Geopolitički manevri: Zašto Kina treba Iran?

Protekle smo sedmice, prvi put u historiji, svjedočili posjeti dva broda Kineske ratne mornarice Iranu. Kako Azija postaje središte američke vanjske politike, a najveći ekonomski rast na svijetu doživljavaju države Azije, diplomatske aktivnosti na ovom kontinentu se zahuktavaju. Čak i procesi koji su bili skriveni od očiju javnosti, kakav je saradnja Kine i Irana u vojnim pitanjima, postaju javni

6. Nov 2014. | 10:00 | Armin Sijamić
30683

30683.jpg

Protekle sedmice Iran je posjetio kineski ministar odbrane Chang Wanquan i tamo se sastao s vrhom mornaričkih snaga. Prilikom svoje posjete Iranu istakao je da Kina želi razvijati snažne veze s iranskom vojskom, te je potvrdio da su vojske Kine i Irana “posljednih godina imale dobru saradnju i obuku personala”, prenio je Reuters. Analitičari smatraju da je približavanje dvije ratne mornarice želja Pekinga da se naruši američka hegemonija na svjetskim morima i okeanima, a Teheran želi ojačati svoj utjecaj u Perzijskom zaljevu. I jedni i drugi žele ojačati pozicije u regionu te sve to pratiti stalnim povećanjem obima međusobne trgovine. Više od polovine sirove iranske nafte kupuje Kina, a naftu dobavlja dugim plovidbama svjetskim morima i okeanima.


Sukob civilizacija?

“U posthladnoratovskom svijetu, najvažnije razlike među ljudima nisu ideološke, političke ili ekonomske, nego kulturne”, napisao je Samuel Huntington u svojoj čuvenoj knjizi “Sukob civilizacija i preoblikovanje svjetskog poretka”. Međutim, njegove tvrdnje kad su u pitanju ove dvije države naprosto ne važe, jer se više puta pokazalo da civilizacijska razlika nije nepremostiv problem u saradnji među državama – mada pojedini autori, slijedeći ovaj diskurs, često ističu da je međucivilizacijska saradnja kratkog daha, da interes jedne države prije svega proizlazi iz pripadnosti neke države određenoj kulturi, odnosno jednoj civilizaciji.

Danas možemo tvrditi da Kina ima interese spram Irana koji je dovoljno jak da se odupre svim izazovima u širem pojasu Perzijskog zaljeva. Dakle, pripadnost različitim civilizacijama neće spriječiti ove države da usko sarađuju, iako se one na prvi pogled nekima čine prilično međusobno udaljenim. Zašto je Kini potreban Iran?

Ogromna ekonomija Kine najvećim dijelom zavisi od nafte i plina, uvezenih iz drugih dijelova svijeta. Iran je jedan od najvažnijih kineskih dobavljača energenata, a, istovremeno, on je veliko tržište za izvoz kineske tehnologije jer mu Kina prodaje oružje, raketne komponente i tenologiju za nukelarno oružje, isticali su analitičari posljednjih godina. Takav vid saradnje indikativno je strateški za obje države. Kini nesumnjivo treba stabilno snabdijevanje energijom, a Iran je pouzdan partner, jer na zahtjev neke druge države neće prekinuti snabdijevanje Kine energentima. Zauzvrat Kinezi podržavaju Iran u strateškom smislu te, s ciljem jačanja Irana, prodaju mu raketne komponente i nuklearnu tehnologiju. Za takvu prodaju dvije države moraju biti veoma bliske, jer se radi o sofisticiranim proizvodima koji se mogu primjenjivati višestruko i kojima se, između ostalog, mjeri snaga jedne države u modernom svijetu.

Iran je regionalna sila na Srednjem istoku te takva veoma poželjan partner za Kinu, kako zbog pariranja Sjedinjenim Amerčkim Državama, tako i zbog kineskih nastojanja u izgradnji multipolarnog svijeta. Iranski režim, pak, blagonaklono gleda na kinesko prisustvo u međunarodnoj politici na najvišem nivou. To prisustvo je garant državama kakva je Iran da ipak neće doživjeti potpunu izolaciju i da se mogu nadati napretku cijele države. Spomenimo i da je najveći vanjskotrgovinski partner Irana upravo Kina. Kini je značajan svaki glas podrške u svijetu jer je na stalnom udaru, opravdanom i neopravdanom, međunarodnih tijela zapadnjačkih država, nevladinih organizacija iz cijelog svijeta zbog kršenja različitih prava, međunarodnih kodeksa i normi na štetu svojih stanovnika.

Iran i režimi koji imaju sličnu politiku to nikad ne rade. Naprotiv, oni daju podršku režimima koji nisu neprijateljski nastrojeni protiv njih. A kad ta podrška dođe od moćne države kakva je Iran, onda je težina veća. Usto, treba napomenuti da je takav stav Irana iskren, jer njihova aktuelna pozicija na međunarodnoj političkoj sceni ne dozvoljava im drukčiji stav. Kina je toga svjesna, jer zna da Iran, izuzev Rusije i Kine, nema drugih moćnih država koja ga podržavaju u pitanjima od ključne važnosti za sam Iran.


Ekonomija prije svega

Kineska strategija ekonomskog razvoja i trgovanja s cijelim svijetom Iranu pridaje veliku važnost. Više od sedamdeset miliona ljudi živi u Iranu, a u slučaju sukoba (ekonomskog kolapsa, društvenih nemira, prevrata ili rata uopće), osim vjerovatnog prekida snabdijevanja naftom iz Perzijskog zaljeva, Kina bi izgubila i veliko tržište na kojem je danas veoma prisutna. Azija, kao kontinent, puna je država rivala, no, i Kina ima svoje i to one s kojima je ratovala u bližoj historiji, kakve su Indija i Japan.

