Kolumne>>

Rotacija na čelu Predsjedništva BiH: Čovićeva učiteljica života

17. Jul 2017. | 21:19 | Sead Omeragić
dragan(23)

Danas je Dragan Čović preuzeo predsjedavanje Predsjedništvom Bosne i Hercegovine. Čović je već trknuo u Banja Luku uoči rotacije da sa svojim stalnim sagovornikom Miloradom Dodikom obilježi ovaj događaj i konsultuje se o svojim budućim koracima.

Njegova iznenadna medijska priča o Bosni i Hercegovini kao nedjeljivoj državi bi vjerovatno i njega samog šokirala da je sebe gledao prije dva dana. Dodaju li se i prve pozitivne izjave o Bosni i Hercegovini premijera R Hrvatske Andreja Plenkovića, ugođaj je potpun. Zanimljivo je da se zaustavila priča o podjelama BiH, trećem entitetu, ugroženosti Hrvata, preseljenju naroda itd. Inicijativa Njemačke o građanskoj BiH, kao čarobnim štapićem je povukla sve radikalizme i fašizme u njihove brloge. Koliko je to iskreno? Treba, ipak, znati da je pojava Dragana Čovića samo kontinuitet jedne davne politike i da će se vrlo teško osloboditi takvih historijskih taloga.

Sjetimo se kada je član Predsjedništva BiH i lider HDZ-a Dragan Čović 22. juna u Mostaru najavio reorganizaciju države BiH i dodao kako će Hrvati u reorganiziranoj Bosni i Hercegovini živjeti na prostoru kojeg je “oslobodio i odbranio HVO“. Bio je to, na neki način i poziv na novo, definitivno preseljenje stanovništva.

Prisjetimo se kada se 19. maja 1993. Alija Izetbegović susreo sa kardinalom Kuharićem i zamolio ga da utiče na prekid neprijateljstava između Armije RBiH i HVO-a. Kardinal je uputio apel i pozvao na mir između Bošnjaka i Hrvata.

U pismu objavljenom 7. maja u Slobodnoj Dalmaciji Mate Boban je kardinalu odgovorio: „Ima li Bosne, mudruju samo oni fratri i svećenici koji po zagrebačkim salonima dokoličare i sastaju se sa predsjednikom svoje države (Alijom Izetbegovićem). Pitajte svećenike i fratre u Bosni ima li Bosne. Ima je ima, ondje gdje je Hrvat za nju prolio svoju krv, posijao svoje kosti. Pa jednom bi vam svima trebalo biti jasno ono što i slijepac vidi: Bosne ima ondje gdje ju je HVO odbranio…“

Dakle, identične riječi 25 godina kasnije upotrijebit će Dragan Čović, pa ih i potvrditi u više navrata: Čović je u Mostaru, na 25. godišnjici operacije Lipanjske zore u junu ove godine kazao je kako će „Hrvati u reorganiziranoj Bosni i Hercegovini živjeti na prostoru kojeg je oslobodio i obranio HVO, kako će se izboriti i za izmjene Izbornog zakona da mogu birati svoje političke predstavnike“…

Čović je uvijek biranim riječima govorio o Dodiku, da je korektan i iskren. Sjetimo se: Karadžić se u augustu 1991. hvalio Milioševiću kako odlično sarađuje sa Matom Bobanom, koji u to vrijeme nije bio ni blizu vrha HDZ-a. Kada je dr. Rusmir Mahmutćehajić  u januaru 1992. godine napisao za Oslobođenje kritički tekst o Karadžićevoj biografiji, prišao mu je Boban i rekao brižno: „To nije korektno prema Karadžiću“.

Sve vrijeme Čović prosto juriša na Stolac i Mostar. U Gracu (Austrija) je, u maju 1992. godine potpisana deklaracija između Bobana i Karadžića i u njoj stoji stav o Mostaru: „Srpska strana smatra da je granica rijeka Neretva, a hrvatska strana smatra da je cijeli grad Mostar u hrvatskoj nacionalnoj zajednici“.  Radi se o stvaranju proširene zapadnehercegovačke Herceg-Bosne, pa je Boban te gradove sa bošnjačkom većinom odavno označio kao hrvatsko vlasništvo. Na sastanku Tuđmana i lidera HDZ-a BiH, u Zagrebu, 27. decembra 1991. godine, Boban je rekao: „Čišćenjem graničnih područja koja u suštini graniče sa Herceg-Bosnom, znači da u Herceg-Bosni ima oko 65 posto hrvatske populacije“. Kakvo čišćenje je u pitanju Boban nije pojasnio, ali smo imali priliku gledati etničko čišćenje, a za Čovićeve vladavine političke pritiske i izborni inžinjering.

Čović konstantno govori kako će on voditi Bosnu i Hercegovinu u Evropu. I to niko drugi ne može ni da se umiješa, premda je očigledno da upravo on, šurujući sa Dodikom, sve vrijeme zaustavlja put BiH u evropsku porodicu. Samouvjereno Čovićevo kandidiranje za vođu puta u Evropu podsjeća na neke davne izjave utemeljitelja HDZ-a Franje Tuđmana. On je 17. i 18. januara 1994. u Ženevi, uoči samog Vašingtonskog sporazuma, najavio: „Svijet hoće da Muslimani preko Hrvatske uđu u zapadni svijet i zato možemo podržati konfederaciju sa Muslimanima“. Ta se Tuđmanova „konfederacija“ mjesecima u svim ženevskim pregovorima zvala „Federacija BiH“. Danas Čović zagovara izmjene Izbornog zakona BiH da bi upravo dobio tu konfederalnu varijantu ili treći entitet.

Dakle, historija je čudo na ovim prostorima. „Historia est magistra vitae“ – „Historija je učiteljica života“.

Igrom slučaja na današnji dan Čovićevog preuzimanja Predsjedništva BiH rođena je Angela Merkel, njemačka kancelarka. Ličnost na čelu države  i politike, kojoj je sve jasno u Bosni i Hercegovini.

 

NV / NAP

Na vrh