Kolumne>>

Predsjednički izbori u Sloveniji 2017: Pahor – test za slovensku političku desnicu

9. Nov 2017. | 09:20 | IFIMES
pahor(6)

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES je pripremio predizbornu analizu pred drugi krug predsjedničkih izbora u Republici Sloveniji, koji će se održati 12. novembra 2017.godine. Iz opširne analize “Predsjednički izbori u Sloveniji 2017: Pahor – test za slovensku političku desnicu” objavljujemo najvažnije i najzanimljivije dijelove.

 

Predsjednički izbori u Sloveniji 2017: Pahor – test za slovensku političku desnicu

U drugom krugu izbora za predsjednika Republike Slovenije, koji će se održati u nedjelju, 12. novembra 2017.godine, Slovenija će izabrati svog petog demokratski izabranog predsjednika od proglašenja nezavisnosti 1991. godine. U drugi krug uvrstili su se Borut Pahor (Dejan Židan i grupa birača) i Marjan Šarec (Lista Marjana Šareca). U prvom krugu Pahor je osvojio 47,21% glasova, Šarec 24,76%. Izlaznost na izbore bila je prilično niska i iznosila je svega 44,23%, birača sa pravom glasa bilo je 1.713.762.

 

Pojava političkih start-upova

Politička nestabilnost, koju je prouzrokovala Pahorova vlada u periodu 0d 2008- 2011.godine dovela je do prijevremenih izbora u jesen 2011.godine na kojima je pobijedila Pozitivna Slovenija (PS) ljubljanskog gradonačelnika Zorana Jankovića. Usprkos pobjedi na izborima Janković nije uspio sastaviti Vlade. Tada se na političkoj pozornici pojavila još jedna politička stranka Državljanska lista (DL) Gregora Viranta. Godine 2014. došlo je do pojave Stranke Mire Cerara, koja se kasnije preimenovala u Stranku modernog centra (SMC).

Radi se o strankama, koje predstavljaju političke start-upe. To su novoformirane stranke sa inovativnom idejom i po pravilu sa kratkoročno razrađenom strategijom u neizvjesnim okolnostima, što donosi visok izborni rezultat. Dakle, nude moćan potencijal, svjetlu budućnost i poslije nestanu sa političke scene. Nešto slično se događa sa start-up kompanijama, koje predstavljaju novoosnovane kompanije sa inovativnom idejom (produkt ili usluga) u neizvjesnim okolnostima i globalnim planovima, kasnije jednostavno ne prežive na (političkom) tržištu.

Po pravilu se za start-up kompanijama pojavljuju investitori, kod političkih start-upih pa “prikriveni” investitori. Ta sudbina doletjela je Jankovićevu Pozitivnu Sloveniju, Virantovu Državljansku listu, slična sudbina prema mišljenju analitičara čeka i Stranku modernog centra (SMC). 2 Pojava političkih start-upova je pokazala svu ranjivost ne više tako mlade slovenske demokracije. Političke stranke, koje su doslovno nastale preko noći, nekoliko mjeseci prije izbora, na izborima su dobile snažnu podršku birača. To znači, da je Slovenija još uvijek demokracija, koja je u fazi “adolescencije” i vrlo je ranjiva. Upravo te stranke kasnije (su)odlučuju o sudbini Slovenije, EU, NATO i brojnih drugih organizacija, u koje je uključena ili za koje je vezana Slovenija.

Slovenija je država normativnog idealizma i kreativnog tumačenja zakona i propisa. U zakonodavstvu postoje brojne praznine, koje je potrebno eliminirati, jer omogućavaju brojne zloupotrebe i manipulacije i posljedično različite oblike okorištavanja. Sloveniji je potrebna politička stabilnost i profesionalizacija politike, a ne politički amaterizam, koji je do sada mnogo koštao slovenske poreske obveznike. Dio vodećih političkih aktera još nije okončao sa nacionalnim romantizmom. Politički start-upi nisu osigurali budućnosti kakva je potrebna Sloveniji.

Sloveniji nije potrebna neizvjesnost, nego izvjesna budućnost. Brojni narodi imaju svoje historijske podjele, ali rijetko tko naglašava prošlost na račun svoje budućnosti kao što je to u primjeru Slovenije. Takva politika vodi državu u stanje “tihog” građanskog rata i u opasnost vječitog dužničkog ropstva zbog neodgovorne politike zaduživanja aktualne i nekoliko posljednjih Vlada. Mnoge političke stranke profitiraju na račun ideološkog boja, zato im ta konflikt odgovara. Prije su slovenske društvene elite opljačkale državu, sada država pljačka samu sebe.

