabune došlo zbog grešaka na mapi i greške u procjeni kretanja broda, što ih je navelo na ideju da se ne radi o američkom brodu za kojeg su znali da će se nalaziti u blizini ratne zone. Zatim, tvrdili su Izraelci, greška se dogodila i zbog sličnosti američkog broda sa jednim egipatskim, koji je, uzgred rečeno, bio gotovo dva puta manji od USS Libertya. Lyndon Johnson je uradio sve da se takvo objašnjenje prihvati kako on sam ne bi došao na udar jevrejskog lobija u SAD.

Preživjeli mornari su kasnije nagrađeni od strane mornarice, ali je od njih traženo da nikome ne govore zbog čega su zaslužili takva odličja. Zanimmljivo je i da odličja mornarima nije uručio američki predsjednik, kako je to ustvari tradicija, već jedan od službenika u ministarstvu odbrane u jednoj manjoj pomorskoj bazi na američkoj istočnoj obali. Američki The New York Times vijest o napadu na američki brod prenijeo je na svojoj 29. stranici. Niko u SAD se nije želio zamjeriti sa Izraelom, pa je čak bilo ideja u američkom političkom vrhu da se USS Liberty potopi kako novinari ne bi snimili posljedice napada. NSA je takav prijedlog odbacila.

Razlozi napada

Još uvijek nije jasno šta se tačno i kako dogodilo. Mnogi su mišljenja da Izraelci nisu htjeli da ih sa USS Libertya prisuškuje i nadgleda u trenucima dok veoma efikasno uništavaju vojne efektive Egipta, Sirije i Jordana. Međutim, teško da je ovo jedini razlog. Mora se imati u vidu stepen savezništva Izraela i SAD te činjenica da je u to doba većina izraelskog naprednog naoružanja bila američka. Dakle, u vojnom smislu izraelsko djelovanje teško da bi moglo biti enigma Amerikancima. Isto tako, pred sami rat, izraelsko rukovodstvo je konsultovalo Washington o mogućem ratu sa susjedima, a iz Washingtona im je poručeno da ne napadaju prvi. Zbog svega toga, vjerovatno ni Izraelcima nije bilo jasno šta je misija broda USS Liberty pred obalama Egipta i Izraela.

Neki su mišljenja da je napad bio isceniran kako bi se SAD uvuklo u rat sa Egiptom, nakon što se napad na američki brod pripiše Egipćanima i njihovim saveznicima u Moskvi. Međutim, za ovu tezu nema dovoljno dokaza, barem široj javnosti. To je bilo i mišljenje Williama McGonaglea koji je komandovao USS Libertyem. Navodno, cijela operacija bila je zavedena pod kodnim imenom „Cijanid“, a osmišljena je u vrhu američkih i izraelskih službi s ciljem da se ukloni egipatski predsjednik Gamal Abdel Naser, nakon što Amerikanci izvrše invaziju na Egipat. Međutim, niti za ovu teoriju nema materijalnih dokaza. Za tvrdnju da su Izraelci napali brod, jer je isti ometao njihove komunikacije, također nema čvrstih  materijalnih dokaza. Za tvrdnju da su Izraelci izveli napad na brod SAD kako bi „zabavili“ Washington samim sobom, dok se Izrael proširuje na račun susjeda, također nema materijalnih dokaza, iako je Izrael okupirao Golansku visoravan u pomenutom ratu.

Istrage bez jasnih odgovora

U Sjedinjenim Američkim Državama i Izraelu provedene su istrage koje je naredila mornarica tih dvaju država, a zaključak je bio u suštini isti: Izrael je nemamjerno napravio grešku. Izrael nije zbog toga nikoga od svojih vojnika procesuirao pred sudovima. Odlučeno je da se sve zataška u cilju očuvanja dobrih odnosa dvije savezničke i prijateljske države. Izrael se izvinio porodicama žrtava i platio milionsku odštetu SAD i porodicama nastradalih. Do današnjeg dana ostaje mnogo nerazjašnjenih okolnosti oko ovoga brutalnog napada koji je rezultirao smrću za 34 mornara. Odgovorni za incident nikada nisu odgovarali pred sudovima bilo koje države. Preživjeli američki mornari godinama nakon incidenta (bez)uspješno su tražili istinu.Preživjeli mornari unaprijed su oprostili izvršiocima (ne)djela, ali pod uslovom da se procesuiraju oni koji su naredili napad na njihov brod.

Naredne godine navršava se pedeset godina od ovoga tragičnog događaja, pa se mnogi nadaju da će još neki dokumenti postati dostupni istraživačima nakon što se sa različitih dokumenata ukloni oznaka tajnosti. Do tada, svako malo pojavljivaće se „uvjerljivi dokazi“ da je određena teorija razvoja događaja tačna, iako već postoji opširna literatura i video materijali koji razvijaju različite verzije razloga pomenutih događaja.

Izrael i Sjedinjene Američke Države i danas su najbolji saveznici. Preciznije rečeno, nakon napada na USS Liberty veze dvije države su postale još snažnije.

Na vrh