Imajući i to u vidu, Iran je kapital koji se mora sačuvati za budućnost, te će Kina pomoći I Iran je regionalna sila na Srednjem istoku te takav veoma poželjan partner za Kinu, kako zbog pariranja Sjedinjenim Amerčkim Državama, tako i zbog kineskih nastojanja u izgradnji multipolarnog svijeta ranu da zadrži stabilnost i krene putem dodatnog ekonomskog razvoja. U najgorem slučaju po Iran, Kina ne želi novog rivala ili neprijatelja, jer ih ima dovoljno u svojoj neposrednoj blizini. Međutim, Iran je uvjeren da je Kina prijateljska država i za njih strateški veoma značajna. Sankcije koje su uvedene Iranu, a koje je Kina podržala, nisu utjecale na obim trgovine ove dvije države. Evropske države su se dodatnim sankcijama distancirale od Irana i trgovine s ovom državom na mnogim poljima.

Bit će zanimljivo vidjeti hoće li Kina i Rusija dugoročno popuniti taj prostor koji je nastao povlačenjem Evropljana iz trgovine s Iranom. Prodajući Iranu sve što Sjedinjene Države i njeni saveznici neće, Kinezi određuju iransku sudbinu, jer će uskoro moći diktirati intenzitet odnosa zvaničnog Pekinga i Teherana. Tako će Iran, ako sankcije ne budu ukinute, postati vezan za Kinu i Rusiju na način na koji je Meksiko vezan za Sjedinjene Države s kojima ima suficit u međusobnoj trgovini. Ali to je ujedno i najveće tržište za meksičke privrednike, što cijelu državu stavlja u potčinjen odnos prema Sjedinjenim Državama, jer bi prekid te trgovine značio kolaps meksičke privrede, a privreda Sjedinjenih Država ne bi se našla u većim problemima zbog toga što bi nastalu prazninu popunila neka druga država. Sve upućuje na to da će Iran imati sličnu sudbinu kao Meksiko, odnosno da će postati zavisan od samo jednog, u iranskom slučaju možda dva tržišta – kineskog i ruskog.

Perzijski zaljev važan je za Kinu jednako kao i za druge svjetske sile, te u tom dijelu svijeta ona mora imati partnera, odnosno saveznika. Iran, osim što je saveznik, on je i antiamerički raspoložen, a za komunističku državu kakva je Kina to je idealna kombinacija. Pariranje SAD-u je dobra preporuka svim državama ako žele užu saradnju s Kinom, premda Kina svoju politiku zasniva prije svega na traženju novih i zadržavanju starih tržišta pa je svaka država svijeta za nju značajna. Iran smatra da dolazi vrijeme multipolarnosti i da je hegemonija SAD-a na svom kraju te da su zbog toga sve regionalne sile, svi geopolitički divovi za Iran poželjni partneri.


Pozicioniranje u budućnosti

“Svijet je u fazi tranzicije, mi smo svjedoci promjene epoha. Na djelu je redistribucija globalne ravnoteže snaga i porast novog policentričnog sistema svjetskog poretka”, izjavio je protekle sedmice ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. To je strateška računica Teherana i Pekinga, te su svi njihovi planovi sudbinski vezani za razvoj događaja u svijetu, i to na način na koji svijet u budućnosti vidi Lavrov. Drukčiji razvoj situacije za Iran značit će i borbu za goli opstanak, jer će dugoročno suprostavljanje državama okupljenim oko SAD-a dovesti Iran u bezizlaznu situaciju, mada je do sada Iran uspješno odolijevao različitim pritiscima i to često bez pomoći Moskve i Pekinga. Zbog toga, vođeni realpolitičkim razlozima, Kina i svaka druga moćna država dobro su došle u iranske planove. Osim toga, Kina je stara imperijalna sila koja se SAD-u neće predati bez borbe i zbog toga će koristiti svaku priliku da dodatno ojača. Jak Iran je kineski interes i po cijenu da Iran toliko ojača da ugrozi sve okolne države koje na Iran ne gledaju blagonaklono.


Kina otvoreno ulazi u konfrontaciju s rivalima

U kratkom periodu kineska diplomatija je svijetu poručila da će otvorenije ući u konfrontaciju sa svim svojim rivalima, a da će svojim prijateljima pružiti ruku kad to zatraže. Nakon što su EU i SAD uvele sankcije Rusiji, Kina je s Rusijom potpisala unosne sporazume u oblasti energetike kako ne bi dozvolili da ruska ekonomija atrofira zbog svoje hronične ovisnosti o novcu dobijenim uglavnom na tlu Evrope od prodaje nafte i plina.

Rusiju je prošlog mjeseca posjetio kineski premijer Li Keqiang i tokom razgovora s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom istakao želju Kine da postane najveći investitor u Rusiji “jer su te dvije ekonomije komplementarne”. Zatim su Kinezi izveli zajedničke vojne vježbe s iranskom vojskom u Perzijskom zaljevu. Pojačana je aktivnost i u odnosima sa susjedima, ali i s prijateljima u Latinskoj Americi te osnažene pozicije u pojedinim dijelovima Afrike u kojima Kina ima značajan utjecaj, prije svega iz ekonomskih razloga. Izgleda da je to kineski odgovor na poteze Washingtona koji je u kratkom vremenu povukao nekoliko odličnih poteza za SAD, od saradnje s Vijetnamom do posjete Narendra Modija, indijskog premijera, Baracku Obami iz čije je administracije poručeno da se s Indijom radi na “definiranom partnerstvu za 21. stoljeće”.

Na vrh