Jedna od tih institucija je Slovenski državni holding (SDH), preko kojeg se upravlja sa vlasničkim udjelima države u privrednim društvima, druga je Društvo za upravljanje rizičnim potraživanjima banaka (DUTB), popularno nazvana “slaba banka”, preko koje bi se rasteretila kreditna opterećenja kompanija te otpisala i prenijela brojna potraživanja. U osnovi radi se o uspostavljanju novog modela za pljačkanje slovenske države. Poslije osamostaljivanja u Sloveniji bila je prisutna pojava, da je dio društvenih elita opljačkao državu kroz tajkunizaciju i prisvajanjem dijela društvene imovine. Sada je došlo do pojave novog paradoksa odnosno dogodilo se, da je država odnosno Vlada formirala institucije preko kojih bi se ponovno opljačkala slovenska država. Istovremeno su dovedeni strani manageri/stručnjaci u DUTB, preko kojih su interesne skupine ovladale novu pljačku države i uspostavile novi nadzor nad privredom i privrednim tokovima.

 

Vanjska politika: Lutanja

Proglašenje arbitražne odluke o graničnom sporu između Slovenije i Hrvatske juna ove godine pokazao je sve pukotine slovenske vanjske politike. Iako je EU bila garant potpisanog arbitražnog sporazuma između Slovenije i Hrvatske u Stockholmu 4. novembra 2009. godine, poslije proglašenja arbitražne odluke 29. juna 2017. godine Slovenija je ostala usamljena i prepuštena sama sebi. Arbitražni sporazum je faktički bio sporazum o ulasku Hrvatske u EU i potpisali su ga tadašnji slovenski premijer Borut Pahor i hrvatska premijerka Jadranka Kosor (HDZ).

Što se tiče odnosa sa SAD-om Slovenija ima vrlo slabe odnose sa SAD i u tom pogledu je najizoliranija država u regiji. Odnosi sa SAD su na najnižem nivou od osamostaljivanja. Šta se događa sa slovenskom vanjskom politikom, tko je odgovoran za propuste? Postavlja se pitanje, da li Slovenija ima političke prijatelje i potporu odnosno da li je njena vanjska politika vođena u slogu »svačiji kum, ničiji prijatelj«. Slovenija nije u zadovoljavajućoj mjeri iskoristila članstva u EU i NATO i potpisana strateška partnerstva sa Turskom, Francuskom i Njemačkom.

Pored članstva u međunarodnim organizacijama potrebno je ubrzano razvijati bilateralne odnose sa državama i strateška partnerstva. Zapadni Balkan je samo formalno prioritet, faktički je Slovenija izgubila važnu ulogu u regiji. Ograda od bodljikave žice, koja je postavljena na granici sa Hrvatskom zbog navodne zaštite od migranata i izbjeglica, koji Sloveniju “zaobilaze”, simbolički je pokazala, da je Slovenija (samo)ograđena od regije, dok se na drugoj strani nije zadovoljavajuće integrirala na Zapad i unutar EU i NATO. Posljednjih nekoliko Vlada time se nisu podrobno bavile. Zanimljiv je odnos slovenskih političkih struktura sa političko-kriminalnim strukturama na Zapadnom Balkanu, koji je vrlo tijesan, jer režimi u regiji imaju, naime, snažnu podršku Slovenije.

Očekivalo se, da će se sa novom Cerarovom Vladom taj odnos promijeniti s obzirom moral i etiku, koju je naglašavao i zagovarao slovenski premijer. Nažalost, ti odnosi sa režimima u regiji ne samo da su ojačani nego su postali “bratski”. O stanju slovenske vanjske politike govori činjenica, da su u Sloveniji nezvanično podržali nezavisnost Katalonije, dok su sve druge države EU ne samo rezervirane do toga, nego se oštro suprotstavljaju nastanku novih država, barem unutar EU. U vezi sa katalonskom nezavisnošću protiv su institucije EU ali i SAD-a, pitanje je kakva je sada slika Slovenije unutar EU? Vanjska politika je i u nadležnosti predsjednika Republike Slovenije, zbog toga se postavlja pitanje uloge sadašnjeg predsjednika Republike Slovenije Pahora u kreiranju i implementaciji slovenske vanjske politike. Na prošlim predsjedničkim izborima 2012.godine je bilo moguće u hrvatskim medijima primijetiti da je “pobijedio dokazani hrvatski prijatelj”, to je Borut Pahor. Tko onda zastupa slovenske interese u vanjskoj politici?

 

Slovenija pred smjenom generacija u politici?

Politički dvoboj u drugom krugu predsjedničkih izbora u Sloveniji između Pahora i Šareca istovremeno predstavlja boj za smjenu generacija u slovenskoj politici. Već neko vrijeme na slovenskoj političkoj sceni je onemogućeno regrutiranje novih političkih elita, izuzev ako je to regrutiranje pod kontrolom ili uz suglasnost sa postojećim političkim elitama. Pahor je na političkoj sceni već od 1989.godine. Šarec je političar mlađe generacije, koji je već nekoliko godina gradonačelnik općine Kamnik i simbolizira novu generaciju političara u Sloveniji. Iako je Pahor obnašao sve vodeće funkcije u državi, je političar, pod teretom brojnih hipoteka i bremena.

Analitičari smatraju, da Pahor predstavlja simbol političkog kontinuiteta. Dakle vezu između starog nekadašnjeg socijalističkog sistema/režima i novom samostalnom i nezavisnom slovenskom državom. Njegovi rezultati su samo osobni, za slovensku državu i društvo neprepoznatljivi. Politika izbjegavanja donošenja odluka i time izbjegavanja bilo kakve odgovornosti je karakteristična za svo vrijeme njegovog političkog djelovanja. To se najbolje pokazalo u zahtjevnim i kompleksnim situacijama u periodu 2008- 2011., kada je bio predsjednik slovenske vlade. Jedina odluka, koju je jasno i odlučno donio bila je potpis arbitražnog sporazuma sa Hrvatskom, koja je prema mišljenju analitičara bila pogubna za Sloveniju, a Hrvatskoj je omogućila elegantan ulazak u EU.

Pahor je bivši predsjednik Socijaldemokrata (SD), koji računaju, da bi Pahorov ponovni izbor za predsjednika Republike Slovenije, ojačao njihov položaj i čak utjecao na njihovu pobjedu na parlamentarnim izborima, koji će se održati u prvoj polovini 2018.godine. Pahor simbolizira stare politične snage, iako se pokušava prikazati kao moderan političar. Šarec simbolizira političara mlađe generacije, koji najavljuje dolazak nove generacije na slovensku političku scenu i smjenu generacija, koja je Sloveniji faktički potrebna. Pahor je veliko breme za SD, jer bi se njegovim ponovnim izborom zatvorio proces za afirmaciju mladih političara na slovenskoj političkoj sceni, među koje spada i aktualni predsjednik SD Dejan Židan. Pobjeda Šareca na predsjedničkim izborima dodatno bi otvorila prostor Židanu i SD za pobjedu na parlamentarnim izborima, a ne Pahora kojeg podržavaju.

 

Pahor – test za slovensku političku desnicu

Iako Slovenija ima nešto više od dva miliona stanovnika, ima vrlo kompliciranu i kompleksnu političku scenu, koja je prepletena sa snažnim historijskim pamćenjem. Kada se analiziraju odnosi unutar društvenih i političkih elita i uopće u slovenskom društvu, moguće je primijetiti fenomen “incestnog” društva. Utjecaj neformalnih veza i mreža interesnog povezivanja je tako snažan, da su analitičari mišljenja, da su upravo ti lobiji stvarni upravljači Slovenije i pod Vladom Mire Cerara.

Drugi krug predsjedničkih izbora faktički predstavlja pozicioniranje političkih stranaka za naredne parlamentarne izbore 2018.godine. Zbog toga je drugi krug predsjedničkih izbora test za slovensku političku desnicu, koja je Pahora na predsjedničkim izborima 2012.godine podržala u drugom krugu, u kojem je pobijedio tadašnjeg favorita Danila Türka. I sada je odluka o izboru predsjednika Republike Slovenije u rukama stranaka političke desnice, tzv. stranaka slovenskog proljeća sa kojima je Pahor sudjelovao, posebno tijesno je sudjelovao sa Slovenskom demokratskom strankom (SDS) Janeza Janše.

Sasvim sigurno Janez Janša, SDS i druge stranke slovenskog proljeća neće javno podržati Pahora u drugom krugu predsjedničkih izbora. Čak i prešutna podrška Pahoru je vrlo rizičan potez, jer će se uskoro održati parlamentarni izbori i podrška se može vratiti kao boomerang strankama slovenskog proljeća. Sa podrškom Pahoru bi se pokazalo, da nisu autentične i vjerodostojne, jer podržavaju Pahora, koji simbolizira snage kontinuiteta i političara, kojeg su stvorile te političke snage, što njihovo izborno tijelo može razumjeti kao »političku prostituciju«.

Zbog toga je drugi krug predsjedničkih izbora test za slovensku političku desnicu, koja bi sa eventualnom prešutnom podrškom Pahoru rizikovala parlamentarne izbore, na kojima bi mogla postati relativni pobjednik. Slovenska politička desnica je otišla sa vlasti 2008.godine, ako u međuvremenu ne uzmemo u obzir jednu godinu mandata Janeza Janše kao slovenskog premijera. Sa podrškom Pahoru bi tako slovenska politička desnica razotkrila svoje pravo lice i sama sebi spriječila eventualnu pobjedu na narednim parlamentarnim izborima 2018.godine.

 

NV / NAP

Na vrh